Evo šta se zaista dešava sa dušama ljudi koji umru između Božića i Blagovesti: Srbi vekovima u zabludi, duhovnici u 1 rečenici dali jasno objašnenje

Od starih se neretko može čuti da su takvima "vrata raja odmah otvorena i da u te dane odlaze samo najbolji ljudi, te da ih je Bog sačuvao od Božjeg suda".
Foto: Shutterstock/kudla


Vekovima su privlačila čovečanstvo pitanja smrti i zagrobnog života. Postoje mnoga protivrečna mišljenja o tome, a hrišćani veruju u ono što nam otkriva Bog u svojoj reči – Bibliji. U njoj se gleda na smrt kao na prelazak iz prolaznog, zemljskog života u večnost. I da život može biti obnovljen jedino vaskrsenjem, a to je čin Stvoritelja (Rimljanima 4, 17). Čovekov dualistički pogled ne shvata smrt kao kraj, već prekid života i prelazak na drugi (viši) nivo.

Narodna verovanja

Međutim, pored zvaničnog učenja crkve, u narodu su ostala verovanja, posebno ona vezana za velike praznike poput Božića. Jedno se prenosi već vekovima - da ljudi koji se upokoje na velike praznike, naročito između Božića i Blagovesti, imaju poseban status pred Bogom. Naime, ovi dani su poznati i kao Božiji ili Nekršteni dani, a prema starom predanju - ako neko umre u tom perodu, veruje se da ide pravo u raj.

Foto: Youtube Printscreen / Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ

Od starih se neretko može čuti da su takvima "vrata raja odmah otvorena i da u te dane odlaze samo najbolji ljudi, te da ih je Bog sačuvao od Božjeg suda".

Stav crkve

Sa druge strane, predstavnici Srpske pravoslavne crkve podvlače da ovakva tumačenja nemaju uporište u pravoslavnom učenju. Dakle, prema hrišćanstvu, dan u koju se osoba upokoji nema značaj za njegovu sudbinu u večnosti. Smrt na praznik ne donosi automatsko spasenje. Duhovnici naglašavaju da Bog ne sudi po datumu smrti, već po tome kako je čovek živeo, po pokajanju i veri, i odnosu prema bližnjima. U pravoslavlju ne postoji podela duša prema vremenu upokojenja, već isključivo prema duhovnom stanju u kojem čovek odlazi sa ovog sveta.

Foto: Shutterstock

Srbi su, takođe, imali običaj da na Mali Božić predviđaju budućnost. Tako su palili božićnu sveću i gledali kako će goreti. Ako se sporo pali ili ugasi, ne piše se dobro kući. Sveća se takođe gasi vinom i komadom hleba. Ako se odmah ne ugasi, čim kap padne na plamen, veruje se da će onaj koji je gasi dugo živeti. Ova sveća se čuva i pali za Zadušnice ili ako nekome u san dođe pokojnik. Međutim, crkva i ovde podvlači da su to samo običaji koji su se prenosili vekovima sa kolena na kolena.