Vest o smrti Olivere Katarine rastužila je region. Jedna od najvećih glumica i pevačica bivše Jugoslavije preminula je u 87. godini, ostavivši iza sebe bogatu umetničku karijeru, ali i život ispunjen usponima i padovima. Dok su je decenijama obožavali u zemlji i inostranstvu, poslednje godine života provela je daleko od glamura, u tišini svog doma, bez velikih javnih pojavljivanja.
Iako je nekada punila najprestižnije svetske dvorane, glumila u kultnim filmovima i bila jedna od najlepših žena svog vremena, Olivera je pred kraj života otvoreno govorila o finansijskim problemima, usamljenosti i osećaju da ju je umetnička scena zaboravila.
Od svetske slave do života u iznajmljenom stanu
Olivera Katarina bila je jedna od retkih domaćih umetnica koja je ostvarila međunarodnu karijeru. Posle uspeha filma "Skupljači perja" i čak 72 uzastopna koncerta u pariskoj Olimpiji, činilo se da joj je svet otvorio sva vrata.
Međutim, godine koje su usledile nisu bile nimalo lake.
U više navrata govorila je da živi u iznajmljenom stanu u Beogradu i da je, kako bi platila osnovne životne troškove, bila prinuđena da prodaje stvari iz svog doma.
Više puta odbijena za nacionalnu penziju
Jedna od stvari koja ju je posebno bolela bila je činjenica da, uprkos ogromnom doprinosu kulturi, nikada nije dobila nacionalnu penziju.
Kako je sama govorila, nekoliko puta je podnosila zahtev, ali je svaki put bio odbijen.
To je doživljavala kao veliko razočaranje, ali nikada nije želela da javno moli za pomoć.
"Samujem u četiri zida"
U jednom od poslednjih intervjua iskreno je govorila o tome kako izgleda njena svakodnevica.
"Samujem u četiri zida, zaboravljena od većine prijatelja i kolega. Sačuvala sam dostojanstvo, pak, i nisam depresivna. Neću nikoga da molim."
Uprkos usamljenosti, isticala je da nije izgubila veru u život i da ne želi da bude predmet sažaljenja.
Govorila je da joj je dostojanstvo važnije od svega i da nikada neće dozvoliti da je bilo ko vidi kao nekoga ko traži milostinju.
Retko se pojavljivala u javnosti
Poslednjih godina gotovo da nije dolazila na javne događaje. Živela je povučeno, okružena uspomenama na bogatu karijeru tokom koje je igrala u najznačajnijim jugoslovenskim filmovima i pevala na najvećim svetskim scenama.
Iako su je zdravstveni problemi i godine usporili, oni koji su je posećivali govorili su da nije izgubila prepoznatljivi duh, britkost i dostojanstvo po kojem je bila poznata.
Do kraja je ostala svoja
Olivera Katarina nikada nije krila da ju je bolelo što su mnogi zaboravili njen doprinos umetnosti, ali nije dozvolila da je gorčina promeni.
O sebi je govorila iskreno, bez ulepšavanja, prisećajući se velikih uspeha, ali i teških trenutaka koji su obeležili njen život.
I kada je ostala bez velikih scena, aplauza i reflektora, nije izgubila ono što je smatrala najvažnijim – ponos i dostojanstvo.
Odlazak velike umetnice
Smrću Olivere Katarine završeno je jedno važno poglavlje domaće umetnosti. Iza nje su ostale nezaboravne uloge, pesme koje su obeležile epohe i karijera kakvu je malo ko uspeo da izgradi.
Njene poslednje godine možda nisu bile ispunjene slavom kakvu je zaslužila, ali će ime Olivere Katarine ostati trajno upisano među najveće umetnike koje su Srbija i bivša Jugoslavija imale.