Nekadašnji teniser Nikola Gnjatović bio je jedan od najtalentovanijih sportista na našim prostorima, u svet tenisa zgoračio je već sa šest i po godina, a posle svega par meseci treniranja osvojio je i prvu titulu. Odrastao je među fubalskim, košarkaškim i teniskim terenima, često je posmatrao kako odrasli igraju tenis sedeći na fudbalskoj lopti. Upijao je svaki pokret, te su se treneri iznenadili njegovim znanjem. Ali na pragu punoletstva sve se promenio, iz radoznalosti je probao drogu, tada se svi Nikolini snovi ruše i počinje borba za život.
- Dosada klasična. Radili smo u Bosni, vodili smo neki teniski klub, zarađivali smo u po 5, 6 hiljada marak. Taj momak je već bio u problemu. Mesecima sam odbijao to da probam, iako mi je tak kolega predlagao, ne znam zašto, nego mladost, ludost. Padala je neka kiša danima, sećam se iz čiste dosade sam probao, nisam znao šta me čeka. Verujte mi, dovoljno je da probate dva, tri puta i gotovo je. Tad se već porodica raspala, moji su se razveli, ja od svoje 17, 18 godine živim sam, sam o sebi sam brinuo, nisam imao sa kim ni da se posavetujem. Samo sam jedan dan ustao i odlučio ili na Lešće, ili da se vratim na pravi put. Našao sam svoj mir i pokušavam da ga održim - rekao je Nikola pre par godina na Happy televiziji i objasnio kako se izvukao iz kandži droge:
- Bio sam ipak uporan i nisam hteo da dozvolim da me ta pošast pobedi. Kroz kliničko lečenje i terapije uspeo sam da se izborim i sada sam već tri godine potpuno čist. Tenis nisam zaboravio, ali me boli što su pojedini prijatelji i kolege izgleda zaboravili mene.
Heroin uzeo u 21. godini
Prema Nikolinim rečima, kada je uzeo heroin, tada je dotakao dno.
- Prvi put sam uzeo heroin u 21. godini. Tada kreće moj pakao. Upadam u dugove, u teške narkomanske krize, počinjem da kradem ne bih li došao do droge. Pokušavam da se i dalje bavim tenisom ali mi ne ide. U to vreme mi se i porodica raspada, u životu mi je potpuni haos. Više od deset puta sam bio u bolnici. Punih 17 godina sam prolazio kroz strahote koje droga nosi sa sobom. Bivši igrače i kolege govore roditeljima dece koju treniram da sam bivši narkoman i da ne treba da decu daju meni da ih učim tenisu. A ja nikada, i kada sam u najtežim krizama bio, nisam dilovao drogu niti bih ijednom detetu dao drogu, pre bih sebi ruku odsekao - naglašavao je Nikola koji danas živi u Barajevu.
Predviđali mu vodeće pozicije na ATP listi.
- Igrao sam i za Dejvis kup reprezentaciju Srbije protiv Turske i Maroka. Sa mnom su tada u reprezentaciji bili i Tipsarević, Vemić i Tošić. Pre toga sam, u juniorskoj konkurenciji pobeđivao Marata Safina i Fernanda Gonzalesa, a Rodžera Federera sam pobedio na jednom treningu. Nema ko mi tada nije predviđao sam svetski vrh - rekao je svojevremeno Gnjatović.
Nakon svega što je preživeo, ljubav prema tenisu je i dalje tu, ističe da i te kako zna da prepozna talentovano dete.
- Tenis nisam zaboravio, umem da prepoznam talentovanog klinca i za razliku od devedeset posto trenera ukoliko vidim da mali ili mala nisu talentovani za tenis ja to roditeljima odmah kažem a ne lažem ih da im je dete ekstra potencijal ne bih li im uzeo što više para za treninge - iskren je bio Nikola.
Kako je zakoračio u svet tenisa?
Odrastao je u porodici u kojoj je vladala ljubav i sloga.
- Rođen sam u Beogradu, na Vračaru 1979. godine. Majka, otac i starija sestra bili u moja porodica koja je živela normalnim životom i u ljubavi i pažnji se nikada nije oskudevalo. Ispred naše zgrade nalazili su se fudbalski i teniski teren i ja sam bukvalno sa prozora svakoga dana gledao i fudbalere i tenisere i zavoleo ove sportove. Ipak, tenis mi je nekako ušao pod kožu i sa nepunih sedam godina upisali su me u teniski klub Košutnjak, kaže na početku svoje ispovesti Nikola.
Bio je prvak Jugoslavije do 18 godina u singlu
Za samo tri meseca treneri su u njemu prepoznali ogromni potencijal.
- Dragan Šerer, moj prvi trener, predložio je da odem na turnir u Poreč i to je bio hrabar potez. Na iznenađenje svih ja sam taj turnir osvojio. U Poreču me je primetio čuveni trener Goran Bubanj i dovodi me u Partizan. U Partizanu postajem šampion države u uzrastu do deset godina, a iza mene su bila i takva imena poput Iva Karlovića i Ivana Ljubičića. Sve do osamnaeste godine bio sam prvak države u svim uzrastima. U to vreme sam na trenizima pobeđivao i Nenada Zimonjića, koji je tri godine stariji od mene. Međutim, kako su me u Partizanu prevarili za profesionalni ugovor ja napuštam klub i prelazim kod najvećeg rivala, u Zvezdu. Gotovo kao sina me je prihvatio direktor kluba Slobodan Vojinović i u Zvezdi ostvarujem najveće uspehe: bio sam prvak Jugoslavije do 18 godina u singlu i u dublu a to sam ostvario sa 16 godina, seniorski šampion države dva puta zaredom…
Kao kruna svega za Nikolu dolazi i igranje na najprestižnijem svetskom teniskom turniru-Vimbldonu.
- Ispao sam odmah na startu oba puta, i 1996. i naredne 1997. godine, samo zato jer nisam finansija da bih mogao da se pripremam za travnatu podlogu. Ipak, i pored toga na Vimbldonu su svi primetili moj veliki talenat. Godine 1998. od strane Sportskog društva Crvena Zvezda izabran sam za sportistu godine i dobio sam sat na poklon. Igrao sam i za Dejvis kup reprezentaciju Srbije protiv Turske i Maroka. Samnom su tada u reprezentaciji bili i Janko Tipsarević, Vemić i Tošić. Pre toga sam, u juniorskoj konkurenciji pobeđivao Marata Safina i Fernanda Gonzalesa a Rodžera Federera sam pobedio na jednom treningu. Nema ko mi tada nije predviđao sam svetski vrh - priseća se Gnjatović.
NATO bombardovanje menja tok Nikoline sudbine
Posle kratkotrajnog boravka i igranja u Barseloni dolazi 1999. godina i NATO bombardovanje. Nikola se vraća u Beograd ne sanjajući da će uskoro doživeti sportski ali i životni sunovrat.
- Hteo sam da budem uz roditelje i svoj narod kad je najteže. U Barseloni se inače nisam snašao kako sam želeo, prvenstveno jer nisam pronašao odgovarajuće sponzore. U međuvremenu, do početka dvehiljdatih izgubio sam i puno poena na ATP listi. Postao sam sparing partner Jeleni Janković i potpisao sam ugovor sa kompanijom Head, sa kojom je ugovor imao i Goran Ivanišević. Dobijam ponudu od kluba Prohema iz Brčkog da budem trener i odlazim u Bosnu. Tamo sarađujem sa kolegom i prijateljem koji je bio zavisnik od opijata ali ja to tada nisam znao - priznao je Nikola.