Bio je ozloglašeno nemilosrdan. Karmine Galante (izgovara se i kao Karmajn), poznatiji kao Lilo, ušao je u istoriju kao mozak trgovine heroinom, ali i po jezivoj mafijaškoj egzekuciji kojom je okončana njegova vladavina.
Rođen je 21. februara 1910. godine u sirotinjskoj zgradi u Istočnom Harlemu kao sin sicilijanskih imigranata iz primorskog sela Kastelamare del Golfo. Siromaštvo ga je navelo da postane mafijaš, ali ni na koji način to nije bilo opravdanje.
Karmine Galante: "Neuropatska i psihopatska ličnost"
Već sa deset godina, zbog kriminalnih sklonosti, završio je u popravnom domu. Kao tinejdžer je radio na raznim mestima, u cvećari, transportnoj kompaniji i na dokovima, ali su to bili samo paravani za njegov poziv koji kupuje kartu za pakao u jednom pravcu. Njegov dosije bio je prepun optužbi za šverc alkohola, napade, pljačke, iznudu i ubistva.
Prvo značajno ubistvo za koje je osumnjičen dogodilo se 1930. godine, kada je tokom pljačke stradao policajac, ali Galante nije osuđen zbog nedostatka dokaza. Tokom boravka u zatvoru Sing Sing 1931. godine, psihijatar ga je ocenio sledećim rečima:
"Imao je mentalni uzrast od 14,5 godina i IQ 90. Nije posedovao nikakva osnovna znanja o svetu. Dijagnostikovan je kao neuropatska, psihopatska ličnost, emocionalno tup i ravnodušan, sa lošom prognozom."
Plaćeni ubica za Musolinija
Nakon izlaska iz zatvora 1939. godine, Galante počinje da radi za porodicu Bonano. Godine 1943. napravio je iskorak koji ga je od običnog gangstera pretvorio u mafijašku zvezdu i najokrutnijeg mafijaša u Americi toga doba. Navodno je po nalogu Vita Đenovezea izvršio egzekuciju Karla Treske, anarhističkog izdavača koji je kritikovao Benita Musolinija. Iako nikada nije optužen, ovo ubistvo mu je učvrstilo reputaciju čoveka od poverenja za najprljavije poslove.
Interesantno je da se Galante, iako je živeo sa ljubavnicom sa kojom je imao dvoje dece, nikada nije razveo od svoje supruge Helen, tvrdeći licemerno da je "dobar katolik".
Uspon "Cigare" i heroinska imperija
Do 1953. godine Galante je postao zamenik porodice Bonano. Tada dobija nadimak "Cigara" ili "Lilo" (sicilijanski sleng za cigaru), jer je retko viđan bez nje u ustima. Njegova prava vrednost za klan bila je u trgovini heroinom. Govorio je nekoliko italijanskih dijalekata, ali i španski i francuski, što mu je pomoglo da organizuje čuvenu "Francusku vezu" kojom je droga iz Francuske, preko Montreala, stizala u SAD.
Nakon izlaska iz zatvora 1974. godine (gde je proveo 12 godina zbog narkotika), Galante je izveo brzi državni udar unutar porodice Bonano i preuzeo kontrolu.
Povratak na tron i sukob sa Komisijom
Galante je zarađivao milione dolara dnevno, ali je njegova drskost postala problem. Hodao je ulicama Male Italije poput aristokrate i navodno naredio ubistvo osam članova porodice Gambino kako bi zacementirao svoju moć. "On je čisti čelik", govorili su tadašnji inspektori.
Međutim, njegova ambicija da postane "šef nad šefovima" (ita. capo di tutti capi) uplašila je ostale porodice. Čak i kada su ga mediji označili kao glavnu metu FBI-ja, on je bio toliko samouveren da nije nosio oružje. Novinarima je govorio: "Niko me nikada neće ubiti, ne bi smeli. Ja samo uzgajam paradajz." Komisija je, ipak, odlučila drugačije, Galante je morao biti uklonjen, piše "ATI".
Ručak kod "Džoa i Meri": Krvavi kraj
U četvrtak, 12. jula 1979. godine, Galante je ručao u bašti italijanskog restorana Džoa i Meri u Bruklinu. Bio je u društvu prijatelja i dvojice svojih telohranitelja, Sicilijanaca poznatih kao Zips. U 14:45 časova, trojica maskiranih muškaraca upala su u baštu.
Galante je bio bukvalno odbačen unazad silinom hitaca iz sačmare koji su ga pogodili u grudi i levo oko. Imao je 69 godina. Njegovi telohranitelji, za koje se sumnja da su bili deo zavere, ostali su nepovređeni.
Sledećeg dana, "Njujork post" je objavio legendarnu, jezivu fotografiju na naslovnoj strani: mrtvi Karmine Galante leži na zemlji, dok mu iz usta i dalje visi njegova poslednja cigara. Iznad slike stajala je samo jedna reč: "Pohlepa!"