U decembru 1972. godine Viktorija Nabokova, četrdesetogodišnja učiteljica iz Krasnodara, otišla je da poseti svoju svekrvu sa decom, uzrasta 7 i 10 godine. Međutim, intuicija joj je davala signale da ne ide, neretko joj je u godina kod majke svog muža bilo nepriatno, zbog njenog oštrog karaktera. Ali, njen muž, Andrej, insistirao, jer je želela da vidi svoje unuke pre Nove godine! Viktorija i deca su stigli u Medvedovsku bez problema, o čemu je obavestila supruga pozivom iz lokalne pošte. Nakon nekoliko dana prestala je da mu se javlja, Andrej nije dobio nijednu vest o njima, obuzeo ga je ogroman strah i odmah se uputio u svoje rodno mesto.
Svekrvina strana priče
Po dolasku u selo, odmah se uputio ka kući svoje majke, Valentine Nabokove. Njegova majka je bila iznenađena njegovim dolaskom, ali je mirno objasnila da su Viktorija i deca ostali samo kratko i da se zatim spremili i otišli kod njenih rođaka u Turkmenistan. Valentina je nije odvraćala i otpratila ju je do autobuske stanice, gde su Viktorija i deca ušli.
Andrej Nabokov je zbunjeno napustio majčinu kuću. Nesiguran šta da radi, kontaktirao je lokalnu policiju. Nadležni organi su odgovorno pristupili pitanju, poslali zahtev svojim kolegama iz Turkmenistana i ubrzo dobili odgovor: Viktorija Nabokova, njena ćerka Larisa i sin Dmitrij nisu posetili svoje rođake u pomenutoj zemlji. Iz toga je proizašlo da su sva troje nestali i da se traga za njima. Duboko u sebi, Andrej je osećao da je u pitanju zločin, ali nije pogao ni da pretpostavi koja osoba ga je počinila.
Policija je ispitala Valentinu Nabokovu, ali ona je ponovila istu priču koju je ispričala svom sinu: njena snaja i deca su otišli u posetu rođacima u Turkmenistanu, a ona nije znala ništa više. Detektivi su ispitali sve lokalne vozače autobusa. Insistirali su da nisu videli majku sa decom, inače bi se setili — Viktorija je imala veoma upečatljiv i neobičan izgled.
Odnos svekrve i snaje od prvog dana bio škakljiv
Policija je razgovarala sa Andrejem Nabokovom i pitala ga da li je njegova žena ikada imala sukob sa njegovom majkom. Čovek je objasnio da je upoznao Viktoriju tokom poslovnog putovanja u Turkmenistan i kada ju je doveo da upozna majku, ona nije bila srećna, rekavši da tu ne pripada. Ali vremenom su se, izgleda, navikli jedno na drugo, tako da nije bilo očiglednih sukoba.
Prethodni brak Andreja okončan tragedijom
Onda je Andrej iznenada zaćutao, zamislio se, a zatim rekao policiji da je već bio oženjen. Jednog dana, on je sa svojom prvom ženom i ćerkom posetio njegovu majku u Medvedovskoj. Ćerka je mnogo je plakala, a to je očigledno iritiralo njegovu majku. Jednog jutra, mladi roditelji su se probudili i primetili da beba leži između njih neobično tiho. Devojčica nije disala... Nije bilo vidljivih povreda, a lekari su pretpostavili da je u pitanju nesreća, možda nedostatak vazduha. Ali Andrejeva prva žena je insistirala da se tako nešto nije moglo dogoditi. Krivila je Andrejevu majku za ono što se dogodilo. U takvim okolnostima, brak se raspao.
Misteriozne smrti
Detektivi su bili zaintrigirani informacijama koje su dobili i detaljno su proučili biografiju Valentine Nabokove. I bili su zapanjeni. Ispostavilo se da nesreća sa Andrejevom novorođenom ćerkom nije jedina u koju je umešana Valentina. Nekoliko godina ranije, njen petogodišnji nećak i stariji rođak su misteriozno preminuli. Oba incidenta su u to vreme proglašena nesrećama, ali Valentina je bila osumnjičena u oba; jednostavno nije bilo ubedljivih dokaza koji bi potkrepili njenu krivicu.
Sada detektivi nisu imali mnogo sumnje da je Valentina Nabokova umešana u nestanak svoje snaje, Viktorije, i njene dece. Izvršena je pretraga Valentinine kuće, ali nije pronađen nikakav trag nestale dece. Tek na samom kraju pretrage, duboko ispod kreveta, pronađeni su izgužvani krzneni kaput i čizme nestale snaje.
Valentina je privedena, ali je tokom ispitivanja tvrdoglavo negirala bilo kakvu umešanost: „Ne znam ništa. Bili su kog mene u gostima, ali su otišli u Turkmenistan.“ Njen sin Andrej je više puta dolazio kod nje u pritvorskom centru i molio je da mu kaže šta se dogodilo sa njegovom ženom i decom, ali njegova majka je namrgođeno ćutala...
Detektivi su znali da su Viktorija, Larisa i Dmitrij mrtvi, ali gde su im tela? Prečešljali su okolne šumske pojaseve i polja, ispitali korito lokalne blatnjave reke, ali bezuspešno. Čak su iskopali podove u Valentininoj kući i iskopavali celo imanje, ali i dalje nisu ništa pronašli.
Jedino što je privuklo pažnju policajaca bila je sekira u dvorištu. Njena drška je nedavno iz nekog razloga bila ofarbana u plavo. Možda je to bio Valentinin način da sakrije mrlje od krvi? Sama optužena je ćutala.
Čak su joj u ćeliju postavili žene koje su pokušavale da je nagovore na razgovor i da izvuku informacije – ali ni to nije dalo rezultate.
Ključni dokazi koji je pokrenuo lavinu otkrivanja svih zločina
U septembru 1973. godine, istraga je konačno napredovala: temeljnijim pregledom Valentinine kuće otkriven je fragment otiska prsta sa mrljama od krvi ispod novih tapeta, koji je, kako je pokazala forenzička analiza, pripadao jednom od njenih unučadi.
Tokom istrage korišćena su sva tada dostupna naučna i tehnička sredstva. Sprovedeno je preko 20 različitih složenih forenzičkih testova, koji su otkrili tragove krvi na nekoliko drugih komada nameštaja i potvrdili teoriju tužilaštva: Valentina Nabokova je ubila svoje rođake i rešila se tela. Sekira je bila oružje ubistva.
Zašto je oduzela živote svojoj snaji i unucima? Šta su joj uradili? Gde je stavila tela? Valentina Nabokova nikada nije odgovorila na ova pitanja. Štaviše, nikada nije priznala krivicu za sam zločin. Nije jasno da li je imala saučesnika. Uprkos nedostatku tela i samo posrednim dokazima, istraga je uspela da dokaže njenu krivicu. Sud je osudio 59-godišnju Valentinu Nabokovu na 15 godina zatvora. Vrhovni sud RSFSR-a potvrdio je ovu odluku. Tačan način izvršenja ovog zločina ostaje nepoznat do danas.