9 stvari koje unuci najviše trebaju od baka i deka: Ne koštaju ništa, a znače više od poklona

Uloga bake i deke je jedinstvena: oni nude vreme, pažnju i razumevanje, stvarajući sigurno mesto za decu bez stresa i takmičenja Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock, Ollyy/Shutterstock

Sigurno vam se mnogo puta dogodilo da pogledate svoje unuke i poželite da im pružite sve što život može da ponudi. Bake i deke imaju posebnu ulogu u odrastanju dece – pričaju im priče, dele životne lekcije, prenose mudrost i pružaju ljubav na jedinstven način.

Ipak, ponekad se vaša želja da im ugodite sudara sa pravilima koja postavljaju njihovi roditelji. Oni brinu o školi, ocenama, zdravim navikama, rasporedu i granicama. I to je njihov posao. Ali vi imate jednu posebnu ulogu: da unucima pružite ono što svakodnevne roditeljske obaveze često ostavljaju po strani – bezuslovnu nežnost, strpljenje, slobodu i uspomene koje će pamtiti celog života.

Volite ih od srca, bez brige šta će od njih postati

Roditelji na leđima stalno nose težak teret strepnje za budućnost. Svaki njihov razgovor, svaka zabrana i čuveno „zato što ja tako kažem“ obojeni su pitanjem da li će to dete sutra izrasti u pravog čoveka. Deca taj pritisak osećaju u vazduhu, iako ne umeju uvek da ga objasne.

Kod vas je sasvim druga priča. Vi ih ne ocenjujete i nemate spisak zadataka koje moraju da ispune da biste bili ponosni. Deca nepogrešivo osete razliku između ljubavi koja nosi kontrolnu listu i ljubavi nekoga ko je naprosto presrećan što oni postoje.

Živa veza sa vremenom pre njihovog rođenja

Nekada ste poznavali ljude koje vaši unuci nikada neće sresti, prabake, pradede, rođake koji su otišli u svet ili pretke koji su davno umrli. U glavi nosite dragocene priče o porodici iz vremena kada unuci nisu ni bili rođeni.

Te priče imaju ogromnu snagu. Psiholog Robin Fivušt sa Univerziteta Emori u svojim istraživanjima je otkrila da porodične priče koje se prenose s kolena na koleno bolje utiču na psihičko zdravlje i stabilnost mladih nego njihova lična iskustva. Kako ona navodi, upravo te priče deci daju osećaj pripadnosti i korena. Roditelji mogu da ispričaju ponešto, ali vi ste jedini pravi most ka starom vremenu koje deca ne mogu sama da dožive.

Foto: Shutterstock

Objašnjavate im roditelje, a ne birate stranu

Kada je mama stroga ili je tata nervozan posle posla, dete oseti da nešto nije u redu, ali ne sme ili ne ume da pita šta se dešava.

Tada nastupate vi. Možete mu blago reći: „Tvoj tata se tako ponaša kad ima briga na poslu. Bio je isti takav kad je bio tvojih godina, ćutao bi celo veče, a sutra ga sve prođe. Nije to zbog tebe.“ Time radite nešto neprocenjivo, pokazujete im da je roditelj samo čovek sa svojom istorijom, a ne samo autoritet koji deli naređenja. Decu ne treba okretati protiv roditelja, nego im dati širu sliku koju roditelji iz svoje pozicije ne vide.

Mirna luka u kojoj sat sporije otkucava

Roditeljski dom radi po satu: škola, posao, računi, ručak, spavanje. Tamo neko uvek kasni bar deset minuta i sve se radi u žurbi.

U vašoj kući svira drugačija pesma. Deo života u kom je sve bilo hitno vi ste već odradili. Prošli ste kroz te burne godine i vaš ritam je sada mnogo mirniji. Deca to upijaju kao sunđer. Nije im jasno zašto subota kod bake i deke traje duže nego kod kuće, a odgovor je jednostavan: kod vas ih niko ne požuruje.

Sigurno mesto za male dečje tajne

Ovde nije reč o velikim tajnama ili opasnim stvarima, već o sitnicama koje ne stignu da dođu na red za porodičnim stolom. Dete želi da ispriča kako ga je drug u školi uvredio, ali ne želi da mama odmah zove drugu mamu. Ili ga muči predmet iz kog mu ne ide, pa ga je sramota.

Niste tu da ih kažnjavate niti da od obične dečje brige pravite uzbunu. Zato pred vama mogu naglas da razmišljaju, bez straha da će njihove reči pokrenuti lavinu obaveza i rešenja. Psihijatar Artur Kornhaber, koji je decenijama proučavao odnos baka, deka i unuka, utvrdio je da je ova emotivna veza po snazi odmah iza one koju deca imaju sa roditeljima. Tajna je baš u tome što u njoj nema svakodnevne napetosti.

Foto: Shutterstock

Odgonetanje porodičnih zagonetki

Zašto je uvek neka tenzija kad rođaci dođu na slavu? Zašto se mama uozbilji svaki put kad zazvoni telefon? Deca sve to vide i čuju, ali im niko ne objašnjava jer su odrasli previše duboko u tim pričama.

Samo vi možete da sagledate celu sliku izdaleka i bez strasti. Poznajete istoriju cele familije i detetu možete blago da objasnite porodične odnose. Roditelji su deo te iste priče i ne vide je uvek objektivno, a vi imate širinu da razjasnite stvari.

Strpljenje za njihove beskrajno duge priče

Roditelji vole svoju decu više od svega, ali dok deca pričaju, oni istovremeno mešaju ručak, odgovaraju na poruke i pokušavaju da srede kuću. Duga i zapletena priča o novoj igrici ili svađi u dvorištu često ne dobije pažnju kakvu dete želi.

Vi nudite ono najvažnije, svoje vreme. Možete natenane da saslušate celu verziju sna koji nema nikakvog smisla ili prepričavanje crtanog filma koje traje duže od samog crtaća. Deca dobro razlikuju nekoga ko mora da odvoji vreme za njih od vas koji to vreme već imate.

Kod bake i deke nema takmičenja ni poređenja

Kod kuće je uvek tu brat ili sestra, a u školi još tridesetoro dece sa kojima ih mere na svakom koraku. Roditelji se trude da ih ne porede, ali život to sam nameće.

U vašem domu oni su jedinstveni. Nema ocenjivanja, nema tablica ni merenja. Niko ne vodi evidenciju da li su u nečemu napredniji ili zaostaju za vršnjacima. Kod vas su prosto unuci, a ne đaci ili takmičari. Takav prostor bez pritiska danas je pravo blago.

Foto: Shutterstock

Uloga bake i deke: izabrali ste ih, ne morate

Za roditelje se podrazumeva da moraju biti tu. To je prirodan red stvari. Roditelji hrane, oblače, voze i brinu. Ta obaveza je utkana u njihov odnos i deca to, svesno ili nesvesno, dobro razumeju.

Sa vama je drugačije. Vi dolazite zato što to iskreno želite. Pozovete ih telefonom jer ste mislili na njih, sednete u auto i vozite pola sata da biste ih videli u školskoj predstavi, zato što ste sami izabrali da budete u publici.

Istraživač Sara Morman sa Koledža u Bostonu u svojoj studiji je otkrila da emotivna bliskost između baka, deka i unuka ublažava simptome depresije kod obe generacije. Ta veza čuva i vas i njih baš zato što počiva na obostranom izboru da budete tu jedni za druge. Deca možda ne umeju to da objasne rečima, ali u duši osećaju razliku, i zato su im podjednako potrebni i roditelji i vi.

Stil / Krstarica

This browser does not support the video element.

Duda, pertnerka Slavka Banjca Izvor: Kurir