Više od pet decenija ime Nede Ukraden sinonim je za trajanje, kvalitet i bezvremensku energiju. Ipak, njen najveći uspeh ne meri se samo brojem pesama koje su postale evergrin i generacijama koje su odrastale uz njene hitove, već činjenicom da je kroz sve godine ostala dosledna sebi – ženi koja veruje u ljubav, radost, osmeh i snagu sopstvenog duha.
Pokazuje na deluje da prava harizma ne poznaje godine. I danas na scenu izlazi sa istim žarom kao na početku karijere, raduje se novim pesmama, susretima sa publikom i svakom zazovu.
U intervjuu za naš list Neda otkriva šta joj je život do sada poklonio, kada žena zaista počinje da stari, na koju način neguje svoju prepoznatljivu energiju, ali i stvari koje publika ne zna o njoj, iako je godinama njen život izložen javnosti.
Vaša nova pesma nosi naziv „Počasti me živote”, a čime biste voleli da vas počasti, priželjkujete li nešto?
- Život me je do sada počastio mnogo više nego što sam ikada mogla da zamislim. Dao mi je divnu ćerku, zeta, unuke, publiku koja traje više od pet decenija, snagu da ustanem posle svakog pada i da se radujem svakom novom početku. Danas nemam velike materijalne želje. Volela bih da me počasti zdravljem, mirom i vremenom koje ću provoditi sa porodicom i ljudima koje volim. Sve ostalo je bonus. A pesma “Počasti me živote” upravo govori o zahvalnosti i veri da život, uprkos svim iskušenjima, ume da vrati dobrim.
"Negujem duh jednako kao telo."
U 75. godini radite više nego ikada, vaša energija je neverovatna, plenite izgledom. Kako vam to polazi za rukom? I šta mislite, kada žena zaista počinje da stari?
- Godine su samo broj, ali energija je odluka. Nikada nisam dozvolila sebi da živim od stare slave ili da se prepustim letargiji. Volim svoj posao, publiku i svaki izlazak na scenu doživljavam kao praznik. Naravno, vodim računa o sebi, redovno vežbam, trudim se da se zdravo hranim i negujem duh jednako kao telo. Žena ne stari kada dobije bore. Stari kada izgubi radoznalost, kada prestane da sanja, da voli i da se raduje. Poznajem žene od osamdeset koje zrače mladošću i devojke od trideset koje su odavno odustale od života. Mladost je stanje duha.
Osim lepote, krasi vas i ogromno znanje. Kako ste uspeli da završite čak dva fakulteta? Jeste li se ikada bavili time što ste studirali?
- Obrazovanje je za mene oduvek bilo pitanje kulture, a ne profesije. Odrasla sam u porodici u kojoj se znanje podrazumevalo. Studirala sam jer sam želela da budem obrazovana žena koja će sutra, bez obzira na to čime se bavi, imati širinu. Muzika je vrlo rano pobedila i postala moj životni poziv, ali znanje koje sam stekla koristilo mi je svakodnevno - u organizaciji posla, komunikaciji sa ljudima, putovanjima, razumevanju sveta. Smatram da nijedno znanje i ulaganje u sebe nije uzalud.
Sarađivali ste sa najvećim imenima iz sveta muzike. Ko je na vas ostavio najjači utisak?
- Teško je izdvojiti jedno ime kada iza sebe imate više od pedeset godina karijere. Imala sam sreću da sarađujem sa vrhunskim autorima, muzičarima i producentima. Ono što me je uvek fasciniralo kod velikih ljudi jeste njihova skromnost. Najveći umetnici koje sam upoznala nikada nisu imali potrebu da dokazuju svoju veličinu. To je lekcija koju nosim kroz život.
Bili ste među retkim pevačicama koje su pevale i Josipu Brozu Titu...
- To je bilo jedno sasvim drugačije vreme. Sve je bilo organizovano do najsitnijeg detalja, uz veliki protokol i poštovanje. Imala sam priliku da upoznam i Tita i Jovanku. Ostavili su utisak ljudi koji su znali da se ophode prema umetnicima sa uvažavanjem. Za mladu pevačicu to je svakako bilo iskustvo koje se ne zaboravlja.
Pevali ste i Gadafiju. Kako je izgledao taj susret?
- To je bilo jedno od najneobičnijih iskustava u mojoj karijeri. Libija je tada živela potpuno drugačijim ritmom i veoma velikim respektom u svetu tadasnjeg drzavnika Gadafija. Ono što pamtim jeste izuzetno gostoprimstvo i činjenica da je muzika, bez obzira na politiku i razlike među narodima, uspevala da spoji ljude. To je najveća moć umetnosti.
Posle 1992. ostali ste bez imovine, izgubili ste mnogo. Kako ste uspeli da krenete ispočetka?
- To je bio najteži period mog života. Izgubila sam dom, imovinu, sigurnost, a ubrzo i oca, što je bila rana koja nikada potpuno ne zaraste. Međutim, čovek u jednom trenutku mora da bira – da li će ostati zarobljen u prošlosti ili će krenuti dalje - priča nam Neda u dahu i dodaje:
- Ja sam izabrala život. Radila sam više nego ikada, putovala, pevala i gradila sve ponovo svojim radom. Ono što mi je oduzeto nikada nije u potpunosti vraćeno, ali sam stekla nešto mnogo vrednije – spoznaju da čoveku niko ne može oduzeti znanje, dostojanstvo i sposobnost da ponovo stvara.
Rekli ste da ste već 35 godina srećno razvedena žena. Ko je bio vaša najveća ljubav i da li ste bili prevareni?
- Najveća ljubav u mom životu svakako je moja ćerka. Kada govorimo o partnerskim odnosima, volela sam iskreno i svim srcem. Da li sam bila razočarana? Naravno. Ko nije? Ali ne volim da živim u prošlosti niti da brojim tuđe greške. Svako iskustvo nas nečemu nauči. Danas sam zadovoljna sobom i svojim životom i mislim da je to najveća pobeda.
Jeste li imali neobične situacije u ljubavi? Srce vam je osvojio i jedan Amerikanac…
- Život umetnika nosi mnogo putovanja, upoznavanja i zanimljivih ljudi. Bilo je lepih simpatija i zanimljivih priča koje danas prepričavam sa osmehom. Ali privatnost je nešto što sam oduvek čuvala. Lepo je kada neka uspomena ostane samo vaša.
"Sa unucima sam baka, ne pevačica."
Sa ćerkom i zetom imate divan odnos. Da li je Jelena ikada poželela da se bavi javnim poslom?
- Jelena je odrastala uz moju karijeru i vrlo dobro zna koliko lepih, ali i teških stvari nosi javni život. Nikada je nisam usmeravala ni ka muzici ni ka estradi. Smatrala sam da svako dete treba da pronađe svoj put. Ponosna sam što je izgradila sopstvenu karijeru i identitet, a još sam ponosnija što je izabrala mog zeta za svog zivotnog saputnika.
Kako provodite vreme sa unucima? Da li slušaju vaše pesme?
- Sa unucima sam pre svega baka, a ne pevačica. Kod bake nema protokola – igramo se, razgovaramo, smejemo, kuvamo, putujemo kada možemo. Naravno da znaju moje pesme, ali mnogo više vole da slušaju muziku svoje generacije. I to je sasvim prirodno. Važno mi je da odrastaju u ljubavi i da znaju koliko su voljeni.
Slovite za damu koja pametno ulaže novac, a na čemu nikada ne štedite?
- Nikada nisam bila rasipnik, ali nisam ni rob novca. Volim da ulažem u nekretnine, jer verujem da je to sigurna investicija. Ali postoje stvari na kojima nikada ne štedim – zdravlje, obrazovanje, putovanja ili neki dobar scenski komad. To su ulaganja koja se uvek vrate.
Nakon toliko godina na sceni, postoji li nešto što publika ne zna o Nedi Ukraden?
- Verovatno ne znaju koliko sam zapravo obična kada se ugase reflektori. Volim tišinu, knjige, dugu jutarnju kafu, da sama vozim automobil, da kuvam za porodicu i da budem okružena ljudima koji me vole zbog mene, a ne zbog imena koje nosim. Možda upravo u tome leži tajna mog trajanja, nikada nisam dozvolila da me estrada promeni kao čoveka - zaključila je Neda za "Stil".