Uroš Petrović je književnik čija dela pomeraju granice u savremenoj literaturi za decu i mlade. Autor je više od dvadeset knjiga i dobitnik većeg broja najprestižnijih nagrada za književnost za mlade, a često priča o tome zašto i koliko su bajke važne za decu.
Na korici knjige sam napisao: „Može se odrasti i bez čitanja bajki ali nisam siguran u šta...”. To zaista i mislim.
Mogu iz prve da nabrojim više od tridesetak koristi kojih čitanje bajki donosi mališanima, razvijanje navika čitanja bajki kod dece ima niz pozitivnih uticaja na njihov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj. Na primer: čitanje bajki pomaže deci da prošire svoj rečnik, one podstiču dečju maštu i kreativnost, pomažući im da vizualizuju svet izvan realnosti. Mnoge od njih sadrže elemente zagonetki i logičkih izazova koji podstiču razvoj dečje logike.
Bajke često obrađuju apstraktne koncepte poput dobra i zla, hrabrosti i straha, pomažući deci da razviju dublje razumevanje ovih pojmova. Kroz likove i njihove doživljaje, deca se uče empatiji i razumevanju tuđih osećanja. Upoznavanje sa emocionalnim stanjima likova pomaže deci da razvijaju svoju emocionalnu inteligenciju. Bajke često obrađuju strašne ili izazovne situacije, što pomaže deci da se nose sa svojim sopstvenim strahovima i anksioznošću.
Kroz likove u bajkama deca mogu pronaći modele sa kojima se poistovećuju i iz kojih uče važne životne lekcije. Potom, čitanje bajki može poboljšati dečje veštine slušanja i komuniciranja. Bajke često prenose moralne poruke i lekcije o pravilima ponašanja, pomažući deci da razumeju društvene norme. Pomenuto poistovećivanje sa hrabrim ili pametnim likovima može pozitivno uticati na dečje samopouzdanje.
Takođe, čitanje bajki unapređuje buduće veštine čitanja, što je ključno za uspeh u školi.
Bajke često uključuju moralne dileme i lekcije koje pomažu deci da razvijaju svoje moralne vrednosti. Kroz likove koji se suočavaju sa posledicama svojih postupaka, deca uče o uzroku i posledicama. Razgovor o postupcima likova podstiče decu da razmišljaju o tome šta je ispravno i pogrešno. Postavljanjem pitanja o priči i njenim elementima, deca razvijaju veštine kritičkog razmišljanja. Razmatranje kako su likovi rešavali probleme u priči podstiče dečje veštine rešavanja problema, a razgovor o alternativnim završecima ili rešenjima bajki podstiče kreativno razmišljanje.
Isto tako zamišljanje slika budi mnogo više lampica u neuronskoj mreži nego kada se barata samo rečima. Najbolje rečenice prave slike u glavi, a najbolje slike prave priče u glavi.
Ajnštajn je rekao da je mašta važnija od učenja, da dalje može da se stigne, tako da je ona bitna i za odrasle. Sva deca su sposobna da sa pet ili šest godina daju kreativne ideje na granici genijalnosti, dok je to slučaj samo kod dva odsto odraslih. Dakle, mi izgubimo ogroman broj dobrih ideja dok neko odraste.
Zdrav čovek ima isti mozak kao Nikola Tesla u svom dobu i to je jedna istina. Ja imam puno dokaza da je to tako, na kraju i ja sam živi dokaz da je to tako, sasvim prosečan čovek, ni u čemu najbolji u svom odeljenju, a uradio sam neki test, nezgodni, među prvih pet u svetu - rekao je svojevremeno Petrović osvrnuvši se na to što je jedan od najuspešnijih rešavača IQ X testa na svetu.
Takođe je i predsednik Mense Srbije, koautor NTC sistema učenja, i autor koncepta „Zagonetna pitanja”, kao i različitih programa za usavršavanje. Gostuje kao predavač na fakultetima, u školama i drugim obrazovnim ustanovama u zemlji i inostranstvu, a jedan je i od prvih zvaničnih kreativnih ambasadora Srbije u okviru nacionalnog projekta „Srbija stvara”.
Stil / Politika / Euronews