Upoznala je momka dosta mlađeg od nje, ali je razlika u godinama nije sprečila da započne porodicu. Međutim, svekrva je bila najveća prepreka u njihovom odnosu i čest razlog za svađu. Ajgul je par meseci nakon velikog otkrića nestala, a pronašli su je 12 dana kasnije unakaženu u jezeru.
Istog dana kada je Ajgul nestala, nestala je i svekrva. Mediji su kasnije potvrdili da je pobegla u Rusiju. Žanat Sajlibajev, član porodice, veruje da to nije bila slučajnost i da je bekstvom iz Nemačke stvorila lažni alibi za svog sina.
U prepisci sa voljenima, Ajgul je priznala da se suočava sa više od samo finansijskih poteškoća. Mnogo više je bila zabrinuta za svoje porodične odnose. Prema rečima prijatelja, ona se više puta žalila na preveliki uticaj Aleksandrove majke, Natalije Doncove (58). Ajgul je smatrala da se mnoge važne odluke donose bez njenog učešća i da se njen muž u velikoj meri oslanjao na majčino mišljenje.
Velika razlika od 12 godina između supružnika
Upoznali su se na studijama u Velikoj Britaniji, a Ajgul Sajlibajeva (40) je smatrala da je našla čoveka u kog može da se pouzda. Rođena je u Kazahstanu i izgradila je uspešnu karijeru u pravnoj oblasti. Dok je upoznala Aleksandra 2010. godine, već je radila kao sudija i unapređivala svoje znanje. Aleksandar (28) je takođe studirao u Engleskoj i uprkos velikoj razlici od 12 godina, započeli su vezu.
Prema rečima same Ajgul, smatrala je svog budućeg muža zrelim i razumnim čovekom. Međutim, neki njeni prijatelji su se kasnije prisetili da su primetili Aleksandrovu nagli temperament i naglost. Ipak, veza je napredovala i 2019. godine par se zvanično venčao.
Nakon venčanja, par je neko vreme živeo u Moskvi, a zatim se preselio u inostranstvo. Tokom pandemije, našli su se u različitim zemljama: Aleksandar je bio u Nemačkoj, dok je Ajgul ostala u Rusiji. Porodica je kasnije uspela da reši papirologiju, a Ajgul se takođe preselila kod muža.
Prema rečima advokata porodice, Ajgul je poslednji put viđena živa ujutru 4. juna 2024. godine. Žena je odvela svoju ćerku Žaklin u vrtić, a zatim nestala bez traga. Istog dana, rođaci su počeli da šire uzbunu. Roditelji su kontaktirali konzulat i nemačke organe reda.
Pravili su planove da otmu ćerku
Ispostavilo se da je nekoliko meseci pre tragedije, Doncov počeo da podnosi zahtev za rusko državljanstvo za svoju ćerku Žaklin. Međutim, prema rečima prijatelja pokojnice, sama Ajgul nije bila svesna toga. Prijateljica žene se seća da joj je zimi 2024. godine Ajgul ispričala o rastućoj tenziji u porodici.
"Aleksandar i njegova majka su stalno razgovarali o stvarima iza njenih leđa. To je počelo da iritira Ajgul. Direktno je pitala šta se dešava, ali ništa joj nije objašnjeno. Kasnije je slučajno pronašla dokumenta i videla zahteve koje je Aleksandar pripremao da dobije rusko državljanstvo za svoju ćerku preko ruskog konzulata u Nemačkoj", rekla je prijateljica pokojnice.
Prema rečima Ajguline majke, tada je došlo do ozbiljnog sukoba između supružnika. Bila je ogorčena što se važna odluka u vezi sa detetom donosi bez njenog pristanka.
Još jedna okolnost koja dovodi u pitanje porodicu žrtve su snimci koje je Aleksandar dostavio istrazi. Ovi video snimci navodno prikazuju Ajgul kao agresivnu majku i konfliktnu osobu. Rođaci veruju da su takvi materijali možda unapred prikupljeni.
"Sumnjamo da je možda kovao zaveru da mu preda dete. Koristeći činjenicu da je Ajgul bila državljanka Kazahstana i da se oslanjala na nemačka dokumenta o prebivalištu, mogli su pokušati da je prikažu u negativnom svetlu. Štaviše, postoje dokazi da je Natalija predstavila Žaklin svojim prijateljima kao svoju ćerku", izjavio je advokat porodice.
Svekrva je glavna osumnjičena
Rođaci smatraju Nataliju Doncovu jednom od glavnih osumnjičenih. To se zasniva na okolnostima koje zahtevaju temeljnu istragu. Nakon Ajgulinog nestanka, ona je brzo odletela u Rusiju. Prema rečima porodice žrtve, posekotina na ruci privukla je pažnju istražitelja.
Tokom naknadnih pretresa, forenzički stručnjaci su otkrili tragove krvi u kući, uprkos tome što su prostorije bile temeljno očišćene. Tragovi krvi pronađeni su u kupatilu, dnevnoj sobi, ispod nameštaja i u podrumu.
"Više od 30 uboda nožem, dva udarca u potiljak i jedna prodorna rana. Prema obdukciji, prvo je izgubila svest, a zatim je više puta izbodena nožem. Glava joj je polivena nekom vrstom hemikalije – verovatno kiselinom. Gotovo da nije ostalo kose, a oči su joj bile nemoguće videti", rekla je Ajgulina majka.
Prema njenim rečima, telo je identifikovano samo po malom belegu na nosu. Spisi slučajeva takođe sadrže informacije o ubrizgavanju nepoznate supstance u vrat. Rođaci još uvek ne znaju da li su u Nemačkoj sprovedena dodatna hemijska ispitivanja ili kakve su rezultate mogla otkriti.
Štaviše, stručnjaci su otkrili brojne posekotine na njenim rukama i povrede na vrhovima prstiju. Prema rečima stručnjaka, ovo može ukazivati na to da se žena očajnički opirala i pokušala da se brani od napadača. Takođe su zabeležene ozbiljne povrede nogu, a uzrok smrti je utvrđen kao gubitak krvi.
U vreme smrti, Ajgul je bila u 24. nedelji trudnoće — činjenica koja je otkrivena tek tokom obdukcije.