Proslavio se svirajući udaraljke i dečije instrumente: Dok njegova muzika stvara kontraverze, ni u životu nije drugačije

Muzičar je veliki borac za pravdu i protiv kapitalizma, ali iako zauzima jake stavove, ponašanje mu i nije baš u skladu sa tim

Objavljeno: 19.07.2024. 20:15h
Foto: Zennaro Luca / ČTK / Profimedia

Hose Manuel Artur Čao, pravo je ime planetarno popularnog muzičara francusko-španskog porekla poznatog kao Manu Čao.

Otac mu je pisac i novinar Ramon Čao iz Vilalbe u Galiciji, a majka Felisa Ortega je baskijskog porekla iz grada Bilbaa u Baskiji. Preselili su se u Francusku u vreme diktature Fransiska Franka, budući da je njegov deda bio osuđen na smrt.

Međutim nedugo posle Manuovog rođenja, porodica se preselila u predgrađe Pariza, te je veći deo detinjstva proveo upravo tamo. Odrastajući bio je u dodiru sa velikim brojem umetnika i intelektualaca, od kojih su mnogi bili poznanici njegovog oca. Svoja iskustva iz detinjstva Čao navodi kao inspiraciju za neke od njegovih pesama.

foto: Zennaro Luca / ČTK / Profimedia

Bio je poznat u pariskoj alternativnoj muzičkoj sceni kao član bendova Hot Pants i Los Carayos. 1987. godine je zajedno sa svojim bratom Antoanom formirao sastav Mano Negra. Do svog raspada 1995. godina, bend je bio poznat u Francuskoj i pravio je turneje po Južnoj Americi.

Posle raspada, Manu Čao je otišao u Srednju Ameriku, gde je naredne četiri godine proveo putujući po planinskim gudurama, naoružan akustičnom gitarom i četvorokanalnim rekorderom. Usledio je prvi solo projekat Clandestino (1998), minimalistički sastavljen od gitara, udaraljki i dečjih instrumenata.

Sa pesmom Welcome To Tijuana uspeo je da napravi pravu veselo-ironičnu himnu o dobro poznatom gradiću na meksičkoj granici sa SAD, gde caruju šverc i laka uživanja. Sa naglaskom na teme kao što su ilegalna imigracija i državna represija, albumom je provejavao oštar društveno-politički komentar uperen u pravcu kapitalističke eksploatacije Trećeg sveta.

foto: Zennaro Luca / ČTK / Profimedia

Na albumu Próxima Estación: Esperanza (2001), potencirajući rege zvuk, Manu Čao između ostalog uključuje i jedan recitat na ruskom. Album je dobio nagradu londonskog Bi-Bi-Sija za najbolji album svetske muzike.

Manu Čao peva na francuskom, španskom, galicijskom, arapskom, engleskom, portugalskom i volof jeziku. Često koristi više jezika u istoj pesmi.

On je nesumnjivo autentična pojava na svetskoj muzičkoj sceni. Usled svog mešanog porekla, a pre svega svojom muzikom, postao je jedan od najupečatljivijih reprezenata globalnog multikulturalnog društva, i istovremeno jedan od najburnijih kritičara procesa ekonomske globalizacije.

foto: Zennaro Luca / ČTK / Profimedia

Njegova retorika se kreće u pojednostavljenim okvirima romantičnih anarho tendencija, na tragu blage ideološke paranoje: "Ono što moramo da uradimo jeste da kažemo 'Ne' ovakvom svetu čiji dalji razvoj vodi u samouništenje."

Ipak, Manu Čao se, paralelno sa prodiranjem na tržište SAD, upleo u onu vrstu kontradikcije koja se javlja kod svih izvođača koji se bore protiv korporativnog kapitalizma - objavljivanjem albuma pod okriljem takvih multinacionalnih korporacija kakve su Virgin i EMI, donekle se trivijalizovao socijalni sadržaj njegove muzike, uz bojazan da izgubi svoj antiglobalizacijski potencijal.

Bonus video: