"Rodila sam mrtvo dete u garderobi iza bine hale u Mladenovcu": Vesna je preživela 2 tragedije, bila u ljubavnoj vezi sa profesorom, a 1 informacija je šok

Vesna Zmijanac ovih dana slavi 50 godina karijere, a njen privatni život je kao scenario za film Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: M.M./ATAImages
  • Vesna Zmijanac je veliki deo zarade ulagala u muziku i nekretnine, pa danas prihoduje od stanova u Beogradu, kuće na Bukulji i stana u Grčkoj koji je poklonila ćerki Nikoliji.
  • U autobiografiji je otkrila da je izgubila dve bebe u sedmom mesecu trudnoće, a prvi spontani pobačaj dogodio se tokom pauze koncerta u Mladenovcu, u garderobi iza bine.
  • Pričala je i o vezi sa profesorom matematike, kao i o raskidu sa Željkom Rstićem nakon što ga je zatekla u zagrljaju druge žene.

Kažu da ne postoji pevačica koja je pametnije uložila zarađeni novac od Vesne Zmijanac. Ova pevačica nikad nije žalila da novac uloži u svoj talenat. Tako je za spot za duetsku pesmu "Idemo na more“ sa Rambom Amadeusom, platila koliko je tada koštao jedan stan na Svetom Stefanu.

Kako je objasnila govoreći o velikim zaradama iz prošlosti, ogroman deo prihoda sa koncerata i turneja odmah je vraćala u posao kroz plaćanje muzičara, pratećih timova i troškova organizacije.

Ali pored ulaganja u muzičku karijeru, Vesna je paralelno ulagala i u nekretnine. Svoje velike honorare koji bi joj pretekli nakon što bi isplatila saradnike, pevačica je ulagala u kupovinu stanova i imanja.

Vesnini stanovi od Beograda do Atine

Vesna Zmijanac danas ubira lepe pare od izdavanja stanova po Beogradu, a prvi stan je kupila u Lješkoj ulici na Banovom brdu. Kasnije je kupila više luksuznih nekretnina na atraktivnim lokacijama, uključujući Vračar (kod Hrama Svetog Save), ulicu Kneza Miloša u centru grada, Voždovac i Bežanijsku kosu.

Veliki deo novca uložila je u izgradnju i uređenje prostrane kuće sa velikim imanjem na planini Bukulji, gde danas provodi najviše vremena. U našoj galeriji pogledajte kako izgleda kuća i bazen:


Pored nekretnina u Srbiji, Vesna je luksuzan stan sa pogledom na more i bazenom kupila u Grčkoj, koji je kasnije poklonila i prepisala svojoj ćerki Nikoliji Jovanović.

Velika tragedija koja joj je obeležila život

Najdublju ispovest Vesna je objavila u svojoj autobiografiji "Kad zamirišu Jorgovani". Pevačica je tada otkrila kako je izgubila dve bebe, obe u sedmom mesecu trudnoće:

"Druga polovina osamdesetih, vreme moje najveće slave. Pokrenuo se taj ogromni i moćni mehanizam, počelo je da se događa ono što nikada do tada nije zabeleženo u narodnoj muzici. I dok se meni, u meni i oko mene događalo to o čemu govorim, i u čemu sam se kako-tako snalazila - životne niti, tkane voljom Gospoda, upredale su i jedno drugo, veličanstveno u svojoj posebnosti povesmo, uz koga je trebalo da konačno i ja uzrim, uzrim kao žena, kao majka. No, te niti, verovatno i mojom krivicom i zbog mog načina života, nisu izdržale.

Bilo mi je, naime, suđeno da u vreme moje najveće slave spoznam i najveće duhovne muke, da veliku radost zbog velikog uspeha potisnem i isto tolikom (još i većom, zapravo!) žalošću, da kroz lako podnošljivu, malu i kratkotrajnu fizičku patnju tela spoznam i onaj ogromni, jedva izdrživi i večno prisutan bol, bol koji gubitak deteta ostavlja u roditelju," opisala je Vesna svoju veliku bol, piše Hellomagazin.

Foto: Printscreen Youtube - UNA TELEVIZIJA

 "Naše prvo dete, sina, Vlada Jovanović i ja izgubili smo 1986. godine, kada sam bila u sedmom mesecu trudnoće. Spontani pobačaj se dogodio u pauzi koncerta u Mladenovcu. I ne zamerite mi što tu scenu (porođaja koji je iznenada i prevremeno otpočeo i faktički se događao u garderobi iza bine hale u Mladenovcu, a trajao je i u toku puta do Beograda, pa i nekoliko minuta u bolnici) ne mogu da opišem čak ni danas, kada je prilično vremena proteklo. Jer, to je jedan od onih bolova koji još uvek boli, praznina koja još uvek zjapi istom tamom, i kad god se toga setim (a sećam se vrlo često), uvek mi se utroba zgrči, uvek mi se zguti u grlu i uvek sebe kaznim pitanjem (na koje još od onda slutim odgovor) - da li sam i koliko sam ja (načinom svog života, pre svaga) kriva za to što se dogodilo?

U prvih nekoliko nedelja nakon toga, dok je bol zbog gubitka bio još svež, želela sam da i ja nestanem, da me nema. Krivila sam sebe, ne tražeći nijednu olakšavajuću okolnost, i pri tom sam samoj sebi smišljala takve patnje i muke kao kaznu, da sam, možda, u jednom trenutku i prešla onu granicu koja razdvaja svesno sagledavanje činjenica od umišljenih, pomalo i bolesnih, u svakom slučaju pogrešnih (i grešnih!) zaključaka.

Foto: Printscreen Youtube

 No, život je tekao dalje. Posao je tražio svoje. Ponovo su zakazivana gostovanja otkazana zbog moje nesrećom prekinute trudnoće, a ja sam se svemu tome predala sa još većim žarom, u još bržem (gotovo besomučnom) tempu - želeći, valjda, da bežanjem u rad, u naprezanja i umor, zaboravim i tu neizlečivu ranu na duši (ona telesna, naravno, nije ni vredna pomena). Nisam ni slutila da me, na nesreću, isto to - i još teže i gore jer je ponovljeno i u vrlo kratkom vremenskom razmaku - čeka već nepunu godinu kasnije.

Vladino i moje drugo nesuđeno dete, takođe sin, i takođe u sedmom mesecu trudnoće, izgubila sam pod približno istim okolnostima 1987. godine.

Pitala sam se i onda, i još uvek se ponekad zapitam - čime sam zaslužila da mi se dogodi to što mi se dogodilo? Zbrajala sam (i još uvek ih zbrajam) sve moje greške i grehove, sva moja voljna i nevoljna nepočinstva, sve moje besove i posebno izražene mane, sve one ružne pomisli koje sam o nekome ili nečemu imala, sve ono ne baš pohvalno što sam i sebi i drugima učinila, sve ono lepo i dobro što nisam ni sebi ni drugima učinila (a mogla sam ili sam morala), sve one trenutke u kojima sam nekoga (pa makar i nehotice) ovim ili onim, što sam rekla ili uradila, povredila - i tražila u svemu tome korene i razloge takve i tolike kazne koja mi je dosuđena.

Foto: Kurir / Dragan Kadić

 I, nakupilo se toga, nije da nije. Već sam prilično dugo i burno, nestašno živela, pa bi se štošta tu moglo pronaći što i nije baš nešto čime se valja dičiti. Život mi je, takav kakav mi je bio - dao šanse (takve kakve mi je dao), i ja sam ih iskoristila tako kako sam umela. Mnogo šta sam mogla (a mnogo šta i nisam!), možda, drugačije da uradim. No, svejedno - mislim da sam dovoljno platila i da sam svojom patnjom odgovorila na sva ona nekadašnja pitanja koja sam sebi postavljala, kao i na ova - koja tim povodom, pokadšto i danas sebi postavim. Dovoljno sam platila. Mislim, tačnije, da sam preskupo platila. Da sam preplatila. Mislim i ja, a i moji nerođeni sinovi - da je što se naše krvi tiče danak namiren. Da je što se naših isplakanih i neisplakanih suza tiče - sve, ali baš sve namireno.

Sećam se, tako sam nekako razmišljala i onda. Nesrećna i očajna jer mi se opet dogodilo to što mi se dogodilo, ja sam u sebi (i oko sebe) tražila neki znak, neku potvrdu da je konačno - ovom drugom žrtvom - knez tame i zla utolio svoju glad i da ja, posle toga, smem da imam nadu da iz mog života, iz mene, ipak može nastati novi život. Pa valjda je, mislila sam, sada dosta. Stvarno sam platila punu cenu. Nemoguće je, hrabrila sam se, da to sve baš mora tako. Da je tako zauvek presuđeno. I, našla sam znak, našla sam putokaz. On je, naravno, bio u meni. U mojoj snazi, u mojoj volji, u mojoj spoznaji da svaka patnja pročišćava i čeliči, a velika patnja čoveka čini dostojnim iskupljenja i isceljenja.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Pronašla sam znak u kajanju, u samosudu savesti, u bolnom, ali oslobađajućem porinuću u najtamnije kutke sopstvenog uma i duše. U mojoj želji da i još nekome u mom životu (osim samoj sebi) ja budem najvoljenije biće na svetu - da budem majka. I osećajući da je ta moja kajanjem potvrđena želja dovoljan zalog budućeg srećnog ishoda, odlazeći pravo iz bolnice (posle intervencije) na dodelu statue “Oskara popularnosti”, odlučila sam da u svom ličnom životu više nikada sebi ne dopustim da mi bilo šta bude važnije od sopstvenog mira, zdravlja i saglasja sa zakonima koji čovekovim životima upravljaju i čine ga takvom pojavom pred kojom sve ono ostalo izgleda malo, ništavno i nevažno.

Godinu 1989. obeležila su dva događaja, koji bez ikakve sumnje predstavljaju najznačajnije trenutke u mom profesionalnom i ličnom životu. Početkom godine objavila sam (uz veliku i nesebičnu pomoć mog velikog prijatelja Dina) ploču pod nazivom “Kad zamirišu jorgovani”, a devetnaestog dana meseca oktobra rodila sam ćerku Nikoliju.

Foto: Kurir / Dragan Kadić

  Posle toga, posle ta dva - ponavljam - najznačajnija i najradosnija događaja, više ništa (do dana današnjeg) u mom životu nije bilo kao pre. Ovog puta, poučena (i kažnjena!) prethodnim iskustvima, sledstveno mojoj odluci da ću - ako mi šansa bude pružena, a Bog milostiv prema meni - sve ostalo potčiniti tome da postanem majka, ja sam svoju trudnoću od njenog početka rešila da odležim i da je održavam pod konstantnim nadzorom lekara.

Shodno tome sam sve svoje obaveze i sva gostovanja otkazala i otišla u Zagreb, na kliniku, pod nadzor i staranje doktora Asima Kurjaka, mog velikog prijatelja i, kasnije, pred samo Nikolijino rođenja - mog venčanog kuma, budući da smo Vlada i ja tek nekoliko nedelja pred moj porođaj naš zajednički život i formalno ozvaničili brakom.

Nikada u svom dotadašnjem životu nisam imala takvu strepnju, niti sam osećala takav strah, kako je to bio slučaj tokom tih sedam meseci mog ležanja u bolnici. I ništa mi nije pre toga (a ni posle toga) toliko značilo - kao da ovaj put sve bude u redu, da ovog puta uspem da iz sebe na svetlo dana iznesem najvrednije što sam ikada u sebi imala - život. Na svako pomeranje u stomaku - mene je oblivao hladan znoj. Na svaki Nikolijin pokret ja sam se u panici trzala. Na svako žiganje u krstima ili majušni bol u karlici ja sam panično zvala Asima.

Devetnaestog oktobra 1989. godine, u osam i trideset ujutru, posle rutinski izvedenog carskog reza, rodila se moja ćerka Nikolija, koja je ime dobila po svojoj baki, Vladinoj majci.

Foto: Kurir / Damir Dervišagić

Mojoj sreći mom ponosu nigde kraja. I mada su mediji celu moju trudnoću pomno pratili (čak su bile objavljivane fotografije na kojima sam sa “stomakom do zuba”) - tek tada je nastala prava jagma za mnom. I za mojim malim, živim paketićem - od koga se nisam razdvajala. Sećam se mnogih fotografija objavljenih u raznim novinama. Nikolija je bila, valjda, jedna od najslikanijih beba u zemlji. Ako ne i najslikanija. A ja valjda najsrećnija žena, najsrećnija majka."

Buran ljubavni život

Vesna Zmijanac nikada nije pripadala javnim ličnostima koje su svoj privatni život u potpunosti skrivale od očiju javnosti. Ipak, o pojedinim ljubavnim odnosima govorila je tek kada su događaji već dobili veliki publicitet. Jedna od veza koja je privukla naročitu pažnju bila je ona sa biznismenom Željkom Rstićem. Njihova ljubav u jednom trenutku delovala je veoma ozbiljno, a par je čak otvoreno govorio o mogućnosti da svoju vezu ozvaniči brakom.

Dok su zajedno planirali budućnost, činilo se da Vesna i Željko imaju jasne planove za naredni period. Međutim, njihov odnos se završio nakon što je pevačica saznala za prevaru, a način na koji je otkrila neverstvo dodatno je podgrejao interesovanje javnosti.

Vesna je svojevremeno ispričala da je dugo sumnjala da joj partner nije veran, ali da je, prema njenim rečima, prethodne prevare uspevao da sakrije. Situacija je, međutim, dobila potpuno drugačiji epilog kada ga je lično zatekla u situaciji koju više nije mogla da ignoriše.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

– Dugo me je varao. Prethodne prevare je vešto skrivao, ali u poslednjoj sam ga lično razotkrila. Zatekla sam ga u liftu naše zgrade u zagrljaju voditeljke koja je poznatija po bahanalijama na splavovima, nego svojim poslovnim angažmanima – izjavila je Vesna tada.

Njene reči izazvale su veliku pažnju, naročito zbog toga što je jasno stavila do znanja da je znala mnogo više o pomenutoj ženi nego što je javnost mogla da pretpostavi. Ipak, nije želela da otkriva sve detalje, niti da joj, kako je sama rekla, dodatno daje prostor u medijima.

– Znam ja sve o njoj, i mnogo više nego što svi misle. Mnogi o njoj znaju mnogo toga, a ja neću da joj dajem na važnosti i pravim joj reklamu – rekla je Zmijančeva tada za "Kurir".

Posebno je zanimljivo to što su Vesna i Željko pre raskida ostavljali utisak para koji ozbiljno razmišlja o zajedničkoj budućnosti. Njihovi razgovori o braku nisu bili samo prolazne najave, već su govorili o tome da bi jednog dana mogli da organizuju venčanje i svoju vezu podignu na viši nivo.

Vesna je tada naglašavala da za nju brak nije samo formalnost, već velika životna odluka koja podrazumeva odgovornost i obavezu prema partneru, ali i prema ljudima koji bi prisustvovali tom važnom događaju.

– Kada se to desi, neće biti tajno. Inače, svaki put kada me naljuti, Željko mi kaže: Hoćeš li odmah da se venčamo? Željko je uvek spreman na to. Za mene venčavanje nije samo stavljanje burmi i potpis, nego to predstavlja i obavezu da se sve organizuje kako treba jer imamo mnogo prijatelja. Ali, najvažnije je da polako planiramo venčanje.

I Željko je u to vreme govorio da bi do venčanja moglo da dođe do kraja iste godine. Međutim, planovi su ostali samo na najavama. Umesto svadbenih zvona, njihovu vezu obeležio je raskid, a odnos koji je nekada bio predstavljen kao ozbiljna ljubavna priča završio se pod okolnostima koje su izazvale brojne komentare.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

Ljubav sa nastavnikom matematike

Ipak, veza sa Željkom Rstićem nije bila jedina ljubavna priča iz Vesninog života koja je svojevremeno izazvala pažnju. Mnogo kontroverzniji detalj iz njene prošlosti pevačica je sama otkrila u autobiografiji, kada je pisala o odnosu sa profesorom matematike.

Osvrćući se na period svoje mladosti, Vesna je opisala okolnosti u kojima je, prema njenim rečima, odnos sa nastavnikom prerastao u ljubavnu vezu. Njena ispovest privukla je pažnju upravo zbog razlike u godinama, ali i činjenice da je muškarac o kome je govorila prethodno bio njen nastavnik.

– Kad sam završila osnovnu školu, prešla sam da živim kod majke Kovine u Beč, ali sam pre toga već bila u nekom odnosu s nastavnikom matematike. Međutim, kada sam posle završene prve godine srednje došla na raspust u Kraljevo, naša veza je postala zaista ono što se vezom, ljubavnom vezom dvoje ljudi. Sve prepreke su bile uklonjene. Ja mu više nisam bila đak, a iako maloletna, već tada sam izgledala nešto starije za svoje godine. Razlika u godinama takođe nije predstavljala smetnju. Bar ne meni. Trebao mi je neko stariji, neko u kome sam, i ne znajući, zapravo tražila oca. Isprva mi je smetalo što je to bio moj nastavnik, čovek koji me je znao bukvalno odmalena, koji me je ispitivao i ocenjivao, ali je blizina učinila svoje, a njegovo pristajanje da veza bude javna (šetali smo držeći se za ruke) u meni je otklonila svaku nelagodu – ispričala je ona.

Foto: Printscreen Youtube/ Vesna Zmijanac

Ovaj deo autobiografije pokazao je i koliko je Vesna bila spremna da se osvrne na pojedine, veoma lične epizode iz svog života. Umesto da govori samo o uspehu, popularnosti i estradi, pevačica je u svojim sećanjima otvorila i poglavlja koja su mnogo intimnija i složenija.

Kada se posmatra njen život iz današnje perspektive, jasno je da su emotivne priče bile važan deo Vesnine lične biografije. Neke veze bile su obeležene planovima za budućnost, druge velikim razočaranjima, dok su pojedine ostale zapisane u njenim sećanjima kao iskustva iz najranijih godina.

Vesna Zmijanac je tokom karijere izgradila imidž žene snažnog karaktera, ali je kroz svoje ispovesti pokazivala i drugu stranu ličnosti – onu koja je prolazila kroz zaljubljivanja, razočaranja, preispitivanja i teške emotivne odluke. Upravo zbog toga njena privatna biografija već godinama privlači gotovo jednaku pažnju kao i njena muzička karijera.

Ozbiljni zdravstveni problemi i operacije srca

Poslednjih godina Vesna se suočila sa teškim kardiovaskularnim tegobama koje su zahtevale hitne medicinske intervencije. Zbog ozbiljnog stanja krvnih sudova podvrgnuta je teškoj operaciji srca tokom koje joj je ugrađen bajpas.

Krajem 2025. godine ponovo je hitno hospitalizovana zbog suženja krvnih sudova. Lekari su joj tom prilikom ugradili tri stenta kako bi sprečili infarkt, a pevačica je i tokom 2026. godine morala da otkazuje pojedine nastupe radi oporavka.

Pored porodičnih tragedija i bolesti, pevačica je prolazila kroz teške psihičke i privatne krize. U trenucima najveće tuge i pritiska slave utočište je tražila u radu i alkoholu. Javno je priznala da je vodila dugogodišnju bitku sa ovim porokom, kojeg se odrekla zbog ćerke i unuka.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

 Zabrana koncerta i veliki trijumf krajem 2026. godine

Vesna Zmijanac se  ovih dana nalazi na svom imanju gde skuplja snagu za regionalnu turneju pod nazivom „Golden Tour – 50 godina karijere“, sa zakazanim velikim koncertima u Skoplju, Sarajevu, Zvorniku i Ljubljani.

Koncert zakazan u sarajevskoj dvorani Zetra, za 19. decembar, izazvao je žestoke reakcije u javnosti i podeljene stavove.

Zahteve za bojkot i otkazivanje ovog nastupa Vesne Zmijanac pokrenuo je osnivač pokreta AntiDayton, piše "Kurir". Povod za njegov apel i burne rasprave na društvenim mrežama jesu arhivski snimci Vesninog nastupa na Palama iz 1993. godine, tokom ratnog perioda u Bosni i Hercegovini.

Ipak, sve su prilike da ništa ne može sprečiti veliku silu poput Vesne Zmijanac da nastupi i sa stilom proslavi 50 godina karijere.

This browser does not support the video element.

Krisom smo snimili Vesnu Zmijanac pred pocetak koncerta: Ovako ce izgledati na sceniKrisom smo snimili Vesnu Zmijanac pred pocetak koncerta: Ovako ce izgledati na sceni Izvor: MONDO