- Verovala mu je jer ga poznaje
- Usledio je jezivi napad koji je jedva preživela
- Nikada nije saznala zašto je pokušao da je ubije
Bilo je rano jutro, 8. septembar 2010. godine, u mirnom predgrađu u Kanzasu. Marti Hill se spremala za posao kada je začula kucanje na vratima. Pogledala je kroz prozor i ugledala čoveka kojeg je poznavala, bio je to Brajan Penington, majstor koji je već ranije radio popravke na njenoj kući. Nije imala dogovoren dolazak tog jutra, čak joj je bilo pomalo čudno što se pojavio tako rano i bez najave. Ali Marti nije želela da bude neprijatna, otvorila mu je vrata i pustila ga unutra.
Čovek kome je porodica verovala
Brajan nije bio nepoznati čovek koji se slučajno pojavio pred njenom kućom. Marti ga je ranije već angažovala za poslove u kući, a njena majka ga je takođe poznavala i upravo ga je preporučila.
Bio je mlad, imao je suprugu i dvoje dece i ostavljao je utisak sasvim običnog, ljubaznog čoveka. Čak je i Martina majka kasnije govorila da je delovao kao vredan i prijatan majstor. Nije bilo očiglednog upozorenja. Nije bilo razloga da Marti pomisli da joj preti bilo kakva opasnost. A opasnost je došla kroz vrata zajedno sa čovekom kome je verovala.
„Mislim da dole nešto treba da se popravi“ rekao je Marti rekao da se setio nečega u podrumu što bi trebalo popraviti.
Marti je krenula sa njim, sišli su niz stepenice, a ona je išla ispred njega. Kako su se približavali dnu, počela je da oseća nelagodu. Nešto u njegovom ponašanju joj je bilo čudno. Ali nije još uvek znala šta.
A onda, kada su bili gotovo na samom dnu stepenica on ju je zgrabio za vrat.
Neočekivani napad
Marti nije razumela šta se događa, pitala ga je šta radi. Ali on joj nije odgovorio, počeo je da je davi. Marti je pokušavala da se oslobodi, ali je napadač bio snažniji. Ubrzo je izgubila svest.
Brajan ju je brutalno pretukao, a zatim joj više puta prerezao vrat nožem. Ostavio ju je na podu podruma. Mislio je da je mrtva, ali nije bila.
Porodica počinje da shvata da nešto nije u redu, jer Marti tog jutra nije otišla na posao. To nije bilo uobičajeno za nju. Kolege su primetile da se nije pojavila i počele su da brinu, na kraju je njen nadređeni otišao do njene kuće. Martinin automobil je još uvek bio u dvorištu. Ali nje nije bilo, pozvana je policija.
Kada je policajac ušao u kuću, pronašao je Marti na dnu podrumskih stepenica. Bila je bez svesti, jedva je davala znake života. Bila je prekrivena krvlju i imala je stravične povrede. Policajac koji ju je pronašao u prvom trenutku čak nije mogao jasno da utvrdi ni njen pol ni rasu zbog težine povreda.
Lekari nisu bili sigurni da će preživeti, Marti je hitno prevezena u bolnicu. Imala je: višestruke prelome lobanje i lica, teške povrede glave, ozbiljan potres mozga i otok mozga, duboke i duge rane na vratu, brojne povrede lica.
Lekari su kasnije govorili da je teško shvatiti kako je uopšte uspela da preživi toliko dugo sa takvim povredama.
Njena porodica je bila šokirana. Njena majka i deca u početku nisu mogli ni da je prepoznaju. Lekari su pored njenog kreveta stavili fotografiju Marti pre napada kako bi osoblje moglo da vidi kako je izgledala pre povreda.
Marti nekoliko prvih dana nije mogla normalno da govori. Kada je počela da dolazi sebi, sećanje joj se vratilo, porodica ju je pitala da li zna ko joj je ovo uradio, Marti je odgovorila: „Brian.“
To je bilo ime čoveka koji ju je tog jutra doveo u podrum. Ime čoveka kojeg je poznavala i kojeg je sama pustila u kuću.
Policija dobija svog glavnog osumnjičenog
Istražitelji su počeli da rade na slučaju. Martina identifikacija bila je ključna, ali policija je tražila i materijalne dokaze. Forenzičari su povezali krv pronađenu na Brajanovoj odeći sa Marti. Istraga je sve više ukazivala na njega.
Samo nekoliko dana nakon napada, 13. septembra 2010., Brajan Penington je uhapšen i optužen za pokušaj ubistva prvog stepena.
Ali jedno pitanje nikada nije dobilo odgovor. Istražitelji su uspeli da utvrde ko je napao Marti, uspeli su da rekonstruišu kako je napad izveden. Ali nikada nisu dobili zadovoljavajući odgovor na najvažnije pitanje zašto?
Brajan nikada nije objasnio Marti zbog čega je odlučio da je napadne. Ni činjenica da je poznavao nju i njenu porodicu nije dala odgovor. Ni tokom sudskog postupka Marti nije dobila objašnjenje. Tužioci su priznali da je motiv ostao nepoznat, iako je dokazni materijal protiv njega bio dovoljno snažan.
Susret oči u oči
Jedan od najpotresnijih trenutaka dogodio se tokom izricanja kazne. Marti je ustala i obratila se čoveku koji je pokušao da je ubije. Pitala ga je ono što je mesecima proganjalo, zašto?
Tužioci su kasnije opisali taj trenutak kao jedan od najmoćnijih delova celog postupka. On joj nije dao odgovor, samo je ćutao.
28 godina zatvora
Brajan Penington je na kraju priznao krivicu za pokušaj ubistva prvog stepena i provalu, a sud mu je izrekao kaznu od oko 28 godina zatvora. Marti je, međutim, dobila potpuno drugačiju vrstu borbe. Njena bitka nije završena njegovim hapšenjem. Počeo je dug oporavak, meseci rehabilitacije i fizičke posledice. Problemi sa osećajem u delu glave i vrata.
Od žrtve do žene koja upozorava druge
Godinama kasnije Marti je počela javno da govori o onome što joj se dogodilo. Nije želela da njena priča ostane samo priča o brutalnom napadu. Počela je da govori drugim ženama o poverenju u sopstveni osećaj kada nešto nije u redu.
Jer tog jutra, kada je otvorila vrata, imala je mali osećaj nelagode, ali ga je ignorisala. Ne zato što je bila naivna, nego zato što nije želela da ispadne nepristojna prema čoveku kojeg je poznavala. Upravo zato je njena priča kasnije postala i priča o tome koliko je važno slušati sopstveni instinkt.