- Gerijatrica Anita Čandra poručuje da je važnije pratiti funkcionalnost starijih roditelja nego godine, jer ona bolje pokazuje koliko su samostalni.
- Kao znakove da je potrebna pomoć navodi promene težine, povlačenje iz društva, neobične navike, zbunjenost i nagle promene raspoloženja.
- Savetuје da se o vožnji, životu u samoći, terapiji i prihvatanju pomoći razgovara unapred, kako bi se sačuvala samostalnost i smanjio stres.
Starenje roditelja je nešto sa čim će se većina ljudi pre ili kasnije suočiti, ali o tome se često počinje razmišljati tek kada se pojavi prvi ozbiljan problem. Pravovremeni razgovori i pažljivo praćenje promena mogu pomoći porodici da izbegne krize i omogući starijoj osobi da što duže ostane samostalna.
Ovo pitanje postaje sve važnije jer stanovništvo ubrzano stari. U Evropskoj uniji osobe starije od 65 godina čine 22 odsto stanovništva, a njihov broj bi do 2050. mogao da se približi 130 miliona. Kako prepoznati da je roditelju potrebna pomoć, a da mu se pritom ne oduzme samostalnost? Gerijatrica dr Anita Čandra izdvaja nekoliko važnih znakova.
Porodica treba da prati promene
Suočavanje sa starenjem roditelja ili druge bliske osobe može biti zahtevno, ali dr Anita Čandra, specijalista gerijatrije koja radi sa pacijentima starijim od 65 godina, smatra da se porodice koje se najbolje nose sa tim izazovima razlikuju po jednoj stvari – proaktivne su.
Kako je navela na svom Instagram profilu, „najbolje se snađu porodice koje su počele da se pripremaju pre nego što su morale“. Takva priprema, dodaje ona, možda neće sprečiti bolest, ali iznenadne i teške trenutke može učiniti manje stresnim i pomoći starijoj osobi da što duže sačuva samostalnost.
„Jedan od najvažnijih znakova na koje treba obratiti pažnju jeste funkcionalnost starije osobe. Važnije od same životne dobi jeste da li osoba i dalje može samostalno da obavlja aktivnosti koje su joj važne. To uključuje kretanje, zadovoljavanje osnovnih potreba, donošenje odluka, učenje, održavanje odnosa sa drugima i učešće u društvu. Funkcionalnost bolje predviđa samostalnost nego same godine“, kaže dr Čandra.
Zato dobro pripremljene porodice primećuju promene u funkcionisanju svojih bližnjih, umesto da svaku novu poteškoću jednostavno pripišu „starosti“.
Teme o kojima treba razgovarati na vreme
„Priprema takođe znači razgovarati pre nego što se pojavi ozbiljan problem. To nije samo pitanje papirologije, već i praktičnih tema poput vožnje, života u samoći i pomoći koju bi starija osoba bila spremna da prihvati.
Ako osoba želi da ostane u svom domu, potrebno je unapred razmišljati o fizičkoj bezbednosti, zdravlju, ishrani, društvenim kontaktima i opštem osećaju blagostanja, ali i o dubljim pitanjima: šta život čini vrednim i kakvu pomoć osoba smatra prihvatljivom. Ovi razgovori su lakši pre nego što nastupi kriza“, kaže lekarka.
S obzirom na to da u EU gotovo svaka treća osoba starija od 65 godina živi sama, značaj ovakvih razgovora sve je veći.
„Promene telesne težine, povlačenje iz društva, smanjen ili povećan unos hrane, predmeti ostavljeni na neobičnim mestima, pokvarena hrana u frižideru ili nagle promene raspoloženja mogu ukazivati na zdravstvene probleme, narušeno raspoloženje ili slabljenje kognitivnih sposobnosti“, naglašava dr Čandra.
Ona savetuje da se na takve znakove ne reaguje optuživanjem ili automatskim pokušajem rešavanja problema. Bolje je mirno pitati osobu kako provodi dane i kako se oseća i dati joj prostor da ispriča svoje iskustvo.
Praćenje perioda u kojem se promene pojavljuju, kao i simptoma poput zbunjenosti ili bola, može lekaru pomoći da pronađe njihov uzrok.
Ostavite starijoj osobi samostalnost dokle god je to bezbedno
Važan deo brige jeste poznavanje lekova koje starija osoba uzima. To, naglašava dr Čandra, nije isto što i preterano kontrolisanje njenog života.
„Hospitalizacije zbog neželjenih dejstava lekova kod starijih osoba četiri do sedam puta su češće nego kod mlađih, a među lekovima koji se povezuju sa takvim problemima su lekovi za sprečavanje zgrušavanja krvi, antibiotici, lekovi za dijabetes, opioidni lekovi protiv bolova i antipsihotici“, navela je ona.
„Budući da su problemi povezani sa lekovima čest razlog za hospitalizaciju, važno je imati ažuriran spisak lekova i redovno proveravati terapiju. Posebnu pažnju treba obratiti na znakove poput iznenadne zbunjenosti, preterane pospanosti ili padova, dok kutije za lekove ili automatski dozatori mogu olakšati svakodnevno uzimanje terapije“, naglašava lekarka.
Pomagati starijoj osobi ne znači nužno sve raditi umesto nje. Preterana pomoć može imati neželjene posledice i ubrzati gubitak sposobnosti.
„Ako sve radite umesto nekoga, možete nenamerno ubrzati funkcionalno propadanje“, upozorava lekarka.
Cilj je pomoći starijoj osobi da na bezbedan način sama uradi što je više moguće.
„Takav pristup, uz pravovremene razgovore, praćenje promena i dobru pripremu, porodicama može olakšati suočavanje sa izazovima koje donosi starenje. Na takvoj pripremi vaše buduće ja biće vam zahvalno“, zaključuje dr Čandra.
Stil / Moje Vrijeme