Srđan Žika Todorović potiče iz poznate glumačke porodice, ali uspeo je kroz godine da ostavi autentičan pečat, pa čak i da zaseni čuvenog oca svojim dostignućima, jer svaku svoju ulogu, čak i malu, pretvara u upečtaljivu i kultnu.
Naš poznati glumac rođen je 28. marta 1965. godine u Beogradu.
- Moja prva sećanja kreću od četvrte godine. Sećam se recimo - pita me neki Borin ortak koliko imam godina, a ja mu prstima pokažem - četiri. Ta slika mi je urezana kao neko prvo sećanje, ne znam zašto... Ono što sam kasnije shvatio je to da nisi svestan koliko si tada kad si toliko mali u stvari srećan. Stalno sam govorio: "Jao, kad porastem je*aću im svima kevu". I onda kad dođeš u ove godine - shvatiš da je prava sreća u stvari bila jedino tad - ispričao je pre par godina za "Novu" glumac Srđan Žika Todorović.
Potiče iz umetničke porodice, od oca Bore Todorovića, takođe proslavljenog glumca i majke Snežane Matić. Sa očeve strane ima dve polusestre: Taru i Danu koja je takođe glumica.
- Mama i tata su se upoznali u Zagrebu. Bora je kevu upoznao kada je bila mlada balerina u Zagrebu i tek je počela da igra u "Hrvatkom narodnom kazalištu". Tu su se oni smuvali i poveo ju je u Beograd. Ja sam se rodio 1965. godine, a oni su se razveli nakon četiri godine. Bora je u Hrvatsku otišao sa svojom sestrom, a mojom tetkom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim mužem Bojanom Stupicom, koji je tada bio najtraženiji pozorišni reditelj u bivšoj Jugoslaviji. Oni su imali ugovor u "Hrvatskom narodnom kazalištu". Bora je do tada ovde igrao male uloge i bio je zaposlen u Beogradskom dramskom pozorištu. Tu je on počeo svoje prve glumačke korake. Kada su se vratili u Beograd, Bojan je osnovao "Atelje 212", koji zaista ima 212 sedišta - ispričao je Žika.
Zaljubljenik u muziku
Tokom srednje škole, Žika je počeo da se bavi muzikom. Svirao je bubnjeve u bendovima Ekatarina Velika i Disciplina Kičme, dok je prva muzička iskustva sticao u bendu Radnička kontrola, a zatim je svirao u grupi Bezobrazno zeleno.
Kada je završio četvrti razred, otišao je u vojsku. Iako nije planirao da studira glumu, polagao je prijemni ispit na Fakultetu dramskih umetnosti. Recitovao je tekst Filipa Rota Portnojeva boljka koji govori o čoveku koji je opsednut masturbacijom i upisao ga je iz prvog puta. Zanimljivo je da je razlog zbog kojeg se odlučio za fakultet taj što mu je studiranje omogućilo sedam dana odsustva iz vojske.
Prva uloga
Pošto je mnogo voleo filmove, na prvoj godini studija je shvatio da želi da postane filmski glumac, a malo ko zna da se našao je prvu ulogu na filmskom platnu imao već sa tri godine.
- Da, to je slučajnost. Saznao sam to u stvari pre mesec dana, kad mi je mama, koja je bila čuvena balerina, rekla da je zapravo ona bila prijateljica sa rediteljem tog filma "Ima ljubavi, nema ljubavi", i da mi je ona sredila prvi posao u životu. Tad su se filmovi nahovali i onda mi iza kamere kažu šta da kažem, a onda oni kažu: "E sad, Srđane, to reci, ali gledaj u Batu". Scena je bila Bata Stojković, Eva Ras i ja kao neki klinac koji se tu pojavi, ima malu scenu i više se nikad ne pojavi u ostatku filma - rekao je Todorović.
Kakav je bio kao dete?
Brojne zanimljive detalje uz Žikinog života otkrila je za "Kurir" njegova nastavnica muzičke kulture Nada pre tri godine. Tokom leta boravi u Bigovi, i to baš u ulici u kojoj ima kuću i njen nekadašnji učenik.
- Bila sam profesor muzičkog pune 22 godine. Predavala sam u Osnovnoj školi "Drinka Pavlović" muzičku kulturu. Vodila sam tri hora i dva orkestra. Srđan mi je bio najmlađi učenik, moj đak od prvog osnovne u "Drinki". Svirao je gitaru. U orkestru koji sam osnovala bio je glavni gitarista. Imao je najbolju drugaricu koju je zvao Šoljka, ni dan-danas ne znam zbog čega joj je dao taj nadimak. Bili su dvojac. Učili smo, družili se, svirali i pevali do osmog razreda, a onda smo se rastali - počinje priču nastavnica i nastavlja: - Posle iks godina odjednom vidim poznato stvorenje prolazi iznad moje kuće. Sede meštani kod mene na aperitivu u podne i on viče: "Grujo, je l' si to ti?", meštani me gledaju i ja kažem: "Jao, moj bivši đak." Oni u čudu kako to bivši đak na "ti". Rekoh im da su prošle godine, sad je on veliki glumac i ima pravo da mi kaže "ti". Ja sam to dozvoljavala. Viče on: "Šta imaš za ručak?" Rekoh: "Šta imam da imam, izvoli kod mene, uvek ima nešto." Ponudi se on da dođe na ručak i ode moj Srđan i više se ne vrati. Zavitlavao se - kaže gospođa Nada.
Sledećeg leta Srđan je ipak svratio kod svoje nastavnice.
- E, jednog dana opet se tu svi skupili, leto bilo i mi sedimo. Ja sam napisala himnu škole, a on je išao na prijemni ispit za Akademiju. To nam je on ispričao. Članovi komisije su mu poručili da ne misli da će proći na konto oca Bore Todorovića i tetke Mire Stupice, te da mora kao svi ostali da radi sve testove. Citiram ga: "Ja sve to prođem, kad odjednom mi kažu da otpevam nešto." Znate, on je uvek svirao, nije pevao. Kaže im: "A to ne mogu!" Nije prošao i krenuo je ka izlazu. Tu na vratima je zastao, setio se i rekao: "Jao, mogu nešto da otpevam?" Pristane komisija, pitaju ga šta, na šta će on kao iz topa: "Refren himne iz moje škole 'Drinke'." Puste ga da otpeva i prođe on. Eto - kroz osmeh priča Nada Grujić i isitče da je veoma brinuo za njeno zdravlje:
- Ne daj bože da mi nešto fali. On odmah kaže: "Grujo, ja ne bih mogao da podnesem da se vama nešto dogodi!" Bio je presladak. Naročito kao dete. Imao je plavu kosu, dugačku, onako malo uvijenu. Toliko šarmantan, pričljiv. I njegov otac Bora je bio fenomenalan. Voleo je da dođe na aperitiv. Dok on priča, mi se svi valjamo od smeha. Napravio je kuću kada nikoga nije bilo. Kako je počelo da se zida, tako je on padao u očaj. Govorio je: "Zakloniće mi vidik, džabe sam se mučio, ovde ne vredi ništa." Dolazila mu je u goste Ceca Bojković, a njena ćerka Katarina Žutić je bila moj đak u "Drinki", kao i Gordan Kičić. Tako da su svi glumci bili u mojim aktivnostima - zaključila je tada za "Kurir" Nada.
U Ani je video ženu za ceo život
Žika je 1998. godine na Adi Bojani upoznao studentkinju Filološkog fakulteta Anu Jovićević koja je poreklom sa Cetinja. Ubrzo su počeli da se zabavljaju, a glumac je od samog početka bio siguran da je pronašao ženu svog života. I 2004. godine su se venčali u njenoj porodičnoj kući na Cetinju. Svako leto su provodili u kući njegovog oca u ribarskom naselju Bigovo, a ovu tradiciju su nastavili i kada su dobili dete.
Par se dvanaest godina borio za potomstvo i 1. maja 2014. godine rođen je njihov sin Dejan. Glumac je izjavio da mu je očinstvo promenilo život za 180 stepeni i da je prestao da izlazi.
Nenadoknadiv gubitak
U julu 2014. godine Srđan doživljava veliku tragediju - njegov otac, veliki glumac Bora Todorović, je preminuo. Tri godine kasnije, njegov život srušen je iz temelja - supruga i sin su išli kod lekara jer je on bio prehlađen. Kada su se vratili, legao je da spava. Dva sata kasnije, Ana je videla da su dečaku usta plava i pokušala je da ga probudi.
Pozvali su Hitnu pomoć, ali lekari nisu ništa mogli da učine. Na odbukciji je utvrđeno da je srce prestalo da mu kuca i da je reč o sindromu iznenadne smrti deteta. 23. decembra dečak je kremiran na Novom groblju u Beogradu.
- Stavili smo ga na popodnevno spavanje, pustili smo ga pola sata duže i već je bilo kasno, bio je plav. Kad je došla hitna pomoć uradili su sve, ali doktorka je rekla da je prekasno", rekao je glumac nakon tragedije.
Neutešnim roditeljima podršku su pružili članovi porodice, prijatelji i Srđanove kolege. Početkom 2018. godine Dejanova urna je položena pored urne njegovog dede Bore Todorovića u Aleji velikana.
Bio miljenik žena
Pre nego što je upoznao suprugu Anu, sa kojom je duže od dve decenije, Srđan Žika Todorović važio je za velikog miljenika žena. Proslavljenog glumca obožavale su i tinejdžerke, ali i brojne žene sa domaće javne scene. Među njima je bila i Suzana Zlatanović, koja je medijsku karijeru izgradila kao Luna Lu. Suzana i Srđan su se upoznali na novogodišnjoj zabavi, ali su počeli da se zabavljaju tek pola godine kasnije.
- Tada je “rejv Barbika” poželela da joj Božić Bata ili Deda Mraz donese ljubav upakovanu u srebrnu foliju bez mašne. I tačno u ponoć ispunila mi se želja. U momentu kada su svi podigli ruke u vazduh slaveći dolazak najluđe godine koju je nas pedeset proživelo u snoviđenju sajber tehno hevena Srbije 1995. Pogled mi je slučajno pao na njega i namerno na njemu ostao prikovan. On je bio Srđan Žika Todorović, tinejdžerska zvezda i nesvakidašnje talentovan bubnjar koga znam ceo život. Osmehnuo se poput dečaka i Luna Lu se zaljubila - prisetila se voditeljka jednom prilikom.
U vezu su uplovili tek šest meseci kasnije.
- Šest meseci kasnije, na Adi Bojani, na desetodnevnom čil autu, u pauzi rejvovanja, ja sam u njegovom apartmanu uz sedmostruki kampari pokušavala i sebi i njemu da objasnim da ja više ne mogu da trpim njegovo odbijanje i da odlazim u zagrljaj drugom, mlađem, višem, snažnijem, uzbudljivijem mladom ratniku koji je najlepše na svetu i u cugu izvodio 150 sklekova na pesnicama - pričala je svojevremeno Luna Lu.
Baš kad je krenula, začula je rečenicu: “A taman sam se navikao na tvoj parfem”.
- Parfem je bio Eden, dan je bio 31. avgust, pesma je bila Something Changed (Pulp) i sreća je bila ogromna. Tako je počela naša veza, nikome do kraja jasna i prihvatljiva - reči su Lune Lu.
Njih dvoje su ubrzo započeli zajednički život - uselili su se u stan kod Kalenić pijace. Kako kaže, glumčevi rokenrol prijatelji su počeli da je mrze jer je on naglo počeo da se interesuje za neke druge pravce u muzici, dok su njeni njega prezirali zato što se nije oblačio po njihovom ukusu.
U jednom trenutku je glumac smatrao da njen poslovni angažman treba "polako da umine".
- Uprkos svemu, naša velika ljubav je opstajala, i mi smo postali Suzuki i Srđko. Luna Lu je bila višak, on je nikada nije voleo i smatrao je da moje medijsko angažovanje treba da polako umine - priznala je Luna Lu.
Ipak, razlaz je bio neizbežan.
- Onda je krenuo putopis, zatim ovekovečenje našeg prvog raskida i drugog mirenja pretočenog u književnost uz Isidoru Bjelicu, pod šifrom “S**s (E) Pistolarni Roman”, da bi potom usledio kraj – skroman i bez mnogo buke, nijedne reči i dovoljan sam po sebi.
Ljubav sa Magi
Žika nije mogao da odoli ni šarmu jedne od najlepših Beograđanki - Margite Magi Stefanović, a detalje o njihovoj romansi otkrila je upravo Todorovićeva majka.
- U stalnom traganju za "alfa mužjakom" koji bi mogao pokoriti njene razbacane misli, Magi nije imala naročitog uspeha. Ipak, Žika Todorović zauzimao je posebno mesto u njenom životu... Veza sa Žikom je njena najduža ljubavna veza u životu. O njoj nećemo saznati mnogo jer Žika nije rekao ni reč. Njegova majka Snežana otkriće samo toliko da je bio zateleban kao mlad majmun - napisao je u knjizi "Magi - kao da je bilo nekad" poznati rok novinar Dušan Vesić.
A jednom prilikom se i Žika osvrnuo na period kada je bio bubnjar "EKV-a".
- Nisam još znao da će me Milan zvati da pređe u "EKV", ali kad sam napustio "Disciplinu kičme", prešao sam skroz i skoncentrisao se na glumu. Šest meseci kasnije ušao sam u "Ekatarinu"...Oni su mene jako čuvali, bio sam od njih mlađi šest godina. Nisu mi dali ništa da probam, ni mrvicu. Već su imali loša iskustva sa ranijim bubnjarima - rekao je Srđan Žika Todorović, a na pitanje da li im je zahvalan na tome, odgovorio je kao iz topa:
-Kako da ne, inače ne bi bio živ.
Odbio čuvenu ulogu
Naime, reč je o kultnom filmu "Lepa sela, lepo gore", koji je sniman za vreme rata u Bosni i Hercegovini. Reditelj filma, Srđan Dragojević, uspeo je da okupi tada najveća imena srpskog glumišta - Velimira Batu Živojinovića, Dragana Bjelogrlića, Milorada Mandića Mandu, Dragana Petrovića Peleta, Nikolu Koja, Zorana Cvijanovića i mnoge druge. Međutim, nisu svi ovi glumci bili deo prvog izbora reditelja. Jedan od onih koji jesu bio je Srđan Todorović. On je otkrio da je njemu bila ponuđena uloga koju je kasnije odigrao Manda, a da je Boda Ninković trebalo da igra Peletov lik u filmu.
- Trebalo je da Boda i ja igramo ono što su igrali Manda i Pele. Boda je nešto tezgario, a ja sam uplašen odbio", rekao je Todorović svojevremeno, i dodao: "Odbio sam ulogu u filmu jer je još trajao rat u Bosni i nije mi se išlo u Višegrad. To je bilo dva-tri meseca pre Dejtona. Zentao sam, nije mi bilo prijatno da idem - otkrio je Žika pre par godina.
Ali, zato je odigrao maestralne uloge u brojnim ostvarenjima, a samo neka su: Mi nismo anđeli, Tri palme za dve bitange i ribicu, Sivi kamion crvene boje, Vratiće se rode, Kako je propao rokenrol, Crna mačka beli mačor, Mrtav ’ladan, Ivkova slava, Montevideo, Bog te video, Južni vetar.