Dejvid Rokfeler bio je američki ekonomista, investicioni bankar i jedan od najbogatijih ljudi na svetu. Prema podacima časopisa Forbs, vrednost njegove imovine merila se na oko 3,1 milijarde dolara. Međutim, iza zvančinih podataka krila se mnogo intrigantija životna priča čoveka koji je obeležio 20. vek.
Naime, Rokfeler je bio savetnik skoro svih američkih predsednika, počev od Ajzenhauera. Takođe se sastajao sa Hruščovom, Kastrom i Sadamom Huseinom kao nezvanični izaslanik SAD. Pored toga, Rokfeler je podvrgnut rekordnom broju transplantacija srca u istoriji - sedam.
Nakon brojnih pokušaja da sebi maksimalno produži život, što je uključivalo i čak 7 transplantacija srca, preminuo je u 102. godini u snu, okrenužem porodicom, a PR čuvene familije Frejzer Setel tada je otrkio tačan uzrok smrti:
„Uzrok je bila kongestivna srčana insuficijencija", kratko je odgovorio medijima.
Postao doktor nauka
Dejvid Rokfeler rođen je u Njujorku, 12. juna 1915. godine, kao najmlađe od šestoro dece finansijera Džona Dejvisona Rokfelera mlađeg i pripadnice visokog društva Abigejl Grin „Ebi“ Oldrič. Njegov otac Džon mlađi bio je jedini sin osnivača naftne kompanije Standard Oil, Džona Dejvisona Rokfelera starijeg i učiteljice Laure Selestije „Seti“ Spelman.
Njegova majka bila je ćerka američkog senatora iz Roud Ajlenda Nelsona Vilmarta Oldriča i Ebigejl Pirs Truman „Ebi“ Čepmen. Dejvidovo petoro starije braće i sestara bili su Ebi, Džon III, Nelson, Lorens i Vintrop.
1936. godine, diplomirao je sa odličnim uspehom na Univerzitetu Harvard, gde je radio kao urednik u časopisu „The Harvard Crimson“. Takođe je godinu dana studirao ekonomiju u Harvardu, a zatim godinu dana u Londonskoj školi ekonomije (LSE) kod Fridriha fon Hajeka.
Tokom svog boravka u inostranstvu, Rokfeler je kratko radio u londonskoj filijali banke koja je kasnije postala Čejs Menhetn banka. Nakon povratka u Sjedinjene Američke Države radi završetka postdiplomskih studija, doktorirao je ekonomiju na Univerzitetu u Čikagu 1940. godine.
"Crvene oči iz kojih izvire zlo"
U poznijim godinama, Rokfeler je postao prepoznatljiv po crvenim očima. A upravo se na njih osvrnuo i novinar Dejv Derbi koji je detaljno opisao Dejvidove oči tokom jednog njihovog susreta u Dablinu, u restoranu hotela For Sizons.
"To je ona vrsta pogleda kada vam se sledi krv u žilama. U njemu osećate zlo, mnogo zla. Čak i kada je prošao pored nas, na pola metara od mesta gde smo sedeli. Kada sam ga video, kada sam video to lice, prošla me je jeza. Bio je u stanju da stvori takvu atmosferu oko sebe. A kada sam ga gledao dok je sedeo za stolom, video sam hladnoću u njegovim očima. To su bile kao mrtve oči", napisao je Derbi pre sedam godina.
Dejvid Rokfeler je, ne samo zbog svog bogatstva i uticaja, već i zbog svojih postupaka i reči, često bio tema teoretičara zavere. Kažu da je po njemu urađen lik gospodina Bernsa iz Simpsonovih.
Nema zvaničnog dokaza ili medicinskog izveštaja koji potvrđuje da je Dejvid Rokfeler (David Rockefeller) imao trajno crvene oči niti da je to bio znak neke konkretne bolesti. Međutim, teorije zavere i spekulacije često koriste njegov izgled — uključujući i povremeno crvenilo u očima na fotografijama — kao povod za razne fantastične tvrdnje, koje nisu zasnovane na činjenicama.
Borka Vučić i Rokfeler
Iskusna bankarka Borka Vučić, prema pričama iz tog vremena, bila je jedna od najbližih saradnika Slobodana Miloševića i to po pitanju finansija.
Bila je jedna od najintrigantnijih ličnosti političkog i finansijskog života Srbije tokom poslednjih decenija 20. veka, a njena reputacija uspešne poslovne žene učinila ju je važnim delom sistema koji je upravljao državnim finansijama tokom veoma složenog perioda.
Prema pojedinim navodima, imala je kontakte sa međunarodnim bankarskim krugovima i finansijskim institucijama, a njena stručnost često je isticana i van granica Jugoslavije. Prema pisanju tadašnjih medija, uspela je da impresionira i porodicu Rokfeler.
Kako je uspela da dođe do Rokfelera?
Borka je 1979. godine Miloševiću uspela da ugovori sastanak sa Rokfelerom. Njegova banka u to vreme je bila sa najviše filijala, imao je najjaču mrežu.
"Rokfeler je u to vreme bio najbogatiji čovek. Obično kada roditelj hoće da upozori dete on mu kaže - pa nisam ja Rokfeler da ti sve kupujem i udovoljavam. Kada žena previše troši muž joj kaže - prestani, nisam ja Rokfeler. Ja sam sve to prenela gospodinu Rokfeleru i bilo mu je smešno i zanimljivo", ispričala je Borka svojevremno.
Istakla je da je posebno iznenadio način na koji je ugostio.
"Ono što me posebno iznenadilo kod Rokfelera jeste kako me on dočekao. Sačekao me jedan njegov saradnik koji je bio moga ranga i rekao kako gospodin Rokfeler želi da me vidi. Ja sam došla poslovno, da se bavim nekim tekućim stvarima, a njegov saradnik mi je rekao - Vi od Rokfelera možete da tražite šta želite, on će sa vama ostati na ručku."
Borka kaže da bi od njegovih osobina prvenstveno istakla njegovu veliku skromnost. Bila je i u njegovoj kući, a zajedno su sarađivali 30 godina.
"Kad je moj kolega doputovao kad smo trebali da budemo gosti Rokfelera, video je da mu je odelo izgužvano. Otišao je da kupi novo, da se ne izblamira, ali je bilo preskupo. Imao je vremena da ga malo ispegla, pa smo otišli. Tad smo se uverili koliko je taj čovek skroman, nosio je zakrpljene pantalone, videlo se da je postojao šav. On nije bacao pare na odeću. Tad sam rekla kolegi - ti bi kupovao novo odelo, a Rokfeler svoje šije".
Susret Miloševića i Rokfelera
Tada mladom bankaru Miloševiću je sastanak sa Rokfelerom utanačila Borka 1979. godine.
Slobodan Milošević i Dejvid Rokfeler sastali su se u Beogradu. Susret se odigrao u sedištu Udružene beogradske banke (UBB) u Knez Mihailovoj ulici broj 2. Milošević je tada radio kao predsednik Udružene beogradske banke. Rokfeler je posetio banku u okviru svoje posete Jugoslaviji. Tokom tog susreta, Miloševićeva saradnica Borka Vučić poklonila je Rokfeleru kožni novčanik.
Evo kako je u svojoj knjizi citirala razgovor kod Rokfelera:
" Kad sam ga ja predstavila, Rokfeler je prvo pitao:
"Kako je rodila pšenica?"
Sloba na to kaže: "Odlično, ali bolje je rodio kukuruz. Nikad toliko nismo imali kukuruza, sad ima pet miliona tona".
A Rokfeler kaže njemu: "Pa mi bismo to kupili.
Neka kompanija." Sloba uzvraća: "A šta biste kupili?"
Ovaj mu kaže: "Pa kukuruz."
A Milošević, onako s gardom: "Mi prodajemo samo ulje. Kao gotov proizvod."
Rokfeler se okrenuo meni i kaže: "Ovaj će daleko dogurati!"
Hteo je da kaže da je Milošević dobar trgovac... Kasnije smo bili na ručku kod Rokfelera i kaže Sloba meni kad smo bili nasamo: "Jesi li videla kako me je pitao za onaj kukuruz? Jesam li mu dobro rekao?" otkrila je Borka u knjizi i naglasila da je Sloba bio opčinjen Rokfelerom i stalno ga je pominjao.
Kako je Rokfeler uticao na život u Jugoslaviji?
Uticaj porodice Rokfeler na Jugoslaviju nije bio politički u smislu direktnog mešanja u vlast, već pre svega kroz filantropiju, obrazovanje i zdravstvo, i to najviše u periodu pre i posle Drugog svetskog rata.
Među projektima koji se često pominju u vezi sa njihovim uticajem jeste Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“ (istorijski Centralni higijenski zavod), čiji je razvoj bio povezan sa međunarodnom podrškom u oblasti javnog zdravlja. Takođe su pomagali univerzitetske i naučne ustanove kroz stipendije i istraživačke programe, čime su indirektno uticali na razvoj kadrova koji su kasnije radili u državnim institucijama.
Rokfelerova Čejs Menhetn banka (Chase Manhattan Bank) bila je prva američka banka koja je odobrila velike kredite komunističkoj Jugoslaviji.
Krediti koje je obezbedila Rokfelerova banka omogućili su izgradnju velikih projekata, poput Sava Centra i Železare u Smederevu. Ova saradnja je podigla životni standard i omogućila uvoz zapadne robe, ali je kasnije dovela do velikog rasta spoljnog duga zemlje.
I naša čuvena novinarka iznenadila Rokfelera
Mira Adanja Polak bila je jedna od retkih jugoslovenskih novinarki koja je imala priliku da intervjuiše Dejvid Rokfeler. Njihov susret dogodio se 1980. godine u Beogradu, tokom sastanka MMF-a, kada je čuveni milijarder prvi put posetio Jugoslaviju.
- Sećam se da je bio neverovatno spontan, opušten i dosta zainteresovan da razgovara o zemlji u kojoj je prvi put. Mnogi su bili zapanjeni što sam mu prišla jer bio je veliko ime. Tada se samo govorilo da je Rokfeler u Beogradu. Čejsmenheten banka, na čijem čelu je tada bio, prva je američka banka koja je posle Drugog svetskog rata počela da sarađuje s Jugoslavijom i koja je pokazala interesovanje za privredu Jugoslavije. Ta saradnja i u vreme njegove posete našem gradu trajala je već više od 30 godina - priseća se novinarka.
- Bio je to zapravo jedan razgovor u kome je Rokfeler pokazao stvarni interes za zemlju u koju je došao. Bio je jednostavan, krajnje opušten, a pitao me je o mom poslu, zašto se time bavim, da li volim svoj posao. Bilo mu je zanimljivo to što o njegovoj porodici dosta znam i da znam sa kim razgovaram - otkriva Adanja Polak.
Hotel Bristol ugostio čak 2 Rokfelera
Značajna tačka u ovoj poseti bio je hotel Bristol. Mnogi su se tada začudili što je Dejvid Rokfeler uopšte znao za taj hotel i još više to što je u njemu odlučio da odsedne. Ne zato što je to bio najbolji smeštaj, već zato što je u istom spavao i njegov deda prilikom posete Kraljevini Jugoslaviji! Tako Bristol može da uđe u istoriju kao hotel koji je ugostio dva Rokfelera.
Nekadašnji radnici hotela pamte ga po tome što je bio tačan, radan, uvek nasmejan i – nije bio raspoložen za “smol tok”. Čak je i dugmiće u liftu pritiskao njegov lični poslužitelj! Sve što su naši hotelijeri od njega dobili bila je – hemijska olovka. Napojnica – nikako.
Obožavao delo srpskog umetnika
Rokfeler je posedovao veoma veliku i vrednu kolekciju umetničkih dela, a njegova porodica je bila jedna od osnivača uzeja moderne umetnosti u Njujorku.
Posebno je bio očaran slikom "Krug" našeg čuvenog umetnika Lazara koju je naslikao1967. godine. Kada ju je Dejvid Rokfeler ugledao u Brazilu, samo je rekao: “Ova slika je moja!" Divio se njenoj originalnosti.
Nakon smrti Dejvida Rokfelera 2017. godine, deo kolekcije prodat je na aukciji, a “Krug” je postao deo privatne kolekcije jednog Srbina
Nakon aukcije u Njujorku, slika je promenila vlasnika, ali je uspela da se vrati u Beograd i njome danas raspolažu privatni kolekcionari. Slika je bila izložena u Modernoj galeriji Beograd i Galeriji "Lazar Vozarević" u Sremskoj Mitrovici.