Nestanak i ubistvo mlade Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta ostali su upamćeni kao jedan od najpotresnijih slučajeva u novijoj istoriji ovog grada. Vest o nestanku dvadesetjednogodišnje devojke, koja se jedne večeri nije vratila kući sa posla, duboko je potresla ne samo njenu porodicu, već i celu lokalnu zajednicu.
Godinama nakon zločina, porodica, prijatelji i građani Sanskog Mosta nisu prestajali da traže odgovore na pitanja šta se dogodilo kobne noći između 19. i 20. maja 2004. godine.
Poslednji dan koji je počeo sasvim obično
Taj majski dan za porodicu Šabanagić počeo je sasvim uobičajeno. Amina je živela sa roditeljima i sestrom, a kao i svakog dana, obavljala je svakodnevne porodične obaveze pre odlaska na posao.
Njena sestra Zehra kasnije se prisećala da je tog jutra ona išla u prvu smenu u školu, dok je Amina trebalo da radi u drugoj smeni kao recepcionerka u hotelu "Sanus".
Pre nego što je krenula na posao, Amina je pripremila ručak za porodicu i razgovarala sa sestrom o svakodnevnim obavezama. Zehra ju je, kako je kasnije ispričala, zamolila da joj kupi školsku svesku, a Amina je obećala da će to učiniti usput, na putu ka poslu.
Niko nije mogao ni da nasluti da će to biti njihov poslednji razgovor.
Amina je tog dana otišla na posao u hotel u kojem je bila zaposlena kao recepcionerka. Kolege su je poslednji put videle po završetku smene, kada je krenula kući.
Međutim, sati su prolazili, a Amina nije stizala.
Njena porodica ubrzo je postala zabrinuta. Kako vreme nije donosilo nikakve vesti, zabrinutost je prerastala u strah.
Njen otac odlučio je da sedne u automobil i krene putem kojim je Amina svakodnevno prolazila vraćajući se kući, nadajući se da će je pronaći ili saznati zbog čega kasni.
Potresno otkriće na putu ka kući
Tokom potrage, na putu između kuće i Amininog radnog mesta, otac je primetio jednu papuču pored puta.
Zaustavio je vozilo i podigao je, ne sluteći da će upravo taj predmet označiti početak porodične tragedije.
Po povratku kući pokazao je pronađenu papuču supruzi.
Prema svedočenjima članova porodice, Aminina majka ju je odmah prepoznala.
– Da, to je Aminina papuča – rekla je.
U tom trenutku porodica je shvatila da se dogodilo nešto ozbiljno.
Nedaleko od mesta na kojem je pronađena papuča pronađen je i ključ sa priveskom. Bio je to ključ od ulaznih vrata porodične kuće.
Taj detalj dodatno je potresao porodicu, jer je Amina, kao i svakog dana, ponela ključ sa sobom očekujući da će se nakon posla vratiti kući i otključati vrata svog doma.
Nestanak mlade devojke uznemirio je ceo Sanski Most. U potragu su se uključili porodica, prijatelji, komšije i policija.
Porodica je prolazila kroz teške trenutke, nadajući se da će Amina biti pronađena živa.
Međutim, dani su prolazili bez odgovora.
Neizvesnost i iščekivanje ostavili su dubok trag na sve koji su poznavali mladu recepcionerku, opisivanu kao vrednu, odgovornu i omiljenu među prijateljima i kolegama.
Tragičan kraj potrage
Nekoliko dana nakon Amininog nestanka, 25. maja 2004. godine, rano ujutru pronađeno je telo mlađe ženske osobe u blizini gradskog groblja, svega nekoliko stotina metara od porodične kuće Šabanagićevih.
Naknadnom identifikacijom potvrđeno je da je reč o Amini Šabanagić.
Istražioci su odmah započeli opsežnu istragu kako bi utvrdili sve okolnosti pod kojima je nastupila smrt mlade devojke.
Vest o pronalasku tela brzo se proširila gradom, ostavljajući građane u šoku i neverici.
Istraga je trajala godinama, a slučaj je dugo ostao nerešen. Porodica nije odustajala od potrage za pravdom, dok su istražni organi nastavili da prikupljaju dokaze i analiziraju tragove.
Tek zahvaljujući upornosti istražitelja i napretku forenzičkih metoda, godinama kasnije došlo je do značajnog pomaka u istrazi, što je omogućilo rasvetljavanje okolnosti ovog zločina.
Slučaj Amine Šabanagić i danas se pamti kao jedna od najvećih tragedija koja je pogodila Sanski Most, ali i kao podsećanje na dug i težak put koji porodice žrtava često prolaze u potrazi za istinom i pravdom.
U Sanskom mostu ubijena 21-godišnja Amina Šabanagić. Potpuno nepoznato šta bi mogao biti motiv ubistva.
"Ja sam znao da ćemo imati jedan slučaj koji će biti težak za dokazivanje iz niza razloga. U to vrijeme u Sanskom mostu je bilo velika brojnica koja su dolazila sa drugih prostora. Bili određeni uslovi specifičnih gradova, građanima Sanskog mosta. To su bila manja rješenja sa prostora općine Zenice, sa prostora općine Travnik, drugih gradova. Ja sam znao da gdje je Amina Šabanagić zajedno sa svojim rodbinom bila u Njemačkoj. Da su oni došli tu. Dakle, radi se o jednoj nepoznatoj porodici koja nije bila godinama tu u Sanskom mostu, već su se onde i tada došli tu da nađu svoje utočište nakon što su se vratili iz izbeglištva iz Nemačke. Nismo znali šta je uzrok smrti, nismo znali koji bi mogao biti motiv. Od tog dana i godinama posle kreće istraga koja je bila sveobuhvatna, obimna, složena. U toj svojoj istrazi uzeto je više stotina brisova DNK uzoraka od lica koja su tada boravila u Sanskom Mostu. Mislim da je na stotine ljudi u toj noći ispitano i provereno. Znači, sećam se detalja da je sa kružnih tokova gde su kružila auta neko je video poneki auto. Sva ta auta, svi vlasnici ili ljudi koji su bili u autima su ispitani. Urađene njihove DNK analize itd. Znači, to je bilo neverovatno koliko je truda uloženo, međutim rezultata nije bilo", izjavio je zamenik glavne kantonalne tužiteljke.
Ispitano je stotine osoba, zabeležene su desetine svedočenja, uzete hiljade različitih uzoraka za analize, zabeleženi brojni tragovi. Istražitelji nisu odustajali, ali sve je bilo uzalud. Počinitelj ubistva ostao je nepoznat.
"Međutim, moramo ići dalje, ali jako teško. Pogotovo svih tih godina živeti u strahu i ne znajući ko je to učinio, zašto. I konstantna borba, borba, traganje za počiniteljem. Tu godinu kad smo živeli u Sanskom Mostu nismo smeli samo do toaleta otići od tolikog straha. Vozio me otac stalno u školu, odvozio i dovozio. Jednostavno, taj stah je velika je bio. Nismo izlazile vani sa decom. Iz njihovog straha, iz njihove tuge. Jednostavno boje se da će se i meni nešto desiti. Tako da. Ali sam ja to nekako razumela i nisam ih htela uznemiravati", kaže Aminina sestra.
I narednih godina slučaj je ostao nerešen. Ubica je ostao misterija, ali kantonalno tužilaštvo u Bihaću nije zatvaralo istragu.
"Najteze nam je padalo kada kažu nikad se počinitelj neće pronaći. Ta rečenica mi se urezala u pamćenje, ali verujte, kad god je to neko rekao, uvek smo rekli, hoće, biće pronađen. Mi verujemo u to, a bog dragi zna najbolje. A hoće biti pronađen", dodaje njena sestra.
Nakon njene tragične smrti, te prve godišnjice kada su građani izlazili da iskažu svoj revolt, da traže od tužilaštva, od policije da završe slučaj konačno. Bilo je tu strepnje gde je taj monstruzni ubica, da li se možda tu kreće među nama, da li možda u koloni ljudi koji dolaze pred zgrade institucija i traže sa transparentima i traže da se slučaj konačno završi.
"Godinama smo se moja supruga i ja pitali ko je to mogao da učini. Razmišljali smo da li su moji roditelji nekome nešto nažao učinili, pa su nam se svetili preko Amine. Pa da li su roditelji moje supruge nekome nešto nažao učinili. Nismo mogli da povežemo zašto je to neko uradio našoj ćerki, kada mi ni mrava nismo zgazili".
Zbog pritiska javnosti i insistiranja roditelja godinama kasnije istražitelji federalne policije obnovili su istragu.
Više od 8 godina posle ubistva Amine Šabanagić, potraga je maksimalno intenzivirana.
Istražitelji nisu došli do saznanja koja su očekivali. Ali iz objektivnih razloga. Ljudi nakon 10ak godina zaborave određene stvari.
Amina je bila mlada, imala je izuzetno čist život iza sebe, tako da je bilo jako teško povezati je sa nekim ljudima koji bi mogli da budu počinioci tog svirepog zločina.
"Kada se dešava da osoba bude udavljena, kao što je to slučaj sa Aminom, obično udavljena osoba na donjem vešu ima izmet. Tako da sam odlučila da preko izmeta proverim da li se u prisutnom izmetu nalazi seme sperme", kaže forenzičarka koja se bavila njenim slučajem.
Smrt je nastupila nasilno, stezanjem vrata rukama od strane drugo osobe, smrt je nastupila negde u ponoć 19. na 20. maj, takođe, forenzičar je mišljenja da nije bilo ubacivanja semenih stanica u analni otvor. Međutim, seme sperme pronađeno je na Amininoj odeći.
"Kada sam proverila analizu, ustanovljeno je da je rezultat na spermu pozitivan. Dakle, osim krivičnog dela ubistva radi se o još jednom krivičnom delu, a to je krivično delo silovanja i moralo se to dokazati tokom dalje istrage", kaže forenzičarka.
Amina je bila kulturna, veoma porodična i lepo odgojena devojka i niko nije imao objektivnog razloga da ubije tu devojku, niti da naudi porodici Šabanagić.
"Tim je uočio da je Amina na desnoj čeonoj strani imala hematom. To je posledica udarca. Tim je došao do zaključka da je ona dobila udarac u glavu, a da je zatim odvedena nekih 300, 400 metara dalje od kuće,prema mesnom groblju i da joj je na putu do tamo spala papuča".
"Kroz silne analize i tragove koje sam imala, ušla sam u jednu porodicu. Gde je među pripadnicima te porodice bio i Karabegović. Među uzorcima koji su dolazili na veštačenje došao je i uzorak Muhameda Karabegovića, koji je otac Admira Karabegovića. Kada sam proverila njegovu poklopljivost videla sam polovičnu, što znači da je otac izvršioca krivičnog dela".
Pošto je Admir da bi prikrio trag, pre nekoliko godina se preselio u Nemačku, pa je fizički bilo teško doći do njega. Kada su to uspeli i uzeli im bukalni bris, posle nekoliko sati ustanovljeno je da se Admirov Dnk u potpunosti uklapa u DNK koji se nalazio na telu Amine.
"Admir Karabegović je inače radio kao pomoćni pekar. Te noći kad se desio zločin nije radio, bio je kod kuće, bio je u pripitom stanju i oko 22 i 10 video je Aminu kako prolazi pored zgrade. Svidela mu se i krenuo je za njom".
Kako je rasvetljeno ubistvo Amine Šabanagić
Slučaj ubistva mlade Amine Šabanagić iz Sanskog Mosta godinama je predstavljao jednu od najvećih misterija u ovom delu Bosne i Hercegovine. Više od osam godina nakon zločina, zahvaljujući intenzivnoj istrazi i napretku forenzičkih metoda, istražitelji su uspeli da rasvetle okolnosti pod kojima je Amina izgubila život.
Optužnica protiv osumnjičenog
Kantonalno tužilaštvo je početkom 2013. godine saopštilo da je istraga protiv Admira Karabegovića iz Sanskog Mosta u završnoj fazi. Prema navodima tužilaštva, osumnjičeni je priznao umešanost u zločin počinjen u maju 2004. godine, dok se čekalo okončanje određenih psihijatrijskih veštačenja kako bi optužnica mogla da bude kompletirana.
“Žrtva se žestoko opirala i govorila da će sve reći svima ma što bude s njom uradio. Iako nije pripremao ubistvo, najverovatnije je pretnja da će ispričati što se dogodilo presudila. Nakon što ju je silovao, nesretnu devojku je udavio u potoku ispod gradskog groblja, a potom se vratio kući supruzi i dvoje dece”, rekao je Huzejrović.
Tužilac koji je vodio predmet istakao je da je najveći deo dokaznog postupka završen, te da prikupljeni materijal ukazuje na odgovornost osumnjičenog.
Tokom istrage došlo je do promene iskaza osumnjičenog. Naime, tokom rekonstrukcije događaja Karabegović je izneo drugačiju verziju događaja u odnosu na prvobitno priznanje.
Međutim, iz tužilaštva su tada naveli da promena iskaza ne utiče značajnije na predmet, budući da je osumnjičeni ranije, u prisustvu svog advokata i tužioca, detaljno opisao okolnosti zločina. Zbog toga su istražioci smatrali da raspolažu dovoljnim brojem dokaza za nastavak postupka.
Višesatno ispitivanje i priznanje
Prema informacijama iz istrage, osumnjičeni je tokom prvog policijskog saslušanja više sati negirao bilo kakvu povezanost sa slučajem. Ipak, nakon suočavanja sa prikupljenim dokazima, odlučio je da istražiteljima ispriča svoju verziju događaja.
Tužilaštvo je navelo da osumnjičeni ranije nije poznavao Aminu, niti je ona poznavala njega. Kobnog dana, nakon završene smene, mlada devojka krenula je kući, kada joj je, prema navodima istrage, na putu prišao osumnjičeni.
Prema rezultatima istrage, Amina je napadnuta u blizini svoje porodične kuće. Istražioci su naveli da je pružala otpor i pokušavala da se odbrani.
Nakon počinjenog zločina, osumnjičeni se vratio svom svakodnevnom životu, dok je godinama uspevao da izbegne otkrivanje. Kako bi dodatno prikrio tragove, nekoliko meseci kasnije sa porodicom je napustio Sanski Most i preselio se u Nemačku.
Forenzički dokazi bili ključni za rasvetljavanje slučaja
Iako je slučaj dugo bio nerešen, policija nije odustajala od istrage. Napredak u forenzičkim analizama i ponovno ispitivanje ranije prikupljenih dokaza pokazali su se presudnim.
Zahvaljujući savremenim metodama i upornom radu istražnih organa, posle više od osam godina prikupljeno je dovoljno dokaza koji su doveli do identifikacije i hapšenja osumnjičenog.
Karabegović je osuđen na kaznu od 35 godina zatvora.