Psihologija kaže da druge obično osuđujemo kada ih ne razumemo… Zbog toga je važno da izbegnemo osude koliko god je to moguće. Evo kako.
Svaki put kada osuđujemo, zapitajmo se šta je to što ne prihvatamo, zašto ne prihvatamo i zašto nam to preti, odnosno lično nas pogađa.
Sa druge strane, mi obično kod drugih ljudi osuđujemo ono što prepoznajemo i nosimo sami u sebi. U suprotnom, to ne bismo primetili kod njih. Ipak, problem je što toga često nismo svesni, pa mislimo da problem nije u nama, iako je vrlo često upravo to slučaj. Ako ne prihvatamo tuđe ponašanje, to znači da nam ono sugeriše koje su to stvari koje moramo da promenimo kod sebe. Možda treba da budemo iskreniji, otporniji, sigurniji u sebe i u svoju vrednost, odlučniji, snalažljiviji… U prevodu – da nađemo rešenje u sebi.
Većina ljudi, bar u nekoj fazi života, bude izložena osudama okoline iz ovog ili onog razloga. Isto tako, često uhvatimo sebe kako osuđujemo druge, iako nismo u potpunosti upoznati sa prilikama koje su datu osobu navele da učini nešto ili se, prema našem mišljenju, ponaša neprihvatljivo. Nakon toga nam bude žao i kažemo sebi da više nikada nećemo nekoga osuđivati na prvu loptu… Do prve sledeće prilike…