- Došao je da krade, a ona mu se našla na putu
- U trenutku ubistva u kući je bila dvogodišnja ćerka žrtve
- Krvavi otisak dlana dobija ime i prezime
Godine 1989. Ejmi Vajtnr je bila šesnaestogodišnja učenica srednje škole u Indianapolisu. Bila je odlična učenica, veoma vredna i ambiciozna. Njena majka Glorija kasnije je govorila da je verovala da će Emi jednog dana postati učiteljica.
Kada je imala 13 godina, zatrudnela je. Trudnoću je dugo skrivala od porodice, noseći široke dukseve kako niko ne bi primetio. U oktobru 1987. rodila je ćerku Emili. Samo šest dana nakon porođaja vratila se u školu i pokušavala da istovremeno bude tinejdžerka, učenica i majka.
Kobni 13. novembar
Tog ponedeljka, 13. novembra 1989, Emi se nije osećala dobro i ostala je kod kuće, njena ćerka Emili je takođe bila kod kuće. Njena majka Gloria je u jednom trenutku pokušala da je pozove telefonom, ali se nije javljala. Onda je zamolila komšiju da ode do kuće i proveri šta se događa, kako nije bilo odgovora, Gloria je sama otišla da proveri. I tamo je doživela najgoru stvar koju majka može da zamisli.
Pronašla je Ejmi mrtvu u njenoj spavaćoj sobi. Emili je bila živa i, što je gotovo neverovatno, nije bila povređena. Ejmi je bila pretučena, seksualno napadnuta i zadavljena. Na zidu spavaće sobe ostao je krvavi otisak dlana, a policija je sačuvala i druge tragove, uključujući biološke dokaze sa posteljine.
Policija je mislila da je u pitanju pljačka
U kući je nedostajala određena stereo-oprema, uključujući grafički ekvilajzer koji je pripadao Ejminom starijem bratu, kao i nešto novca. Zbog toga su istražitelji verovali da je neko provalio u kuću zbog pljačke, a onda neočekivano naišao na Ejmi. Ali postojao je problem, nisu imali osumnjičenog.
Jedna od osoba koju su istražitelji proveravali bio je Toni, mladić koji je bio povezan sa porodicom i za koga se znalo da je bio njen partner i Emilin otac. Policija ga je pregledala zbog mogućih povreda, proveravala njegove otiske i druge tragove, ali nije uspela da ga poveže sa zločinom. I slučaj je počeo da tone među nerešene predmete.
22 godine bez odgovora
Njena majka Gloria je decenijama živela sa pitanjem: Ko je ubio moje dete? A Emili je odrastala bez majke.
Za nju je Ejmi bila više od fotografije i priče koju su joj drugi pričali. Bila je njena mama, žena koju je izgubila kada je imala samo dve godine. Više od dve decenije kasnije, 2011. godine, Ajmini prijatelji i porodica napravili su Facebook stranicu posvećenu sećanju na nju. I upravo će ta stranica, potpuno neočekivano, pokrenula je novi život slučaja.
Slučajnost koja pokreće slučaj
Detektiv Bil Karter tada nije bio klasični detektiv za ubistva. Njegov posao nije bio da rešava Ejmin slučaj. Dobio je zadatak da odštampa sadržaj Facebook stranice. Ali kada je video fotografiju i počeo da čita njen slučaj, nešto ga je zadržalo.
Uzeo je stari predmet i počeo da ga proučava u slobodno vreme. U njemu je bilo oko 65 stranica starih beleški. On je počeo da primećuje ono što su prethodni istražitelji možda propustili, postojali su ljudi koji su bili bliski porodici, a koje policija nikada nije ozbiljno ispitala. Među dokazima je još uvek postojao i onaj krvavi otisak dlana sa zida. Bli je počeo da ga posmatra kao ključ.
Jedno ime se izdvaja
Bilje razgovarao sa ljudima koji su poznavali Ejmi. Jedna njena prijateljic, pomenula je ime Rodni Denk. On je bio prijatelj Ejminog starijeg brata i osoba koja je ranije provodila vreme u njihovoj kući. Najjeziviji deo je da ga policija 1989. uopšte nije ispitala. Bil je pokušao da ga pronađe, a kada ga je pronašao, Denk je živeo sa majkom.
Nakon što su se dogovorili da dođe na ispitivanje, mladić je nestao. To je istražitelju bilo dovoljno da počne mnogo ozbiljnije da ga posmatra. Proverio je njegovu prošlost i pronašao ranija hapšenja zbog fizičkog napada i krađe. Zatim su njegove informacije počele da se porede sa dokazima iz Ejminog slučaja. A onda se dogodilo nešto neočekivano.
Krvavi otisak sa zida
Onaj isti otisak dlana koji je 1989. ostao na zidu sada je mogao da se uporedi sa otiscima Rodnija Denka i poklapao se.
Čovek koji je decenijama ranije ostavio krvavi otisak na zidu njene sobe sada je imao ime i prezime.
Istraga je zatim pronašla i dodatne dokaze koji su ga povezivali sa mestom zločina. Denk je uhapšen posle više od 22 godine, porodica je konačno dobila odgovor. Ali onda dolazi još jedan jezivi detalj.
Ispostavilo se da Rodni Denk nije bio neki slučajni stranac koji je Ejmi izabrao nasumično. Bio je poznanik porodice, prema istražiteljima, u kuću je ušao sa namerom da ukrade stereo-opremu. Ali ona je bila kod kuće, i ono što je počelo kao provala pretvorilo se u seksualni napad i ubistvo. Imala je samo 16 godina, a njena dvogodišnja ćerka bila je u istoj kući.
Možda je najtužniji deo cele priče upravo ono što se dogodilo posle ubistva. Emili je ostala bez majke praktično preko noći. Imala je samo dve godine i nije mogla da razume šta se dogodilo. Njena baka Gloria je nastavila da je odgaja, zajedno sa ostatkom porodice, i decenijama je nosila ne samo sopstveni gubitak nego i bol gledanja kako njena unuka odrasta bez majke.
Kraj agonije duge 22 godine
Denk je prvobitno trebalo da mu se sudi. Ali samo deset dana pre početka suđenja, u junu 2012, odlučio je da prizna krivicu za ubistvo i silovanje. Dobio je 65 godina zatvora. Još jedna stvar je ostala da muči porodicu.
Denk je tvrdio da je sve radio sam. Istražitelji su želeli da budu sigurni da nije postojao još neko ko je učestvovao ili znao za zločin. Na kraju nisu pronašli dokaz koji bi drugu osobu povezao sa ubistvom.
Ali Gloria nikada nije potpuno prestala da se pita: Da li je Rodney zaista bio sam?
I to je jedna od stvari koje nikada nisu dobile savršeno zadovoljavajući odgovor.