- Viktor Šejmov bio je visoko pozicionirani oficir KGB-a koji je imao pristup najosetljivijim šifrovanim komunikacijama Sovjetskog Saveza.
- Godine 1980. tajno je pobegao u SAD sa suprugom i petogodišnjom ćerkom, a KGB je godinama verovao da je porodica mrtva.
- U Americi je postao stručnjak za računarsku bezbednost, razvio patentirane tehnologije i svoje iskustvo iz KGB-a pretočio u novu karijeru.
Njegov beg iz Sovjetskog Saveza bio je toliko dobro isplaniran da je KGB godinama verovao da su on, supruga i ćerka mrtvi. Kasnije je postao stručnjak za računarsku bezbednost i jedan od ljudi koji su značajno doprineli razvoju savremenih tehnologija zaštite podataka.
Viktor Ivanovič Šejmov bio je čovek čiji se život odvijao između sveta sovjetske obaveštajne službe i američke tehnologije. Rođen je u Moskvi 9. maja 1946. godine, a kao oficir KGB-a imao je pristup nekim od najosetljivijih komunikacija sovjetske obaveštajne službe.
Ipak, što je više napredovao u službi, sve je više sumnjao u sistem kojem je pripadao. Zbog toga je 1980. godine doneo odluku koja je mogla da ga košta života – odlučio je da pobegne iz Sovjetskog Saveza i sa sobom povede suprugu i malu ćerku.
Njegov beg bio je toliko tajan da je KGB dugo verovao da je cela porodica stradala.
Od fizičara do oficira KGB-a
Šejmov je odrastao u obrazovanoj porodici. Njegov otac bio je inženjer, dok je majka bila kardiolog.
Godine 1970. završio je Moskovski državni tehnički univerzitet, nakon čega je radio kao fizičar u sovjetskom programu svemirskog naoružanja.
Ubrzo je raspoređen u KGB, gde je počeo da radi u Osmom glavnom direktoratu, jedinici koja je bila zadužena za šifre, bezbednost komunikacija i presretanje komunikacija.
Njegovo tehničko znanje omogućilo mu je da brzo napreduje i dobija sve odgovornije zadatke.
Imao je pristup najosetljivijim komunikacijama KGB-a
Godine 1974. Šejmov je prebačen u sedište Prve glavne uprave KGB-a u Jasenevu, nedaleko od Moskve.
Ta uprava bila je zadužena za obaveštajne operacije KGB-a u inostranstvu, a Šejmov je radio kao oficir za komunikacije. Njegov posao podrazumevao je praćenje dolaznih poruka KGB-a iz različitih delova sveta.
Bio je uključen i u pripremu dnevnih obaveštajnih izveštaja koji su stizali do članova sovjetskog Politbiroa.
Od 1976. godine posebno se bavio bezbednošću komunikacija, uključujući šifrovanje, razbijanje šifara i kontraobaveštajni rad.
U trenutku kada je odlučio da napusti Sovjetski Savez, Šejmov je bio zadužen za nadzor šifrovanih komunikacija KGB-a.
Shvatio je da više ne želi da bude deo sistema
Iako je u službi imao uspešnu karijeru, Šejmov je vremenom postajao sve nezadovoljniji životom u Sovjetskom Savezu.
Njegov posao omogućio mu je da iz neposredne blizine vidi razliku između zvanične komunističke ideologije i stvarnosti sistema u kojem je živeo.
Postajao je sve uvereniji da mora da ode.
Problem je bio u tome što beg iz KGB-a nije bio običan odlazak iz države. Za čoveka na njegovom položaju to je značilo da ugrožava sopstveni život, ali i živote članova porodice.
Zato je odluka da ode morala da bude sprovedena gotovo bez greške.
Veliki beg iz Moskve
U maju 1980. godine Šejmov, njegova supruga Olga i njihova tada petogodišnja ćerka Elena tajno su izvedeni iz Moskve uz pomoć američke Centralne obaveštajne agencije.
Šejmov je prethodno vodio računa da ne ostavi tragove koji bi KGB-u otkrili da planira bekstvo.
Sovjetska služba je zbog toga zaključila da su on i njegova porodica verovatno poginuli tokom putovanja van Moskve.
Dodatnu prednost predstavljale su Olimpijske igre u Moskvi 1980. godine, zbog kojih su sovjetske kontraobaveštajne službe bile posebno usmerene na potencijalne pretnje.
Šejmov je, prema dostupnim navodima, bio prerušen u pilota avio-kompanije, dok su njegova supruga i ćerka skrivene u kontejneru postavljenom u američki avion.
Operacija je bila izuzetno složena i dodatno otežana njegovim poslovnim obavezama, koje su uključivale i putovanja u inostranstvo.
KGB je godinama verovao da je mrtav
Najveća prednost Šejmovljevog bekstva bila je upravo činjenica da sovjetske službe nisu znale da je živ.
Zbog toga su verovale da su šifre i sistemi komunikacije koje je poznavao i dalje bezbedni.
Tek tokom leta 1985. godine KGB je dobio informacije koje su pokazale da Amerikanci godinama imaju pristup komunikacijama koje su išle ka Jasenevu i iz njega.
Šejmovljev identitet kao "begunca" javno je otkriven tek 1990. godine.
Njegova karijera u Americi dobila je potpuno novi pravac
Nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države, Šejmov je nastavio da se bavi bezbednošću komunikacija, ali sada iz potpuno drugačije perspektive.
Postao je stručnjak za računarsku bezbednost, autor i pronalazač. Bio je izvršni direktor kompanije Invicta Networks, koja se bavila razvojem naprednih tehnologija za sajber bezbednost.
Posebno je bio poznat po metodu komunikacije sa promenljivim sajber koordinatama, odnosno VCC, koji se zasnivao na dinamičkoj promeni parametara komunikacije kako bi se otežalo praćenje i napadi na računarske mreže.
Za svoje inovacije dobio je brojne patente u različitim zemljama.
Poznavanje obaveštajnog sveta pretvorio je u znanje o sajber bezbednosti
Šejmov je tokom života u Americi svedočio pred Kongresom Sjedinjenih Američkih Država kao stručni svedok, a govorio je i na brojnim skupovima posvećenim nacionalnoj bezbednosti i tehnologiji.
Bio je gostujući predavač na univerzitetima, a pisao je i za velike američke publikacije.
Njegovo iskustvo bilo je posebno zanimljivo jer je povezivalo dva sveta – klasičnu obaveštajnu delatnost i novu eru računarske bezbednosti.
Napisao je i memoare o životu u KGB-u
Šejmov je svoja iskustva pretočio i u knjigu „Kula tajni“, u kojoj je pisao o godinama provedenim u KGB-u, odluci da napusti Sovjetski Savez i novom životu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Tokom godina pojavljivao se i u brojnim američkim informativnim emisijama, gde je govorio o obaveštajnom radu, bezbednosti i svom neobičnom životnom putu.
Viktor Šejmov preminuo je 18. oktobra 2019. godine.
Njegov život ostao je primer gotovo filmske priče: čovek koji je radio u samom vrhu sovjetskog obaveštajnog sistema, tajno napustio zemlju sa suprugom i petogodišnjom ćerkom, decenijama živeo u Sjedinjenim Državama i svoje znanje iz sveta šifara i komunikacija kasnije pretočio u karijeru u računarskoj bezbednosti.