Pitanje inteligencije odavno fascinira nauku, ali možda još više nas obične ljude. Od koga nasleđujemo inteligenciju – od majke, oca ili je to jednostavno stvar sreće? Nova istraživanja nude zanimljiv i, na prvi pogled, iznenađujući odgovor na ovu dilemu.
Prema rečima naučnika, majčinski geni mogu igrati ključnu ulogu u formiranju inteligencije.
Misterija X hromozoma
Studija koju su sproveli stručnjaci sa Univerziteta u Kembridžu pokazuje da se značajan deo gena povezanih sa inteligencijom nalazi na X hromozomu.
Pošto žene imaju dva X hromozoma, a muškarci samo jedan, genetski doprinos majke u ovom slučaju može imati veću težinu. To znači da u određenim situacijama majka ima veću verovatnoću da prenese ove osobine na dete, čak i ako otac nema izražene intelektualne predispozicije.
Ne funkcionišu svi geni isto
Jedno od najzanimljivijih otkrića odnosi se na takozvane uslovljene gene. Oni se ponašaju različito u zavisnosti od toga da li potiču od majke ili oca.
Zahvaljujući posebnim biohemijskim markerima, ovi geni "prepoznaju" svoje poreklo i mogu se aktivirati ili ostati neaktivni. Na primer, geni povezani sa inteligencijom često su aktivni samo kada su nasleđeni od majke, dok mogu ostati "isključeni" ako potiču od oca.
Dva sveta mozga: razum i emocije
Istraživanja su pokazala i da majčinski i očevski geni različito utiču na razvoj mozga. Majčinski geni imaju ključnu ulogu u razvoju moždane kore – dela mozga zaduženog za razmišljanje, pamćenje, govor, pažnju i svest.
S druge strane, očevski geni više utiču na limbički sistem, koji je odgovoran za emocije, instinkte i osnovne funkcije preživljavanja. Oni takođe imaju važnu ulogu u razvoju placente.
Zašto su potrebna oba roditelja
Studija je pokazala da embrioni koji sadrže genetski materijal samo jednog roditelja ne mogu da prežive.
To potvrđuje da, iako neki geni mogu biti aktivniji kada potiču od majke, zdrav razvoj zahteva genetski doprinos oba roditelja.
Inteligencija nije samo genetika
Iako genetika igra važnu ulogu, inteligencija nije isključivo nasledna osobina. Na njen razvoj snažno utiče i okruženje u kojem dete odrasta.
Deca koja imaju više pažnje, podrške i stimulacije u ranom detinjstvu često razvijaju bolje sposobnosti rešavanja problema, veću radoznalost i lakše uče i prilagođavaju se novim situacijama.
Zaključak
Rezultati ovih istraživanja otvaraju zanimljivu perspektivu i ukazuju da bi genetski temelji inteligencije mogli biti snažnije povezani sa majkom. Ipak, to ne umanjuje značaj očeva – ni u genetskom, ni u vaspitnom smislu.
U stvarnosti, inteligencija je složen i dinamičan sistem u kojem se genetika i okruženje neprestano prepliću i zajedno oblikuju razvoj svake osobe.