Kao i svako dete, sedmogodišnji Hauard Kakita želeo je da ima dobar pogled na zastrašujuće bombardere B-29 koji su leteli iznad njega.
Zato se, pre tačno 80 godina, u japanskom gradu Hirošimi, popeo na krov kuće svojih bake i deke sa svojim bratom i zagledao se u nebo.
Nekoliko trenutaka kasnije, bomba koja je promenila svet, bačena iz aviona po imenu Enola Gej, eksplodirala je na manje od jednog kilometra udaljenosti.
Ipak, nekim čudom, Hauard Kakita, koji danas ima 87 godina, preživeo je nuklearnu eksploziju, zajedno sa bratom i dekom i bakom, koje su njih dvojica posećivali dok su boravili u Japanu, iako su živeli u Americi.
Govoreći danas povodom godišnjice katastrofe, Hauard Kakita je ispričao šta se dešavalo u sekundama pre eksplozije i otkrio kako ga je ta silina momentalno onesvestila.
Kako je Haurad preživeo?
Kao borac protiv nuklearnog naoružanja, izjavio je u emisiji "Tudej" na Bi-Bi-Si radiju 4, da su on i njegov brat dobili oštru opomenu od bake, koja im je verovatno i spasla život.
"Srećom po nas, naša baka, koja je prala sudove u kuhinji, čula je buku sa krova, istrčala napolje i rekla nam, bez imalo dvoumljenja, da siđemo dole, i mi smo, nevoljno, to i uradili", ispričao je.
"Otišao sam u kupatilo, posebnu zgradu odvojenu od kuće u kojoj smo se kupali. Iz nekog razloga sam ušao tamo, ne znam tačno zašto, ali tada je bomba eksplodirala. Pošto smo bili veoma blizu, svega 1.3 kilometra od epicentra, nisam video bljesak niti čuo prasak. Onesvešćen sam istog trenutka. Nemam nikakvo sećanje na samu eksploziju", rekao je Hauard Kakita.
Bomba je imala razornu snagu ekvivalentnu 15.000 tona dinamita i odmah je ubila oko 80.000 ljudi. Meta američke posade, predvođene potpukovnikom Polom Tibetsom Mlađim, bio je most Aioi.
Međutim, bomba je pala 240 metara dalje od mete, pogodivši bolnicu.
Gotovo sve unutar prečnika od jednog kvadratnog kilometra bilo je uništeno. Ali Hauard Kakita, njegov brat i deka i baka po ocu, svi su preživeli.
Nastavio je: "Kad sam došao sebi, nekoliko minuta kasnije, ne znam tačno koliko sam bio u nesvesti, zgrada u kojoj sam bio nalazila se iznad mene, osećao sam miris dima. Nisam bio ozbiljnije povređen, zbog čega sam uspeo da se iskopam. Izašao sam u dvorište naše kuće, gde sam pronašao brata.
"Imao je blage opekotine od radijacije na čelu, a moj deda je, uz pomoć drugih muškaraca, pokušavao da iskopaju moju baku, koja je bila u kuhinji. Ona je bila zatrpana ispod konstrukcije. Stajala je pored prozora u trenutku eksplozije. Parčići stakla sa prozora urezali su joj se u telo i jako je krvarila kad su je izvukli", rekao je Hauard Kakita.
Međutim, svo četvoro su na kraju preživeli eksploziju.
Šta se desilo nakon eksplozije?
Fotografija Hauarda Kakite, njegovog dede i brata, snimljena po povratku u Hirošimu nakon završetka rata, pokazuje da su, iako su preživeli, svi ostali bez kose zbog radijacione bolesti. To su bile posledice koje su ih zadesile.
Hauardova baka i deka po majci nisu imali toliko sreće.
Tela njegove bake po majci nikada nisu pronađena, a deka je preminuo mesec dana kasnije od povreda glave zadobijenih tokom eksplozije.
Kakita i njegov brat nisu mogli da se vrate svojim roditeljima u Ameriku sve do 1948. godine.
Zbog svog japanskog porekla, njihovi otac i majka bili su internirani u logoru u SAD tokom celog rata. Nakon puštanja iz logora, preselili su se u Los Anđeles.
Hauard Kakita danas posvećuje svoje vreme kampanji za okončanje skladištenja nuklearnog oružja, piše "Dejli mejl".