Fatma Neslišah je rođena sa zlatnom kašikom u ustima. Bila unuka i praunuka dva sultana. Njena majka, Sabiha, bila je ćerka Mehmeda VI, poslednjeg sultana Osmanskog carstva, a njen otac, Šehzade Omer Faruk, bio je sin poslednjeg kalifa, Abdulmedžida II, i unuk sultana Abdulaziza. Rođena je u Carigradu (danas Istanbul). Tradicionalno, rođenje princeze 1921. godine proslavljano je svečanim pucanjem iz topova i podelom novca siromašnima.
„Rečeno mi je da je biti princeza profesija i dugi niz godina su me tome učili kod kuće. Najvažnija stvar koja je bila zabranjena bila je pokazivanje slabosti. Pokazivanje slabosti se smatralo sramotnim. Nismo smele da se glasno smejemo, a ako bismo plakale, to je moralo da se radi tajno; niko nije smeo da vidi tvoju tugu ili suze“, govorila je svojevremeno Fatma Neslišah.
Ova princeza je imala prilično zanimljivu sudbinu: rođena je u porodici osmanskih sultana, postala je supruga egipatskog princa, dva puta je bila proterana iz različitih zemalja, pa čak i hapšena. Ljubav prema Turskoj je uvek živela u njenom srcu. Sanjala je o povratku u domovinu, iako ju je napustila kao beba. Ali na kraju je uspela da se vrati u Istanbul.
Proterana sa roditeljima
Fatma Neslišah je bila najstarija ćerka. Kasnije je imala dve sestre. Ali upravo je ona postala de jure poslednja princeza velikog carstva, čije je ime uneto u „Knjigu Osmanske dinastije“. Godine 1922, sultanat je ukinut u zemlji, a kasnije je Osmansko carstvo zamenjeno Republikom Turskom.
Stoga su 1924. godine svi članovi osmanske dinastije deportovani. Roditelji princeze, zajedno sa ostalim članovima porodice, prvo su otišli u Švajcarsku, a zatim su se nastanili u Nici. Tamo su se Fatma Neslišah i njene sestre školovale. Princeza je volela da uči i lako je savladala četiri strana jezika. Energična devojčica, volela je skijanje i bila je fascinirana istorijom i kulturom. Od detinjstva, princezi je usađena ljubav prema domovini. I iako je napustila Tursku sa tri godine, uvek je sanjala o povratku kući.
Žene iz dinastije teško se prilagođavale novom životu
Većina članova osmanske dinastije teško se prilagodila novom svetu. To se posebno odnosilo na žene dinastije, čiji su životi u Turskoj odvijali u zatvorenim palatama sa ogromnim brojem slugu. Sve ove šehzade i princeze bile su potpuno odsečene od stvarnog sveta, pa im je bilo teško da uspostave samostalan život u Evropi. Porodica Fatme Neslišah se borila da sastavi kraj s krajem.
Ali Šehzade Omer Faruk je imao sreće, jer su sve njegove ćerke bile veoma lepe. Graciozna, visoka i vitka Fatma Neslišah, sa svojim prelepim očima u obliku badema, privukla je pažnju mnogih muškaraca. Ubrzo se za princeze formirao red plemenitih udvarača. Uprkos gubitku moći i bogatstva, devojke su ostale tražene neveste na tržištu braka, jer su bile sultanove unuke.
Udaja za bogatog egipatskog princa
Godine 1938, princezina porodica se preselila u Egipat. Dve godine nakon njihovog preseljenja, egipatski princ je zaprosio Fatmu Neslišah. Muhamed Abdel Monim bio je sin poslednjeg vladara Egipta, Abasa II. Princ je bio basnoslovno bogat, što ga je činilo odličnim partnerom za plemenitu, ali siromašnu nevestu u egzilu.
Od svih sestara, Fatma Neslišah je imala najnezavisniji karakter. I uprkos očevom snu da je vidi kako se udaje za Muhameda, princeza je bila tvrdoglava. Obrazovana devojka nije želela da se uda za čoveka koga jedva poznaje, neprivlačnog muškarca, i mnogo starijeg od nje, pa je odbila princa. To je dovelo do ogorčene svađe sa njenim ocem, koji je bio šokiran neposlušnošću svoje ćerke. Do tada je šehzadina porodica potpuno osiromašila, a Omer Faruk se nadao da će poboljšati svoju finansijsku situaciju udajama svojih ćerki.
Međutim, porodica je prevladala i Fatma Neslišah je bila primorana da se uda za princa Muhameda nedelju dana nakon venčanja svoje sestre Hanzade koja se udala za drugog egipatskog princa. Uzgred, najmlađa od sestara, Nedžla, se kasnije takođe udala za princa iz iste egipatske dinastije.
Raskošno venčanje
Održano je u palati Heliopolis u Kairu 1940. godine. Mladoženja je imao 41 godinu, a nevesta samo 19. Nevesta je bila mladoženjina rođaka u drugom kolenu. Odmah nakon venčanja, Fatma Neslišah je dobila titulu princeze supruge Egipta. Iznenađujuće, uprkos ogromnoj razlici u godinama, brak je bio srećan. Princ Muhamed je bio ljubazan i dobro obrazovan; u mladosti je studirao u Nemačkoj i Švajcarskoj. Kasnije je postao predsednik Egipatskog olimpijskog komiteta i šef arapske delegacije u Londonu.
Muhamed je bio duboko zaljubljen u svoju mladu ženu. Godinu dana nakon venčanja, par je dobio sina Abasa, a tri godine kasnije, ćerku Ikbal. Prema rečima savremenika, Fatma Neslišah je bila inteligentna, prijateljska i uvek se držala sa velikim dostojanstvom.
Godine 1952, u Egiptu su izbili ozbiljni nemiri, nakon čega je usledila Julska revolucija, tokom koje je poslednji egipatski kralj, Faruk I, bio primoran da abdicira. Faruk I je bio Muhamedov rođak u drugom kolenu. Kralj je predao presto svom malom sinu, Fuadu II, i napustio Egipat. Naravno, dete nije bilo sposobno da upravlja zemljom, pa je princ Muhamed postao regent, a njegova žena prva dama zemlje.
Fatma Neslišah je bila aktivno uključena u dobrotvorne projekte. Otvarala je bolnice, skloništa i prisustvovala javnim događajima. Sa dobrom prirodom, trudila se da pomogne siromašnima. Međutim, Muhamedovo regentstvo nije trajalo ni godinu dana, jer je leta 1953. godine Kraljevina Egipat postala republika. Dete-kralj, Fuad II, odmah je prognan u Švajcarsku da se pridruži svom ocu. Ali princ Muhamed i njegova žena su odlučili da ostanu u Egiptu.
Cela porodica završila iza rešetaka
I četiri godine kasnije, platili su cenu. Godine 1957, princ Muhamed je pokušao da svrgne tadašnjeg predsednika zemlje Nasera, planirajući da obnovi monarhiju. Ali pokušaj je bio neuspešan. Muhamed je optužen za zaveru i stavljen u kućni pritvor zajedno sa suprugom i decom. Njihov pritvor je trajao nekoliko meseci.
Spašeni su samo zalaganjem turskog predsednika, koji je zahtevao trenutno oslobađanje osmanske princeze. Par je na kraju pušten i proteran iz zemlje. Tako je Fatma Neslišah dva puta postala izgnanica. Ona i njen muž su se vratili u Francusku, gde su živeli oko šest godina.
Povratak u Tursku - ispunjenje sna
Godine 1963. vratila se u domovinu svojih predaka, pošto je Turska Republika prethodno proglasila amnestiju za osmanske princeze. Par se nastanio u Istanbulu. Tamo je 42-godišnja Fatma Neslišah prvi put dobila prezime. Dobila je prezime Osmanoglu, što znači potomak Osmanlija.
Zanimljivo je da je uvek elegantna i atraktivna princeza bila veoma voljena od strane svetske štampe, ali je retko davala intervjue, u staromodnom verovanju da predstavnici osmanske dinastije ne bi trebalo da postanu poznate ličnosti u trač rubrikama.
Fatma Neslišah i njen suprug uživali su u harmoničnom braku 39 godina. Uvek su bili zajedno, uvek se podržavajući. Godine 1979, princ Muhamed je preminuo u 80. godini. Princeza je nadživela svog muža za dugih 33 godine. Tokom svih ovih godina živela je u Istanbulu sa svojom neudatom ćerkom Ikbal.
Sin Fatme Neslišah, Abas, školovao se u Oksfordu, a kasnije je radio na Londonskoj berzi. Abas se oženio i imao dvoje dece. Godine 1994. vratio se sa porodicom u Egipat.
Fatma Neslišah je preminula 2012. godine u 91. godini života. U vreme smrti, ova elegantna dama bila je najstarija predstavnica osmanske dinastije. Neposredno pre smrti, napisala je memoare o svom životu, koji su kasnije objavljeni.
„Ona je bila oličenje plemstva, sa krvlju sultana Osmana I u njenim venama. Sećamo je se sa velikim poštovanjem i našim blagoslovom“, - rekao je Redžep Tajip Erdogan, sadašnji predsednik Turske, na sahrani Fatme Neslišah 2012. godine.