Sve je počeko 1559. godine, kada je mletačka aristokratkinja Frančeska Korni otišla na put u grad Budua (danas Budva, Crna Gora). Frančeska je požurila kod svog plemenitog muža Đakoma Zornija, koji je bio podesta (tj. gradonačelnik) Budue. Gospođu Korni su pratila njena deca - dve ćerke i dva sina tinejdžera.
Putovali su kopnom, a krajevi kroz koje je karavan putovao bili su prilično divlji i opasni. Na primer, u južnoj Dalmaciji bilo je napada osmanskih razbojnika, zastrašujućih putnika.
Napad Osmanlija
Kornijev karavan je čuvao odred dobro naoružanih ratnika. Kada su Osmanlije naletele na putnike poput peščane oluje, Mlečani su očajnički pružali otpor, ali snage su bile nejednake.
Razbojnici su ubili stražare, opljačkali karavan i zarobili lepu Frančesku i njenu decu.
Podesta, Đakomo Zorni, saznao je za otmicu svoje porodice. Plemeniti Venecijanac je odmah poslao poruku Osmanlijama nudeći ogromnu otkupninu za svoje rođake.
Sinovi ostali zabrobljeni i postali Gazanfer i Džafer
Posle dugih pregovora, Turci su pristali da vrate Frančeskinu i devojčice iz zarobljeništva. Dečaci su, međutim, već bili poslati u palatu Sulejmana Veličanstvenog. Svi pokušaji podeste da povrati sinove bili su neuspešni.
U Istanbulu su braća bila primorana da pređu u islam. Mlečani su dobili nova imena: Gazanfer i Džafer.
Sulejman je postavio zarobljenike za sluge svog sina, Šehzadea Selima, koji je postao naslednik prestola nakon što je Šehzade Mustafa pogubljen.
Godine 1566, sultan je umro, a Selim je postao novi vladar. Car je poslao Gazanfera i Džafera da služe u unutrašnjim odajama palate Topkapi.
Naterali na jeziv čin - kastritani su
Selimov harem se nalazio pored unutrašnjih odaja, i odraslim muškarcima nije bio dozvoljen ulaz. Mladi Mlečani, protiv svoje volje i želje, bili su primorani da se pretvore u evnuhe.
Godine 1567, braća su dovedena u posebnu prostoriju namenjenu za veoma delikatan postupak.
Nažalost, Džaferovo telo se pokazalo preslabim da izdrži veoma traumatičnu operaciju. Oko mesec dana kasnije, mladić je preminuo. Njegov brat, Gazanfer, pokazao se jačim i preživeo je, ali ne kao muškarac.
Siromašni Venecijanac se „ponovo rodio“ kao evnuh, i sada je mogao slobodno da posećuje unutrašnje odaje. Gazanfer je sada imao nove prilike na dvoru i iskoristio ih je u potpunosti. Koristeći svoju prirodnu lukavost i snalažljivost, evnuh je stalno povećavao svoj uticaj.
Godine 1577, novi sultan Murat III imenovao je Gazanfera na važnu poziciju kapi agasija - glavnog belog evnuha u palati. Pet godina kasnije, Venecijanac je unapređen u odabašiju - glavnog evnuha sultanovih odaja.
Murat je potpuno verovao novom odabašiji i ubrzo je Gazanfer-aga postao jedan od najuticajnijih i najbogatijih ljudi u Osmanskom carstvu. Gazanfer je stekao sopstvenu luksuznu medresu-palatu, novac, nakit, sopstvene sluge i štale.
Postao jedan od najuticajnijih ličnosti
Godine 1580, sultan je imenovao Gazanfera za šefa Enderuna, u suštini centra za obuku mladih carskih administratora. Uticaj odabašija nije poznavao granice: vladar se konsultovao sa Gazanferom o svim pitanjima, od ličnih do državnih.
Postavši najuticajniju ličnost u Osmanskom carstvu, Venecijanac nije zaboravio svoju porodicu. Gazanfer je 1590. godine pozvao majku i sestru u Istanbul.
Frančeska Zorni je bila zadivljena dostignućima svog sina, koji je živeo kao sultan u sopstvenoj palati, okružen bogatstvom i luksuzom.
Odabaši je dobio dozvolu da njegova majka i sestra posete sultanovu palatu bez posebne dozvole i u bilo koje vreme.
Ubrzo je Topkapi potresao ružan skandal: Frančeska se posvađala sa majkom vezira Omer-age, koji je takođe bio Mlečanac.
Vezirova majka je dugi niz godina živela u Osmanskom carstvu i davno je dobrovoljno prešla na islam. Saznavši za to, Frančeska je obrušila optužbe na svoju sunarodnicu: prema rečima sinjore Carni, starija žena je izdala hrišćansku veru.
Gazanfer-aga je imao poteškoća da okonča sukob.
Godine 1595, Murad III je umro, a Mehmed III, sin Safije Sultan, postao je novi sultan.
Safije je takođe bila mletačkog porekla, a Gazanfer je jedno vreme pomogao u unapređenju devojke koju su pirati oteli na dvoru.
Safije Sultan ga favorizovala
Zahvaljujući tome je on, zapravo, počeo da vlada zemljom zajedno sa mladim sultanom i njegovom majkom.
Tokom „vladavine“ Gazanfer-sge, umetnici, pesnici i istoričari su počeli da žive u palati. Između ostalih, odabaši su pružili utočište čuvenom filozofu Gelibolulu Mustafi Aliju.
Da li je baš bio evnuh?
Ali nije sve u Gazanferovom životu bilo glatko. U Istanbulu se proširila glasina da Venecijanac „nije baš evnuh“, i da je operacija kojoj je podvrgnut bila samo delimična.
Pričali su da se neka konkubina udala za evnuha i živela u njegovoj palati u tajnoj sobi.
Ovi razgovori su bili izuzetno opasni, pošto je Gazanfer godinama bio stalni deo sultanovog harema. Šta ako deca osmanskih vladara uopšte nisu njihova?
Kada je plemstvo počelo da zahteva pogubljenje evnuha, samo ga je pomoć Safije Sultana spasila od sigurne smrti.
Glasine su dovele do opadanja uticaja Gazanfer Age. Opadao je i autoritet Safije Sultan, koja je nazivana „mletačkom skorojevićkom“.
Godine 1601, janičari, spahije (teška konjica) i uleme (učenjaci) ujedinili su se protiv Safije i „njenog evnuha“.
Pobunjenici su izjavili da Mehmed ne vlada državom, pošto je svu vlast predao Mlečanima.
Safije Sultan je morala da uloži svu svoju snagu da smiri pobunu.
Ali mir u Osmanskom carstvu bio je krhak. Već 1603. godine, janičari i spahije su se ponovo ujedinili i pobunili. Ovog puta, pobunjenici su protestovali protiv korupcije i rasta cena hrane.
Aristokrate su okupile divan, tokom kojeg su predstavnici janičara optužili Valide i Gazanfere za uništenje zemlje.
Ovog puta, zahtev janičara bio je oštar: Mehmedov prenos vlasti na njegovog sina, Mahmuda. Pobunjenici su zahtevali pogubljenje svih Safijinih pristalica i progonstvo Valide iz carstva.
Sultan je shvatio da ne može bez velikih ustupaka. Mehmed je pristao da pogubi svoje omiljene dvorjane, pod uslovom da ostave njegovu majku na miru.
Gazanfer-aga je takođe postao jedna od „nužnih žrtava“.
Safijine pristalice su obezglavljene u dvorištu palate Topkapi 6. januara 1603. godine.
Evnuh je, prema sećanjima, prihvatio svoje pogubljenje sa izuzetnim dostojanstvom. Gazanfer je unapred napisao scenario za njegovu sahranu, koji je Safije Sultan tačno izvršila.