To je hula na Duha Svetoga, greh u kome mnogi od nas imaju udela.
„Zato vam kažem: svaki greh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha Svetog hula neće se oprostiti ljudima. I ako ko reče reč na Sina čovečijeg, oprostiće mu se; a koji reče reč na Duha Svetog, neće mu se oprostiti ni na ovom svetu ni na onom.“ (Mt. 12, 31-32).
Tako je Hristos odgovorio farisejima, koji su Ga optužili za vezu sa đavolom. Stanje njihovih duša onemogućilo im je da veruju u Boga Koji je postao čovek. Dakle, jedino objašnjenje za čudesna isceljenja opsednutih demonima koje su fariseji mogli da smisle bilo je vračanje.
Malo je verovatno da će moderna osoba optužiti Spasitelja da sklapa bilo kakve poslove sa demonima. To, međutim, ne znači da se upozorenje o huli na Duha Svetoga ne odnosi na savremenog čoveka. Svaka Hristova reč je aktuelna sada, kao što je bila i pre dve hiljade godina.
Optužujući Spasitelja da koristi demonsku silu, fariseji su sami sebe obmanjivali. Pre Hrista niko nije mogao izlečiti gubavca ili slepom vratiti vid. Što se tiče vaskrsenja iz mrtvih, bilo je nečuveno čudo da ni oni koji su verovali u Spasitelja nisu mogli da veruju. „Gospode! Lazar, brat moj, sahranjen je već četiri dana. On se raspada; iz njegovog leša dopire truli miris.“, rekla je Marija.
Jovan Zlatousti, tumačeći Jevanđelje po Mateju (12:31-32), hulu na Duha Svetoga naziva besramnim poricanjem očigledne istine. Na ovaj ili onaj način, činjenica da se navedena čuda mogu izvršiti samo Božanskom silom bilo je svima jasno. Lažne reči fariseja savršeno ilustruju ovo tumačenje.
(Stil.kurir.rs/Basta balkana/Izvor: blog.obitel-minsk.com)
Ima li greha koji svemilostivi Bog nikada neće oprostiti? Odgovor je - DA.