O životu monaha Žana mogli bi filmovi da se snimaju. Nekada poznat kao Žerar Gaskel, ugledni modni fotograf iz Pariza, danas živi potpuno drugačiji život u maloj pravoslavnoj zajednici manastira Sen Foj. Dok drži šolju kafe, u njegovom pogledu se prepliću sadašnjost i prošlost – svet tišine i svet bliceva, pistama mode i pustinjskim horizontima.
Život u Parizu
Rođen 1947. godine u uglednoj oksitanskoj porodici profesora, Žerar Gaskel je rano zakoračio u svet umetnosti i fotografije. Pariz mu je otvorio vrata glamurozne industrije mode, gde je brzo postao jedan od traženijih fotografa svog vremena.
Njegov objektiv beležio je lice visoke mode, ali i ljude koji su je stvarali. Tokom karijere susretao se sa ličnostima poput Liz Tejlor, Salvadora Dalija i Marsela Marsoa, kao i sa najvećim imenima modnih kuća i umetničke elite. Njegov život bio je ispunjen putovanjima, ekskluzivnim revijama i radom za prestižne magazine.
Ipak, iza tog sjaja, kako je kasnije govorio, postojala je unutrašnja praznina koju ni uspeh ni slava nisu mogli da ispune.
Susret sa Svetom Gorom, trenutak koji menja sve
Prelomni trenutak dogodio se početkom osme decenije prošlog veka, kada je za jedan modni magazin dobio zadatak da napravi reportažu o Svetoj Gori.
Dolazak na Atos, najistočniji prst Halkidikija, bio je sudar dva sveta. Umesto buke Pariza, dočekala ga je tišina manastira, ritam molitve i jednostavnost svakodnevnog života monaha. Dok je posmatrao njihovu disciplinu, posvećenost i mir, u njemu se, kako je kasnije opisivao, otvorilo „nešto što nije znao da mu nedostaje“.
Modne piste i blještavilo industrije počele su da blede pred iskonskom snagom Egejskog mora i duhovne atmosfere koja je vladala među monasima.
Veliki životni preokret
Nakon povratka u Pariz, odluka je sazrevala brzo i tiho. Napustio je karijeru, raskinuo emotivne veze i ponovo otišao ka Istoku – najpre u Atinu, gde je primio pravoslavlje, a zatim na Svete prostore monaškog života.
Na Svetoj Gori započeo je svoj monaški put, dobivši ime Žan, odnosno Jovan. Tamo je prošao kroz duboku promenu identiteta, od čoveka koji posmatra svet kroz objektiv, do čoveka koji ga posmatra kroz molitvu i tišinu.
U jednom periodu života bio je i kuvar u manastiru, što je, kako se šalio, možda bilo očekivano za Francuza. Iz tog iskustva nastala je i njegova kasnija ljubav prema kulinarstvu, koju je kasnije razvijao kroz knjige i recepte.
Život u manastiru Sen Foj, tišina, vrt i duhovna svakodnevica
Danas monah Žan živi u manastiru Sen Foj, u izolovanoj zajednici u planinskom masivu Sevena. Okružen je pejzažima ugašenih vulkana, klisura iz doba jure i beskrajnim prostranstvima prirode koja se menja sa svakim godišnjim dobom.
Njegova svakodnevica ispunjena je radom u vrtu, pisanjem i jednostavnim obrocima zasnovanim na sezonskim namirnicama. Posebno neguje odnos prema prirodi, smatrajući da se ništa ne sme uzeti više nego što je potrebno.
Meso je retko prisutno u njegovoj ishrani, a na stolu su gotovo uvek voće, povrće i med boje ćilibara, koji se savršeno uklapa u toplinu manastirskog ambijenta.
Novi identitet, umetnik koji i dalje stvara, ali drugačije
Iako je napustio svet mode, Žan nije prestao da stvara. Njegova umetnost danas se ogleda u fotografijama prirode, bilja i hrane iz manastirskog vrta. Jabuke, bundeve, paradajz i jednostavna jela postali su njegovi novi modeli.
Osnovao je i bratstvo „Sveti Martin“, udruženje hrišćanskih umetnika koje okuplja stotine članova, kao i časopis posvećen duhovnoj umetnosti. Objavio je više knjiga i dva kuvara manastirske kuhinje koji su stekli veliku popularnost među ljubiteljima jednostavne i autentične gastronomije.
Između dva sveta, Pariz i manastir
Danas, u tišini planinskog manastira, monah Žan ponekad se vraća mislima u Pariz – u svet svetala, kamera i poznatih lica. Ali, kako sam kaže, nijedna scena iz prošlosti ne može da se meri sa spokojem koji pronalazi u jutarnjoj tišini i mirisu kafe koji se širi kroz kamene hodnike.
U njegovom životu spojila su se dva potpuno različita sveta – jedan pun brzine i reflektora, drugi tih i gotovo neprimetan. I upravo u toj suprotnosti, u prelazu iz buke u tišinu, nastala je priča o čoveku koji je promenio sve da bi pronašao sebe.