Postoji nešto posebno u životima umetnika koji na sceni ostavljaju deo svoje duše — oni ne glume samo likove, već prenose istinu, toplinu i snagu koja dotiče publiku. Takva je bila i Snežana Nikšić. Tiha, a snažna, blaga, a neustrašiva, svojim talentom je već kao devojčica pokazala da joj je pozornica suđena. Njena karijera nije bila samo niz uloga, već put pun predanosti, ljubavi prema umetnosti i unutrašnje svetlosti koja je osvajala one koji su je gledali. A iza aplauza i reflektora krila se i životna priča ispunjena emocijama, posvećenošću i dubokom, retkom ljubavlju — priča koja i danas budi divljenje i poštovanje.
Rođena 30. novembra 1943. godine u Nišu, još kao dete pokazivala je snažnu potrebu za stvaralaštvom i scenu je doživljavala kao svoj prirodni prostor. Njena odlučnost i posvećenost glumi oblikovale su karijeru koja je ostavila dubok trag u domaćoj kulturi.
Talent koji je najavio veliku karijeru
Još u tinejdžerskim godinama Snežana je pokazivala izrazitu nadarenost. Sa svega 18 godina dobila je glavnu ulogu u predstavi „Krotka“ Fjodora Dostojevskog u Jugoslovenskom dramskom pozorištu — što je bio jasan signal da pred njom stoji izuzetno umetničko putovanje.
Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju završila je sa zavidnim uspehom. Ipak, ono što je nju činilo jedinstvenom nije bio samo talenat — njena pojava, toplina i prirodna gracioznost stvarali su snažnu energiju koju je publika prepoznavala i volela.
Uspon na filmskoj i televizijskoj sceni
Snežanin prvi filmski nastup bio je 1965. godine u ostvarenju „Inspektor“. Ubrzo su usledile nove uloge u filmovima „Srećni umiru dvaput“ i „Pre rata“, a zatim i u ostvarenjima koja su joj donela trajnu popularnost — među kojima se izdvajaju „Na avionima od papira“, „Priča koje nema“ i „Pozdravi Mariju“.
Posebno mesto zauzima njena uloga nastavnice Gordane u kultnom filmu „Majstori, majstori“ Gorana Markovića — lik koji je i danas deo filmske istorije.
Pored filma, ostvarila je bogatu televizijsku karijeru, tumačila uloge u serijama i dramama, a okušala se i kao voditelj obrazovnih emisija, nesebično prenoseći znanje publici.
Ljubav koja je bila deo njene sudbine
U njenom životu posebno mesto zauzima veza sa slavnim glumcem Ljubom Tadićem. Njihova priča započela je sedamdesetih godina u Ateljeu 212. Snežana — mlada, puna entuzijazma i životne energije, i Ljuba, već afirmisan umetnik snažne ličnosti. Njihov odnos bio je dubok, snažan i iskren. Ljuba je umeo da kaže da je u Snežani video „sunce“, a njihova ljubav vremenom je prerasla u neraskidivu povezanost.
Međutim, i Snežana i Ljuba su imali ozbiljne ljubavne priče pre nego što su započeli njihovu.
Snežana je bila udata kada je upoznala Ljubu Tadića na daskama koje život znače. Ali, Tadić se zaljubio baš pravo u nju i hteo je to svima da stavi do znanja. Upravo ona je bila ta koja mu je pomogla u borbi sa alkoholizmom.
– Znao sam da je bila udata, ali me nije interesovalo. Koliko sam bio obuzet njome najbolje će vam pokazati sledeća priča. Dosađivao sam joj posle probe da se vidimo. Ona je brzo koračala hodnicima “Ateljea 212” i kasnije ulicom u nadi da ću odustati. “Ja sam udata žena”, ponavljala mi je. Kad je ušla u svoj spaček i pokrenula ga, nisam odustao. Trčao sam Ulicom Lole Ribara za njom. Nije me bilo sram. Zaljubio sam se, a zaljubljeni čovek nema čega da se stidi, pod uslovom da je pristojan – ispričao je Ljuba jednom prilikom.
Nakon njenog razvoda, započeli su zajednički život i ostali zajedno više od dvadeset godina.
Sa druge strane, pre nego da se ludo zaljubi u Snežanu, legendarni glumac zamalo da stane na ludi kamen sa glumicom Olgicom Stanisavljević, ali u vezu mu se umešao kolega Vlastimir Đuza Stojiljkovića.
To je ljubav! Shvati nas, Ljubo - govorio je Ðuza svom prijatelju, pronela su se šuškanja po glumačkim kuloarima, a ljudi iza scene tvrdili su da je Ljuba sve to prihvatio sa mirom. Pričalo se i da je zaljubljeni par to govorio Tadiću dok je bio u bolnici.
Ovu priču na neki način potvdio je i Đuzin brat Nenad, koji je jednom za medije istakao:
- Nikad Ðuzu nisam pitao za tu priču da li je bila baš Ljubina verenica. Znam da je Olgica bila devojka Tadića. Ako to glumci pričaju, onda je tačno.
Đuza i Olgica su bili dugo zajedno, do njene smrti 1987. godine.
Briga o mužu iznad svega
U trenucima kada se Ljubino zdravlje pogoršalo, Snežana je odlučila da se povuče iz pozorišta i posveti čoveku kog je volela — što najbolje govori o širini njenog karaktera.
Iako je bila uspešna glumica, samovoljno se povukla iz sveta glume sredinom devedesetih kako bi imala više vremena da brine o Ljubi, čije je zdravlje već tada bilo ozbiljno narušeno dijabetesom. Tadić je umro je 28. oktobra 2005. godine.
Posvećenost glumi
Snežana je o svojim ulogama govorila smireno i sa ponosom. Posebno je izdvajala film „Na avionima od papira“, koji je bio zapažen i na festivalu u Kanu.
Njena gluma bila je iskrena, prirodna i nenametljiva — upravo zbog toga publika je uvek verovala likovima koje je tumačila.
Karijeru je počela kao student prve godine FDU u Jugoslovenskom dramskom pozorištu čiji je narednih nekoliko godina bila član, ulogom u komadu "Krotka" F.M.Dostojevskog, za koji je nagrađena na Festivalu malih scena u Sarajevu. U produkciji televizije Beograd, igrala je Juliju u"‘Romeu i Juliji” V. Šekspira.
U svom matičnom pozorištu se proslavila glavnim ulogama u komadima "Tango" Slavomira Mrožeka, "Demoni" u režiji Predraga Bajčetića, kao Saša u "Ivanovu" A.P. Čehova, “Hvarkinja”, “Budilnik” V. Bulatovića Viba i drugim.
Od mnogobrojnih filmskih uloga ranog perioda izdvaja se rad sa slovenačkim rediteljem Matjažem Klopčićem, čija je bila muza, filmovima ‘Sedmina’, ‘Priča koje nema’, ‘Na papirnatim avionima’ sa kojim je gost filmskog festivala u Kanu, ‘Pozdravi Mariju’, ‘Gravitacija’ Branka Ivande, ‘Sretni umru dvaput’, ‘Pre rata’ u režiji svog tadašnjeg supruga Vuka Babića, sa kojim ima ćerku Mionu, pijanistkinju i kantautorku.
Veoma aktivna i kao televizijska glumica, pored mnogobrojnih televizijskih drama, izdvaja se i jedna od glavnih uloga u proslavljenim serijama ‘Neven’ Timotija Džona Bajforda i ‘TV Bukvar’ Vuka Babića.
Odlazak žene koju publika nikada neće zaboraviti
Snežana Nikšić preminula je 2. aprila 2022. godine u 79. godini života i sahranjena je na Novom groblju u Beogradu.
Iza sebe je ostavila bogato umetničko nasleđe, sećanje na veliku ljubav i dubok trag u domaćoj kulturi. Njena toplina, dostojanstvo i harizma učinili su je ličnošću koju publika ne zaboravlja — i koja će zauvek ostati deo naše umetničke istorije.