- Vera je preko komšinice Tamare upoznala njenog brata Dragana, ali su je već na prvim susretima odbili njegovo stalno žaljenje i priče o stanu.
- Dragan je brzo prešao na Verin trosoban stan i predložio da se useli kod nje, što je otkrilo pravi razlog Tamarinog insistiranja.
- Vera je odbila nastavak poznanstva, a odnos sa komšinicom se zbog toga ozbiljno pogoršao.
Kada joj je komšinica Tamara predložila da upozna njenog mlađeg brata, Vera (51) nije bila zainteresovana za novu vezu. Ipak, zbog upornog nagovaranja pristala je na jednu kafu.
Dragan (60) je u početku delovao sasvim pristojno, ali su već tokom prvih susreta počele da se pojavljuju neobične teme – od njegove bivše žene i problema sa stanovanjem, do pitanja o Verinom trosobnom stanu.
Tek kada je odbila da nastavi poznanstvo, Vera je shvatila pravi razlog zbog kog je komšinica toliko insistirala na ovom susretu.
Nije umela da odbije uporno nametanje
„Vera, bar popij kafu s njim. Ako ti se ne svidi, više ga neću uznemiravati”, nagovarala ju je Tamara.
Vera je imala pedeset jednu godinu. Razvela se pre nekoliko godina, odgajila ćerku i sada živi sama u svom trosobnom stanu.
Tamara joj je bila komšinica sa sprata. Njih dve su imale korektan odnos: sretale su se kod lifta, povremeno svraćale jedna kod druge po so ili lekove i čestitale praznike.
Jednog dana, komšinica joj je pričala o svom mlađem bratu Draganu.
Imao je šezdeset godina. Takođe je odavno bio razveden, radio je i generalno je bio vedre naravi.
„On je miran, porodičan čovek, pravi majstor za sve”, nabrajala je Tamara . „A i tebi je dosadno samoj. Šta ako se svidite jedno drugom?”
Vera je odbila.
Prvi sastanak sa mlađim bratom komšinice
Nije tražila muža niti se žalila na usamljenost. Imala je posao, prijatelje, odraslu ćerku i planove za vikend.
Ali Tamara se stalno vraćala na tu temu.
„Ne udajem te na silu. Samo popij kafu. Dragče je dobar čovek, samo nema sreće sa ženama.”
Na kraju je Vera pristala. Ne zato što je bila zainteresovana za Dragana. Jednostavno joj je bilo neprijatno da ponovo odbije komšinicu.
Našli smo se u malom kafiću blizu zgrade. Dragan je stigao na vreme, doneo Veri tri karanfila i u početku ostavio sasvim normalan utisak.
Sasvim običan čovek. Uredno obučen, nije bio nepristojan i umeo je da vodi razgovor. Ali već posle desetak minuta počeo je da se žali.
Prvo na kafić.
– Kafa je ovde vodnjikava. A cene su paprene.
Zatim na posao.
„Šef je mlad i ne razume se ni u šta. Samo zahteva. Jedini ja tamo razmišljam za sve, a bonusi odlaze drugima.” Nakon toga je prešao na priču o svojoj bivšoj ženi.
Stambeno pitanje je podstaklo potragu za ženom
Rekao je da ona nikada nije umela da ga ceni. Loše je kuvala, trošila previše novca i stalno zahtevala pomoć oko kuće.
– Njoj nikad ništa nije bilo dovoljno. Popravi slavinu, premesti ormar... A čovek treba da se odmori posle posla.
Vera je upitala kada su se razveli.
– Pre sedam godina. Ona je tada zadržala stan za sebe.
– I vi ste na to pristali?
– Formalno, da. Sin mi je bio prijavljen na toj adresi; nisam mogao da ga izbacim na ulicu. Ali sin je sada odrastao, a stan je i dalje njihov.
Dragan je sada živeo sa sestrom u drugom stanu.
Vera se iznenadila:
– Kod Tamare?
– Privremeno. Dok ne rešim stambeno pitanje.
Kasnije se ispostavilo da ta „privremena” situacija traje već nekoliko godina i to mi je upalilo lampice zašto je Tamara insistirala na viđanju.
Pružila je dugu šansu Draganu
Na drugom sastanku, razgovor se okrenuo ka Verinom stanu. Posle kafe, Dragan je predložio da se ponovo vide.
Vera je bila u nedoumici. Čovek joj nije učinio ništa loše, ali se nakon razgovora s njim osećala umorno. Za samo jedno veče uspeo je da se požali na bivšu ženu, sina, šefa, komšije, cene i loše vreme.
Tamara ga je ubedila da bratu pruži još jednu šansu.
„Samo je brinuo. Imao je težak život, pa se zato raspričao. Kad ga bolje upoznaš, videćeš koliko je pažljiv.”
Vera se sa Draganom drugi put sastala tokom vikenda. Šetali su parkom, a zatim otišli na ručak.
Ovog puta, čovek je gotovo odmah počeo da se raspituje o njenom životu. Prvo je pitao za posao. Zatim je pitao da li Vera ima decu i da li joj ćerka često dolazi u posetu. A onda je prešao na temu stana.
– Tamara je rekla da imate trosoban stan?
– Da.
– To je previše za jednu osobu.
– Meni je sasvim dobro. – Troškovi komunalija su verovatno ogromni.
Vera je odgovorila da nekako izlazi na kraj s tim.
Dragan je opisao koliko je neprijatno živeti sa sestrom. Tamara stalno pita kada će joj brat naći drugi smeštaj.
– Rođena sestra, a ponaša se kao da sam joj stranac.
– Možda je jednostavno htela da izda stan?
Dragan se uvredio:
– Nisam ja došao s ulice. Mi smo porodica.
Predložio je da pređu na kućne sastanke.
Dogovor za treći stastanak je propao
Vera nije planirala da ode na treći sastanak.
Ali se on sam pozvao i predložio da dođe kod nje uveče.
– Zašto kod mene?
– Da sedimo kod kuće. Ti spremiš nešto, gledamo TV.
– Jedva da se poznajemo.
– A kako drugačije da se upoznamo? Nikakva količina novca ne bi bila dovoljna za stalne izlaske po restoranima.
Vera je predložila da se ponovo nađu u kafiću.
Dargan je teško uzdahnuo.
– Mislio sam da si kućni tip.
Nakon te rečenice, Verina želja da nastave poznanstvo potpuno je nestala.
Nije hteo da prihvati pristojno odbijanje
Direktno je rekla da nisu jedno za drugo.
Dragan se iznenadio:
– Zar si već donela zaključak posle dva sastanka?
– Meni je to bilo dovoljno.
„Tamara je rekla da si normalna, mirna žena. Ali ti nikome ne daješ ni šansu.”
– Kakvu tačno šansu?
– Da izgradimo vezu. Želim normalan život, da me neko čeka kod kuće, da me čeka spremna večera. Ako me zdravlje izda, želim da neko bude tu za mene.
U našim godinama, ljudi zbog toga i zasnivaju porodicu.
Vera je upitala:
– Šta si spreman da učiniš za dobru ženu?
Dragan se zamislio.
Zatim je odgovorio:
– Mirna sam osoba. Ne pijem, ne lutam po posetama kod prijatelja. Šta ti još treba?
Tamara je priznala zašto je toliko insistirala. Nakon odbijanja, Dragan više nije zvao.
Tamari bi značilo da se brat preseli
Ali sutradan je Tamara pozvonila Veri na vrata.
– Zašto si uvredila Dragčeta?
„Nisam ga uvredila. Samo sam rekla da ne želim da nastavimo komunikaciju.”
– Sad celu veče hoda nezadovoljan. Kaže da si ga gledala s visine.
Vera je ispričala komšinici o razgovorima o večeri, lekovima i stanu.
Tamara u tome nije videla ništa čudno. „Šta fali tome što muškarac želi da neko brine o njemu? Ima šezdeset godina. Uskoro ide u penziju, a zdravlje mu nije kao što je nekad bilo.”
– Onda neka nauči sam da vodi računa o svom zdravlju.
– Muškarcu je potrebna žena.
Vera je htela da završi razgovor kada je komšinica dodala:
„Ionako živiš sama u stanu sa tri sobe. Dragan bi mogao da se useli kod tebe. Miran je i neće zauzimati mnogo mesta. Tebi to ne bi teško palo, a meni bi bilo lakše.”
Sad je sve postalo jasno.
– Dakle, odlučila si da mi useliš brata?
– Zašto odmah useljavanje? Da je vaša veza uspela, sve bi se desilo prirodno.
– A šta da nemam stan?
Tamara je zaćutala.
Zatim je odgovorila:
– U našim godinama treba gledati na život praktično.
– Pa, ja sam gledala praktično.
Nakon toga, odnos sa komšinicom se pogoršao.
Nastavila potragu za jetrvom
Tamara je takođe pokušala da objasni da Dragan nije zahtevna osoba.
– Ne treba mu mnogo. Jednostavna hrana, čista odeća, mir.
Vera se nasmejala.
– Onda mu ti pomogni.
Komšinica se odmah uvredila:
„I ja imam pravo na privatan život. Nisam dužna da služim svom odraslom bratu.”
„Upravo tako”, odgovorila je Vera. „Nisam ni ja.”
Nakon toga, žene su gotovo prestale da komuniciraju. Tamara se javlja tek svaki drugi put.
Kasnije je Vera saznala od druge komšinice da Tamara već pokušava da upozna svog brata sa jednom razvedenom ženom iz susedne zgrade.
Prva stvar koju je saznala o njoj bila je da li ima svoj stan. Mislim da će on vremenom naći gde da živi. Imamo mnogo žena koje su spremne da brinu o njemu. Slažeš li se?