Ubio je oca i brata, ženu oteo i na silu je naterao da se uda za njega pa joj ljubavnicu dovodio u kuću: Nepoznati datalji iz života Karađorđa šokiraju

Otkrijte nepoznate detalje iz života Karađorđa Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Wikipedija
  • Karađorđe Petrović je, prema navodima iz članka, ubio oca Petra i brata Marinka, a više vojvoda stradao je zbog njegove preke naravi.
  • Za ženu Jelenu navodi se da ju je oteo i naterao na brak, dok je kasnije imao i vanbračnu vezu sa Turkinjom Marijom.

Čuveni vođa Prvog srpskog ustanka, Karađorđe Petrović rođen je u Viševcu na Đurđic, od oca Petra i majke Marice. Godina rođenja se ne može tačno utvrditi, a pominje se period od 1749. do 1770. godine.

Potiče iz siromašne porodice, a njegov otac je zbog siromaštva često menjao spahije i mesto boravka, s obzirom da Turci raju nisu preterano vezivali za baštinu. Kako je Đorđe stasavao i služio kod imućnijih Srba i Turaka, tako se i njihova materijalna situacija popravljala.

Foto: Wikipedia

Osim svojih vrlina, koje su dobro poznate u narodu, Karađorđe je imao i mračnu stranu koju su najbolje osetili njegovi najbliži. Naime prva žrtva Karađorđeve preke naravi i teškog karaktera bio je njegov otac Petar. Njega je vožd ubio u Sremu, gde je porodica u to vreme živela pobegavši od Turaka.

"Srbi izbegavaju da pišu i nerado pričaju o tome, jer se to ne uklapa u kasniji mit koji je nastao o Karađorđu. Postojali su čak istoričari koji su tvrdili da je reč bila o očuhu, a ne o ocu, kao da bi to opravdalo sam čin," ispričao je jednom za Dnevno.rs Dobrica Jovičić, istoričar iz Smedereva. On je tada objasnio da je skoro sigurno bila reč o Karađorđevom ocu jer događaj pominju neki izvori iz tog vremena.

Petar je navodno hteo da se vrati u Srbiju, a Karađorđe je to smatrao povredom časti i velikom sramotom. Priča kaže da je na odlasku pucao ocu u leđa, a da je ovoga dotukao neko iz Karađorđeve pratnje. Postoji i verzija po kojoj Karađorđe nije lično učestvovao u ubistvu, već ga je samo naredio. Po povratku u Srbiju, 1796. godine, vožd se ispovedio i zamolio za oproštaj, koji je od crkve dobio. Kako bilo, ako ovde i postoje istorijske nedoumice, stvar oko jednog drugog "porodičnog" ubistva sasvim je jasna – Karađorđe je 1806. godine ubio brata Marinka.

Usred Prvog srpskog ustanka do Karađorđa je stigla vest o tome da njegov brat napada devojke po Topoli. Vožda je uhvatio nekontrolisan napad besa. Otišao je kući, pretukao brata i lično ga obesio. Potom je sestrama danima branio da Marinka skinu i dostojno sahrane.

Od Karađorđeve preke naravi stradao je velki broj srpskih vojskovođa onog vremena.

Foto: Wikipedia

"Vođa Prvog srpskog ustanka je bio surov čovek. Sa današnjeg stanovišta, moglo bi se reći da je bio i psihički poremećen. Ubijao je bez suda i suđenja, u afektu i besu. Sigurno je 90 odsto ljudi koji su ubijeni ovako ili za koje je on naredio da budu ubijeni zapravo smaknuto bez valjanog razloga, zato što su se u tom trenutku zamerili voždu", objašnjava istoričar Jovičić.

Karađorđe je tako na skupštini knezova i vojvoda ubio svog prvog političkog protivnika - kneza Teodosija Marićevića, koji mu je protivrečio. Vođa Srba je to protumačio kao pokušaj otimanja vlasti. Savremenici pišu da je vožd često zapadao u čudno raspoloženje i ćutnju koja bi trajala danima. Kada bi konačno progovorio, urlao bi u jarosti i batinama rešavao sporove.

"Ubijao je ljude u trenutku, uglavnom uz opasku 'po duša te'. Time bi označavao da ta smrti ide 'njemu na dušu' ", kaže Jovičić.

Tešku Karađorđevu ruku osetile su vojvode pop Luka Lazarević i Mladen Milovanović koga je Karađorđe brutalno pretukao i potom pucao u njega dok je ovaj ležao na zemlji.

"Srbi ne pričaju o ovome jer bi to bacilo senku na sve što je Karađorđe uradio kao vojskovođa i ustanik. Ja o tome ne predajem đacima u školi, a toga nema ni u udžbenicima. Bilo šta negativno o njemu naružilo bi mit koji se vekovima stvarao", zaključuje Dobrica Jovičić.

Karađorđe Petrović je bio gorostas visok preko dva metra. Međutim, glas nije odgovarao ovoj impozantnoj pojavi. Savremenici su zapisali da je imao visok, tanušan i neobično piskav glas.

"Možda je Karađorđe nekada i imao jak glas, ali je on propao od rakije koju je stalno pio. Vuk Karadžić je zapisao koliko su Rusi bili oduševljeni Karađorđevom pojavom i razočarani njegovim glasom koji mu uopšte nije priličio", ispričao je istoričar Dobrica Jovičić. On kaže da je moguće da u ovome verovatno leži i deo objašnjenja voždovog prekog karaktera i činjenice zašto je stalno vikao.

Foto: Wikipedija

Njegova žena Jelena Jovanović bila je devojka iz časne kuće Nikole i Poleksije Jovanović. Bila je lepa devojka koja je živela kod svoje sestre, jer joj je majka rano umrla. Devojka je bila imućnija od Karađorđa Petrovića pa otac nije dozvolio Karađorđu da je oženi.

Đorđe Petrović je tada oteo Jelenu kada je devojka krenula "ktlovima na vodu" i doveo je kući u Zagoricu. Da bi je rezervisao za sebe, Karađorđe je spavao sa Jelenom i devojka je morala da se uda za njega, inače bi bila osramoćena, postoji nagađanje da je to uradio na silu.

Tik pred samo venčanje, prema kazivanju koje je zapisao Vuk Karadžić, zagorički čitluk-sahibija Mula Husein poslao je Đorđa da mu kupi jarčeve. Koristeći njegovo odsustvo došao mu je u kuću, negovoj majci, a Jeleninoj svekrvi sa rečima:

"E, Marice! I ti se sačuva od mene i kćeri sačuva ali snaju nećeš sačuvati."

Marica Petrović je odgovorila Turčina od dolaska te večeri, po predanju rečima:

"Sačekaj da devojka prvo „omiriše svoje”, pa onda „tuđe cveće”."

Karađorđe saznavši šta se dešavalo u toku njegovog odsutstva ugrabio je pušku da ubije Mula Huseina, ali ga je majka Marica odgovorila od toga „jer bi to samo porodici donelo ropstvo i propast” i ubedila da se čitava porodica skloni u Hazburšku monarhiju „pre nego što se zlo desi”, piše Glas šumadije.

Tako je došlo do bekstva Petrovića u Srem, nedugo posle Uskrsa 1786. godine. Mula Husein je poslao poteru za beguncima u kojoj je učestvovao i stari svat sa Karađorđeve i Jelenine svadbe, izvesni Mijat iz Ivanče koji se trudio da tražeći ih, ustvari zametne tragove progonjenih.

Kako je siromašni Karađorđe oženio Jelenu iz časne kuće koja mu je rodila 7 dece? Foto: Wikipedia

Jelena je Karađorđu izrodila brojno potomstvo: kratkovekog sina Simu (1788), ćerke Savu (oko 1789 – 1847) udatu kasnije za vojvodu Antonija Pljakića, Saru ili Sarku (oko 1790 – 1855), dok je porodica živela u Sremu, a po povratku u Srbiju dobili su ćerku Poleksiju (1791 – 1855), i sinove Aleksu (1801 – 1830) i Aleksandra (1806 – 1883) budućeg kneza Srbije tokom valdavine ustavobranitelja.

Kao ni mnoge druge ustaničke starešine ni Karađorđe nije bio veran svojoj ženi. Poznata je njegova vanbračna avantura kada je posle oslobođenja Beograda za sebe „zadržao jednu Turkinju”. Reč je o izvesnoj Mariji iz Brusnice, naselje kod Gornjeg Milanovca, koja je neposredno pred ustanak dovedena u jedan beogradski turski harem. Da bi od supruge Jelene prikrio ovu vezu Karađorđe je Mariju obučenu u mušku odeću uvrstio u svoje bećare, vodio svuda sa sobom i u javnosti zvao imenom Marjan.

Jelena je za to doznala i nesrećnu Karađorđevu milosnicu Mariju, je po njenom nalogu sredinom 1808. godine dobro potplaćen ubio budući vojvoda Pavle Cukić. Vožd je Mariju oplakao a počiniocu Cukiću je oprostio „na molbu supruge i saboraca”.

Posle sloma ustanka porodica prelazi u Zemun a Austriajnci, pošto su Turci tražili njegovo izručenje Karađorđa premeštaju u Petrovaradin, a posle intervencije ruske diplomatije smešetn je u Hotin u Besarabiji. Jelena je sa porodicom bila u Sremskoj Mitrovici. Posle Karađorđevog ubistva 1817. godne Jelena gubi pravo na njegovu penziju i živi od milostinje i rasprodaje pokućstva. Odoleva ruskim zahtevima da se decom preseli čak u Novomirgorod.

Pisala je i knezu Milošu Obrenoviću „Svetlešem Knjazu i Vispokopočitajšejem kumu”da joj odobri povratak kući.

Foto: Wikipedia

Knez Miloš Obrenović je u sporazumu sa ruskim vlastima odbrio Karađorđevićima 1831. da se vrate u Srbiju. Ali, taj povratak je „protegao” do 1839. godine kada ga je konačno „isposlovao” Toma Vučić Perišić, nekadašnji voždov bećar. U međuvremeni je Miloš Jeleni i deci odredio pomoć od 500 talira godišnje 1835. godine. Perišić je porodicu Karađorđević te 1839. godine privremeno prvo smestio u Negotin a od okobra te godine kako su zabeležile „Novine Srbske” su u Beogradu.

Pošto je 1840. godine ustoličen za vladara knez Mihailo Obrenović (prva vladavina) voždovici Jeleni je dodelio penziju od 1.500 talira godišnje. Novine beleže „u Beogradu je primala brojne posete onih koji su želeli da joj požele dobrodošlicu”. Povremeno je odlazila i u Topolu.

Upokojila se u dubokoj starosti 9. februara 1842. godine. Sprovod je bio organizovan prema njenoj poslednjoj želji i po velikoj hladnoći. Opelo je, u tek izgrađeno Sabornoj crkvi u Beogradu, obavio beogradski mitropolit Petar Jovanović, a pokojnicu je do Varoš-kapije ispratio knez Mihailo. Njegova majka, kneginja Ljubica, išla je za kovčegom svoje kume sve do Topole, dok se uz put skupljao narod da oda poštu Karađorđevoj udovici.

This browser does not support the video element.

Devojka sa Malte oduševljena muzikom u Srbiji Izvor: Kurir