Šezdesetih godina prošlog veka odlazak u vojsku značio je i višegodišnje rastanke od porodice, prijatelja i voljenih osoba. Mladići su često služili vojni rok i po dve godine, a pisma su bila jedini način da ostanu povezani sa onima koji su ih čekali kod kuće. Svaka ispisana reč nosila je poruku ljubavi, nedostajanja i nade u ponovni susret.
U vreme kada nije bilo mobilnih telefona i brzih poruka, ljubavna pisma imala su posebnu vrednost. Pisala su se pažljivo, često uz mnogo emocija, a čuvala godinama kao uspomena na mladost, prve ljubavi i dane provedene daleko od kuće.
Pronašla je iskaz ljubavi njenog deke prema baki
Dok su muškarci bili u vojci njihove drage su strpljivo čekale. Dane su provodile razmišljajući o svojim voljenima, s nestrpljenjem osluškujući korake poštara. Kada bi konačno stiglo pismo, čitale su ga iznova i iznova, proučavajući svaku reč, svaki zarez, kao da u tom komadu papira traže dodir ruku koje su ga pisale.
Suze su se često slivale niz obraze dok su čitale ispovesti ljubavi i obećanja o povratku.
Bila je to ljubav koja je testirana strpljenjem, čeznutljivim pogledima prema daljinama i maštanjem o ponovnim susretima. Nisu imali telefone ni video-pozive, samo olovku, hartiju i nepresušnu veru u osećanja koja ih vezuju. I možda su baš zbog toga ta osećanja bila tako jaka, tako duboka, jer su zahtevala trud, vreme i srce.
Danas, kada su tehnologije zamenile mastilo i hartiju, retko se setimo koliko su reči mogle da budu moćne. Ali negde, u starim kutijama, još uvek postoje ta požutela pisma koja pričaju priče o ljubavi, strpljenju i snazi emocija koja ni vreme, ni daljina nisu mogli da unište.
Devojka je na Tviteru objavila pismo svog dede koji je njenoj baki poslao pismo iz vojske i ganuo sve nas.
Slika koju je poslao Paja svojoj Ljilji završila je na društvenim mrežama. Jedna devojka je objavila pismo i napisala "Bako, nedostaješ".
Slika sa emotivnom porukom
Na poleđini slike je bila jedna emotivna poruka u kojoj je Paja svojoj Ljilji pisao koliko mu nedostaje i koliko misli na nju - ali sa osećajem i merom, onako džentlmenski i ćisto kako su to nekada muškarci činili u svojim izjavama ljubavi.
"Ljudi gledam neke slike i na poledjini jedne vidim posvetu koju je deda slao babi dok je bio u vojsci još 1968. godine"
"Ljiljo, neka ti ova slika zadrži u sećanju uvek dragi lik. Pogledaj je uvek kada se nađeš u teškoj situaciji i tada ćeš naći odgovor na sve. Znaćeš da te neizmerno voli jedan mali dečkić u sivo-maslinastoj uniformi.
Samo tvoj, Paja".
Komentari su se nanizali, a svi su bili razneženi porukom, emocijom i iskrenom ljubavlju koja se oseti dok se poruka čita.
- Predivno!
- Rasplakal sam se,
- E to su bile poruke ljubavi, osećanja i podrške. Prelepa slika i jaka poruka! Ovo sad - ma znam kako ti je, ajde rešićemo je prosipanje, nazovi, mudrosti, bili su samo neki od odgovora koje su dirnuti pratioci ostavili ispod objave, a fotografija Paje i Ljilje, glavnih aktera ljubavnog pisma, koju je njihova unuka podelila dodatno je rasplakalo sve koji su tek tada stekli potpunu sliku jedne velike ljubavi.