- Velika Gospojina je jedan od najvećih pravoslavnih praznika
- Etnolog otkriva koja biljka se obavezno danas unosi u kuću
Velika Gospojina zauzima posebno mesto među pravoslavim vernicima, jer se uz ovaj praznik prepliću vera, kuća, ženski svet i odnos prema prirodi. Obeležava se 28. avgusta, te ove godine pada u petak, a na prazničnoj i slavskoj trpezi dozvoljeni su riba, ulje i vino.
Nepokretan je i poznat kao Uspenje Presvete Bogorodice, jedan od najvećih praznika posvećenih Majci Božjoj i u crkvenom kalendaru nosi crveno slovo.
"Praznik pada na prelazu iz jednog dela godine u drugi. Zato su se uz njega vezivali običaji o zdravlju, plodnosti, domaćinstvu i pripremi za dane koji dolaze", ističe Saša Srećković, muzejski savetnik Etnografskog muzeja u Beogradu.
Jedna biljka imala je posebno mesto u tim običajima, sa lekovitom i obrednom ulogom
U narodnoj tradiciji praznik je posebno vezivan za žene, naročito majke i porodilje. Prema verovanjima, tog dana nisu se prihvatali teži poslovi, dok su ga brojne porodice uzimale za krsnu slavu. Zabeleženi su i običaji vezani za odlazak u crkvu i pričešće.
Lekovito bilje imalo je posebno mesto u ovim običajima.
– U pojedinim krajevima verovalo se da trave ubrane oko ovog praznika imaju posebnu lekovitu moć, pa su žene sakupljale borovnice i različite biljke koje su potom čuvane i korišćene za lečenje. Poseban značaj imao je bosiljak, koji je u tradicionalnoj kulturi imao i lekovitu i obrednu, zaštitnu ulogu – naglašava Srećković za "Krstaricu".
Bosiljak zato nije bio samo mirisna biljka koja se gajila uz kuću. Njegova grančica čuvala se uz ikonu, unosila u dom i vezivala za važne porodične trenutke. U tradicionalnom shvatanju imao je mesto i u svakodnevnoj brizi o zdravlju i u obredima koji su trebalo da donesu mir i zaštitu domu.
Međudnevnica, dani između dve Gospojine
Vreme između Velike i Male Gospojine narod je nazivao međudnevnicom i smatrao ga važnim delom godišnjeg kalendara.
– U tom periodu, prema zabeleženim verovanjima, bilo je pogodno vreme za branje plodova i lekovitog bilja. Pominju se kičica, hajdučka trava, ugaslica, konjski bosiljak i druge biljke kojima su u tradicionalnoj medicini pripisivana lekovita svojstva – kaže Srećković za "Kristaricu".
Sagovornik Etnografskog muzeja upozorava da ove običaje ne treba posmatrati kao izdvojena narodna verovanja. Velika Gospojina deo je šire tradicije u kojoj su čovek, priroda, porodica i zajednica bili povezani.
– Kada govorimo o ovim običajima, važno je da ih ne posmatramo kao izdvojena narodna verovanja. Oni su deo jedne celine u kojoj su čovek, priroda, porodica i zajednica bili povezani. Upravo zato su nam dragoceni za razumevanje tradicionalne kulture – zaključuje Saša Srećković.
Stil / Krstarica