Zvala se Marfa. Imala je devetnaest godina. Od detinjstva nije sanjala da postane kraljica — jednostavno je došla na smotru nevesta, kao i stotine drugih devojaka. Ali sam Ivan Grozni ju je izabrao. Međutim, njihov brak trajao je samo 15 dana.
Kako je devojka „niskog porekla“ osvojila Ivana Groznog za jedan dan?
Leto je 1571. godine. Ivan Grozni, udovac sa lošim temperamentom i lošom reputacijom, odlučuje da se ponovo oženi. Više od dve hiljade mladih žena iz cele Rusije dovedeno je u carsku rezidenciju. Među njima je i Marfa Vasiljevna Sobakina, devetnaestogodišnja ćerka skromnog opričnika ( pripadnika carske tajne policije i specijalne vojske koju je u 16. veku osnovao ruski car Ivan IV Grozni) iz Kolomne. Ona nema titule, nema bogatstvo, nema visokorodnu porodicu — samo „prelepu kožu, tamne oči i skromnu narav“.
Kako bi postala supruga Ivana Groznog, morala je da prođe i kroz medicinske preglede kod engleskog lekara Eliseja Bomelijusa. Doktor je odobrio njen „zdrav izgled“ i preporučio je za brak. „Ivan IV je lično naredio da buduća kraljica prođe detaljne medicinske pretrage kako ne bi imala zdravstvene probleme poput kašlja ili naglog mršavljenja.“
Pobedila je 2.000 žena
Razmatrane su žene iz bojarskih i trgovačkih porodica. Prvi krug selekcije bio je formalan — u ovoj fazi su isključene maloletnice, one sa vulgarnim jezikom (nisu prošle intervju na osnovu ovog kriterijuma) i one čije su porodice bile okaljane krivičnim ili verskim skandalima. Tako je odabrano 2.000 žena i poslato u prestonicu na poslednji krug kastinga.
Marfa Sobakina je prošla sve krugove selekcije: od 2.000 devojaka, plasirala se među 24 najbolje. Od njih je izabrano 12. A od tih 12, izabrana je samo jedna – Marfa.
„Prijatna lepotom i komunikacijom“ – tako su je opisali oni koji su joj bili bliski. Ivanu se devojka odmah jako dopala.
Međutim, pored lepote, Marfa je imala i uticajne dobronamernike koji su sanjali o napredovanju uz njenu pomoć.
Iza nje se nadvijao Maljuta Skuratov — desna ruka Ivana Groznog, glavni opričnik i takođe rođak porodice Sobakin. Već je imao značajan uticaj, ali uz pomoć svog rođaka, mogao je postati drugi najmoćniji čovek u državi.
Njegova zaštita je funkcionisala besprekorno. Ali, Marfa je, u svim ostalim aspektima, više nego ispunila visoke standarde viđenja. U suprotnom, nikakva zaštita joj ne bi pomogla.
Veliko slavlje povodom venčanja
Venčanje je održano 28. oktobra 1571. godine. Svadbenu gozbu pratili su bufoni, pitomi medvedi i, prema hronikama, „veliko veselje“.
Maljutina žena i ćerka postale su provodadžije, a sam Maljuta i tadašnji Boris Godunov postali su kumovi. Marfin otac je dobio titulu, njen ujak je postao okolničij (visoki zvaničnik, zadužen, između ostalog, za odnose sa stranim silama i vođenje sudskih slučajeva), a njena braća su postala peharnici i upravnici (zaduženi za carske obroke). Uspon cele porodice na vlast bio je toliko dramatičan da su se svi boljari oko nje napeli.
Uspon Sobakina postao je trn u oku staroj aristokratiji — kneževima Belskom, Mstislavskom i drugim naslednim moćnicima. Mlada žena iz „nižih klasa“, koja se uzdigla do carice, postala je iritantan simbol opričninske vertikale.
I iznenada, 15 dana posle venčanja, Marfa umire. Naravno, u takvom okruženju, prvo što je svima palo na pamet (uključujući i cara) bilo je da je Marfa otrovana.
Čudna bolest
Bolest je počela gotovo odmah nakon venčanja. Glasine o Marfinom lošem zdravlju kružile su još od juna, ali je car i dalje insistirao na venčanju. Rekao je: „Gospod će se snaći.“
Simptomi su se pojačali: groznica, napadi, nesvestice. Dvorski lekari su bespomoćno jurili okolo, opričnici su se molili.
Tačno 15 dana nakon venčanja, Marfa Sobakina je umrla 13. novembra 1571. godine.
Marfa nije imala intimne odnose sa carem. To nije bila samo lična stvar, već i pravna: brak se smatrao zaključenim, ali ne i potpuno potvrđenim. To je bio dovoljan razlog da se ospori brak. I zahvaljujući tome, Ivan IV je kasnije dobio dozvolu od crkve za četvrti brak, iako je pravoslavlje dozvoljavalo samo tri.
Odmah nakon Martine smrti počele su represije.
Otac Vasilij Sobakin je poslat da se zamonaši. Trojica njegovih rođaka su pogubljena zbog vračanja. Još 20 ljudi iz njihove pratnje je takođe poslato u zagrobni svet sa istim objašnjenjem: „veštičarenje“.
Da li je u pitanju trovanje?
Za sada je nepoznato — arheolozi nisu potvrdili ovu hipotezu.
Devedesetih godina prošlog veka, Marfini ostaci su pregledani. Živa, olovo i arsen nisu pronađeni. Međutim, biljni otrovi, poput akonita ili kukute, nestaju bez traga tokom vekova. Stoga se teorija o trovanju ne može potpuno isključiti.