Imala je 14 godina kad je u sred noći očevom puškom pucala u glavu svoje bliznakinje: Reči koje je izgovorila nakon toga bude jezu

Te 1950. slučaj Alis i Sali je bio prvi zabeležen kao ubistvo jedne sestre briznakinje od strane druge Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock
  • Četrnaestogodišnja Alis Ričard ubila je svoju bliznakinju Sali 1950. godine u Fresnu, a potom sama pozvala policiju i priznala zločin.
  • Nastavnici i porodica kasnije su govorili o njenim promenama raspoloženja, migrenama i svađama sa sestrom, dok je slučaj izazvao veliku pažnju javnosti.

Četrnaestogodišnja Alis je inače bila dobra učenica, bistra i omiljena u društvu. Međutim, njeni nastavnici u srednjoj školi „San Hoakin Memorijal” primetili su da joj ocene opadaju i često je morala da napušta čas kako bi se oporavila od napada migrene.

Alis je bila „veoma promenljivog raspoloženja, veoma nervozna i pomalo potištena”, izjavila je jedna nastavnica za lokalni list ,mada su mnogi tinejdžeri bili takvi. Tek kasnije, prisetila se nastavnica sa žaljenjem, neki od tih znakova počeli su da deluju kao upozorenje.

Dana 19. marta 1950. godine, u 1.45 posle ponoći, Alis i njena sestra bliznakinja Sali vratile su se kući nakon čuvanja dece. U kući sa šest soba, izgrađenoj u stilu ranča u Harvi aveniji u Fresnu, zavladala je tišina dok je porodica Ričard tonula u san.

U 3.00 sata ujutru, Alis je ustala iz kreveta. Pipajući u mraku, pronašla je porodičnu pušku i dva metka. Vratila se u spavaću sobu, prislonila pušku uz svoju sestru bliznakinju koja je spavala i povukla obarač. Zatim je otišla do najbližeg telefona i pozvala policiju.

„Dođite odmah na adresu Harvi 4721”, rekla je. „Dogodilo se ubistvo.”

Foto: Shutterstock

Slučaj u kojem jedna bliznakinja ubije drugu toliko je redak, čak i danas, da postoji svega nekoliko zabeleženih primera. U vreme kada je Alis ubila Sali, takav čin bio je potpuno nezamisliv.

Vest o ovom događaju učinila je Alis poznatom širom zemlje; njeno lice osvanulo je na naslovnim stranama novina. Izazvala je toliku uznemirenost da su mnogi listovi objavili tekst jednog psihologa, koji je uveravao roditelje da njihova deca nisu potencijalne ubice.

„Ovo je izuzetan slučaj”, napisao je taj stručnjak. „U naučnim zapisima o istraživanjima blizanaca, kako u Evropi tako i u Americi, nisam uspeo da pronađem nijedan drugi primer u kojem je jedan blizanac ubio drugog.”

Sali i Alis su rođene 1935. godine u Long Biču, a imale su devet godina kada se porodica preselila u Fresno. Spolja gledano, u životu porodice Ričard nije bilo ničeg posebno neobičnog. Otac Edgard radio je kao prodavac vodoinstalaterske opreme, dok je njegova supruga Meri bila zauzeta podizanjem njihovih šest kćerki i dva sina.

Foto: Shutterstock

Prijatelji i porodica opisali su napetu situaciju među devojkama. Prema većini navoda, Alis je bila popularnija i uspešnija sestra. Njihov šesnaestogodišnji brat izjavio je za list „Frezno bi” da ne može da zamisli da Alis zavidi Sali. „Alis je bila lepša, pa mogu da zamislim da je Sali bila ljubomorna na nju”, rekao je on.

Sali su opisivali kao „bučnu” i „neobuzdanu”. „Zbog toga je drugarice nisu zvale na zabave”, prokomentarisao je brat. „A pošto su ona i Alis bile bliznakinje, ni Alis nije dobijala pozive.”

Sali i Alis su se svađale, ali većina ljudi nije pridavala veliki značaj tome, koje se to četrnaestogodišnje sestre s vremena na vreme ne posvađaju? Ipak, bar jedan član porodice bio je zabrinut da situacija ne eskalira. Njihov trinaestogodišnji brat rekao je detektivima da je nedavno čuo devojke kako se svađaju. „Ubiću te”, čuo je Alis kako viče, „i ubiću te pištoljem.”

„Uplašio sam se da to zaista misli, pa sam otišao i uzeo pištolj kalibra .22”, ispričao je dečak detektivima. Sakrio je oružje ispod svog kreveta.

Foto: Shutterstock

U noći kada je Sali stradala, bliznakinje su čuvale dve male kćerke svojih komšija. Sali je obično bila vedra, ali te večeri delovala je rasejano. Pratila je komšinicu po kući, ponašajući se kao da će svakog trenutka izgovoriti neku tajnu. Kada je došlo vreme da devojkama isplati novac, komšinica je imala samo novčanicu od pet dolara. U šali je rekla da će morati da je pocepa na pola, kako bi svaka dobila svoj deo.

„Njoj to neće trebati”, odbrusila je Alis.

Kada je policija nekoliko sati kasnije stigla u aveniju Harvi, zatekla je Alis — bila je sasvim mirna usred opšteg haosa. Kada su je pitali zašto je ubila svoju sestru bliznakinju, ostala je potpuno pribrana.

„Ubila sam je”, rekla je Alis, „zato što sam je mrzela.”

„Rekla mi je da mogu da postavljam pitanja do kraja života, ali da nikada neću pronaći nijedan drugi razlog osim onog koji je ona navela”, izjavio je za lokalni list zamenik šerifa.

Nakon što je privedena, Alis je zadržala svoj hladan stav. Žalila se da je Sali bila „bučna, ponašala se kao luda i pevala iz sveg glasa”. Rekla je da joj se dopada boravak u popravnom domu za maloletnike i da spava bolje nego što je spavala godinama unazad. „Jedina stvar na koju ovde mogu da se požalim”, pohvalila se prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, „jeste to što nam ne dozvoljavaju da koristimo karmin.”

Foto: Shutterstock

Mnoštvo novinara i fotografa pratilo je svaki njen pokret. O Alisinim odevnim kombinacijama, frizurama i dosetkama izveštavalo se širom zemlje, kao da je reč o nekoj mnogo starijoj fatalnoj ženi. Bio je to pravi cirkus. U tom opštem ludilu, u drugi plan je pala sva tragika čitave situacije.

Sudija za maloletnike naložio je da se Alis podvrgne detaljnim psihološkim procenama. Njeni roditelji su bili očajni zbog njenog mentalnog stanja, pitajući se da li su možda prevideli neke znakove upozorenja. Njena majka je izjavila novinarima da ne može ni da zamisli da je zločin bio unapred isplaniran; rekla je da je Alis te večeri, nešto ranije, tražila čiste čarape da obuče za odlazak u crkvu sutradan, što teško da je postupak devojke koja će samo nekoliko sati kasnije ubiti rođenu sestru. Njen otac Edgard bio je uveren da je Alisino mentalno stanje poremećeno.

„Uveren sam da je ona bolesna i da nije svesna ozbiljnosti svog postupka”, izjavio je za lokalni list nekoliko dana nakon ubistva. Njihov porodični advokat se, čini se, složio s tim. „Pitao sam je da li zna razliku između ispravnog i pogrešnog. Rekla je da zna”, naveo je advokat. „...A gotovo u istom dahu dodala je da je, ipak, postupila ispravno kada je ubila Sali, i da bi to ponovo učinila.”

Kada je stigao nalaz psihijatrijskog veštačenja, stručnjaci su naveli da Alis prolazi kroz neku vrstu krize mentalnog zdravlja. U potezu koji je, za 1950. godinu, bio iznenađujuće napredan, sudija nije dozvolio da njena dijagnoza bude obelodanjena. Smatrao je da je jedina nada za Alisin oporavak ta da se ona skloni iz žiže javnosti. Odlučio je da će ona biti podvrgavana proceni svakih 90 dana, sve dok ne bude dovoljno dobro da bude puštena na slobodu. Alis je upućena u Državnu bolnicu u Napi na neodređeno vreme.

Foto: Shutterstock

„Dovoljno je strašno izgubiti jednu ćerku”, rekao je njen otac medijima, „ali u ovom slučaju, zapravo sam izgubio dve.”

Iako su odrasli u njenom okruženju pokušavali da je sklone od očiju javnosti, Alis još uvek nije bila gotova sa tim. U avgustu, četiri meseca nakon što je smeštena u Napu, preskočila je ogradu i krenula u potragu za slobodom. Gotovo odmah je prepoznala automobil koji joj je dolazio u susret, bila je to njena majka, koja je dolazila u posetu. Alis se sklonila u stranu i sačekala da ona prođe.

Na putu ka San Francisku, Alis su povezla četiri različita automobila. Sa tri dolara u džepu, prošetala je ulicom Market, pogledala film, te kupila gazirano piće i krofnu. Ali sloboda nije bila onakva kakvu je očekivala. Pošto joj je ponestalo novca, a nije imala gde da odsedne, Alis je ušetala u policijsku stanicu u četvrti Mišon.

„Ja sam Alis Ričard”, izjavila je. „Pobegla sam iz bolnice u Napi. Upucala sam svoju sestru.”

Vratili su je u Napu, gde je ostatak života provela daleko od očiju javnosti. U jednom trenutku, Alis je zaista napustila državnu bolnicu, ali nije bilo gomile ljudi koji bi je fotografisali tog poslednjeg dana. Šta god da se dogodilo, prošlo je tiho. Ne postoje zapisi o tome šta je Alis dalje radila, ali neke detalje otkrivaju čitulje.

Udala se i preselila na Aljasku, gde je preminula 2014. godine u 78. godini života. Tamo je i sahranjena, pored svog supruga.

This browser does not support the video element.

Dragan J. Vučićević ispred Rema Izvor: MONDO