- Sonja Savić je od tinejdžerskih dana gradila upečatljivu karijeru i postala simbol jugoslovenske kinematografije.
- Privatni život je stavila u drugi plan, a godinama su je pratile priče o problemima sa nedozvoljenim supstancama.
- Preminula je 2008. u 48. godini, a u stanu je, prema navodima, zatečen prljav dušek i tragovi koji su šokirali javnost.
Postoje glumice čije se uloge pamte, ali postoje i one koje vremenom prerastu sopstvene filmove i postanu simbol jedne epohe, njenog senzibiliteta, pobune i svega onoga što je u umetnosti bilo drugačije od očekivanog. Sonja Savić pripadala je upravo toj drugoj grupi – bila je neobična, hrabra, talentovana i svoja, a njena pojava na jugoslovenskoj filmskoj sceni ostavila je trag koji ni decenijama nakon njene smrti nije izbledeo.
Na filmu se prvi put pojavila još 1977. godine, kada je bila veoma mlada, ali je već tada bilo jasno da pred publikom nije samo još jedno novo lice. Njena lepota nije bila klasična i nametljiva, već gotovo krhka, istovremeno nežna i upečatljiva, dok je glumačkom energijom uspevala da iznese likove koji su često bili složeni, ranjivi, buntovni i daleko od uobičajenih filmskih junakinja.
Tokom karijere pomerala je granice i birala uloge koje nisu bile bez rizika, dajući umetnosti mnogo više nego što se od glumice obično očekuje. Međutim, dok je njen profesionalni život postajao sve značajniji, njen privatni svet počeo je da se urušava, a iza slike velike filmske zvezde odvijala se životna drama o kojoj se godinama govorilo sa mnogo pitanja, nagađanja i tuge.
Na scenu je stupila veoma mlada
Sonja Savić u svet profesionalne glume zakoračila je praktično kao tinejdžerka, sa svega 16 godina, a samo nekoliko godina kasnije napravila je još jedan veliki korak i diplomirala na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, kada je imala 21 godinu.
Upravo početak osamdesetih godina doneo joj je period najveće popularnosti, a Sonja se nametnula kao jedna od glumica koje su obeležile tadašnju jugoslovensku kinematografiju. Nije pripadala glumicama koje su se zadovoljavale sigurnim izborima, već je često odlazila u pravcu drugačijih, zahtevnijih i provokativnijih uloga, zbog čega je njen rad imao posebnu težinu.
Njena karijera nije se zasnivala samo na fizičkoj lepoti, iako je bila jedna od upečatljivijih žena svog vremena, već pre svega na snažnoj harizmi i sposobnosti da likovima pruži unutrašnju složenost koju publika može da oseti i onda kada nije sve izgovoreno rečima.
Privatni život stavila je u drugi plan
Iza uspeha koji je dolazio sa velikog platna, međutim, nalazio se život koji je Sonja doživljavala na potpuno drugačiji način.
Jednom prilikom govorila je o tome da je svesno odustala od klasičnog privatnog života kako bi se u potpunosti posvetila umetnosti. Nije skrivala da je njen izbor imao cenu i da je ono što je dobijala kroz umetnički rad istovremeno značilo odricanje od pojedinih stvari koje većina ljudi smatra sastavnim delom života.
Kako su godine prolazile, oko nje su se sve češće pojavljivale priče o problemima sa nedozvoljenim supstancama, posebno krajem osamdesetih godina. Priče o njenoj navodnoj zavisnosti postajale su sve prisutnije, dok je Sonja istovremeno nastavljala da radi i da se bavi umetnošću, ostavljajući utisak žene koja se sa sopstvenim demonima borila daleko od očiju javnosti.
"Meni je života dovde"
Sonja je u javnosti umela da govori veoma otvoreno o temama kojih se mnogi ljudi plaše, pa čak i onda kada su njene reči zvučale teško ili uznemirujuće.
Jednom prilikom govorila je i o tome da su joj ljudi zamerali što razmišlja o smrti, a ono što je tada rekla danas se, nakon svega što se dogodilo, čita sa posebnom težinom:
"A verujte mi moj ideal je zaista kratka i vesela smrt. Ne umreti u ropcu. Nije nimalo težak taj poslednji trenutak. Meni je života dovde. Imam 42 godine, nisam ostvarila familiju, nisam ostvarila nastavak loze svojoj familiji. Zbog kodeksa časti", rekla je Sonja.
Njene reči tada su mnogima mogle zvučati kao provokativno razmišljanje umetnice koja je imala drugačiji pogled na život, ali su nakon njene smrti dobile potpuno drugačiju emotivnu težinu.
Umrla je sa samo 48 godina
Sonja Savić preminula je 2008. godine, u 48. godini života, u svom stanu u Kursulinoj ulici u Beogradu.
Vest o njenoj smrti potresla je javnost, posebno zbog okolnosti u kojima je pronađena. Prema tadašnjim navodima, u stanu su zatečeni prizori koji su dodatno pojačali šok – umesto doma kakav bi javnost očekivala od jedne velike filmske zvezde, prostor je, prema svedočenjima iz tog vremena, bio gotovo potpuno bez nameštaja, a u njemu se nalazio samo prljavi dušek.
Lekari su mogli samo da konstatuju smrt, dok je nakon obdukcije kao zvaničan uzrok smrti navedeno trovanje odnosno predoziranje nedozvoljenim supstancama.
Tako je život žene koja je decenijama bila prisutna na filmu i pozorišnoj sceni završen mnogo pre nego što su mnogi verovali da će se to dogoditi.
Majka nikada nije prestala da je čeka
Posle Sonjine smrti, njena majka Mikaina često je govorila o ćerki, a iz njenih reči moglo se jasno osetiti koliko je gubitak deteta ostavio prazninu koju ništa nije moglo da popuni.
Posebno je govorila o mestu na kojem je Sonja sahranjena i o drvetu koje je njena ćerka posebno volela.
- Šta joj kažem? Da nema zaborava, da je želim, molim je da se javi u san da je pomilujem, poljubim, da je zagrlim... Nemam više nikoga. Tu je njeno omiljeno drvo. Nikad nije došla da se nije prekrstila i poljubila tri puta drvo. I stalno je molila: "Nemojte mi seći hrast", pričala je Mikaina, koja je često odlazila na ćerkin grob, a utehu pronalazila u velikim Sonjinim ostvarenjima i nagradama.
Za majku, Sonjine nagrade i priznanja ostali su jedan od retkih načina da sačuva ponos koji je osećala zbog svega što je njena ćerka postigla, iako joj nijedan uspeh više nije mogao vratiti ono najvažnije – njeno prisustvo.
- Radovala se majka svemu, nagradama... Sonjino znanje i njene sposobnosti brzo odoše pod zemlju.
"Mene su novinari prijatno iznenadili"
Mikaina je svojevremeno govorila i o informacijama koje su se pojavljivale u javnosti nakon Sonjine smrti, ističući da nije bila upućena u sve ono što se pričalo o ćerkinom životu i njenim problemima.
- To što hoćete da me pitate, ja o tome ništa nisam znala. Mene su novinari prijatno iznenadili sa tim vestima, pod navodnicima... Ona je verovatno pila neke tablete, ali ja nemam pojma - rekla je svojevremeno majka Sonje Savić.
Iza filmske zvezde ostala je velika praznina
Sonjina smrt otvorila je brojna pitanja o životu umetnika koji se često posmatra samo kroz ono što publika vidi na sceni ili velikom platnu, dok se njihove unutrašnje borbe, usamljenost i problemi uglavnom nalaze daleko od reflektora.
Za sobom je ostavila brojne uloge, nagrade i filmove koji su postali deo istorije domaće kinematografije, ali i priču o ženi koja je umetnost doživljavala gotovo kao životni zavet.
Možda je upravo zato njena sudbina toliko snažno odjeknula – jer je iza velike glumice, čiji su talenat i harizma bili prepoznati mnogo pre nego što je postala zvezda, ostala osoba koja je pokušavala da pronađe svoje mesto između umetnosti, usamljenosti i sopstvenih životnih izbora.
Sonja Savić otišla je prerano, ali likovi koje je tumačila, njena specifična pojava i trag koji je ostavila u jugoslovenskom filmu nastavili su da žive dugo nakon njene smrti.