Priča o Zoranu Tomiću ostala je upamćena kao svojevrsna prekretnica u društvenim obrascima — on je bio prvi mladić iz Srbije koji je još 2010. godine odlučio da napravi korak koji je tada delovao gotovo nezamislivo i u svoju sredinu doveo suprugu iz Albanije. Taj njegov potez, u početku posmatran sa dozom neverice, ubrzo je postao model koji su sledili i drugi muškarci iz ruralnih krajeva, naročito oni koji su godinama bezuspešno pokušavali da pronađu partnerku u svojoj okolini.
Vremenom, ovaj fenomen je dobio novu dimenziju. Danas brakovi između Srba i Albanki više nisu rezervisani isključivo za seoske sredine niti za muškarce bez izbora — naprotiv, među onima koji se odlučuju na ovakav korak nalaze se i obrazovani i uspešni ljudi, poput lekara, pilota i inženjera. Time je ova pojava izašla iz okvira nužde i postala pitanje ličnog izbora.
Kako je sve počelo – leto 2010. godine
Avgusta 2010. godine zabeležen je događaj koji je izazvao veliku pažnju javnosti:
"U opštini Kuršumlija nedavno je sklopljen prvi brak između Srbina i Albanke, a "novopečeni" supružnici koriste usluge prevodioca jer još ne znaju jezik partnera.
Iako je Kuršumlija blizu administrativne linije sa Kosovom, u njoj nikada nije bilo mešovitih brakova osoba iz srpske i albanske zajednice. Čak su i retke prijateljske veze Srba i Albanaca prekinute nakon rata 1999. godine.
Međutim, pre 14 godina u kuršumlijskom planinskom selu Sagonjevo sklopljen je brak između Zorana Tomića i Edmonde Kardaku iz Albanije.
Supružnici su za agenciju Beta tada kazali da im ne smeta to što su različite nacionalnosti i vere, ali da im je problem jezik bračnog partnera koji ne poznaju. Zato su angažovali prevodioca koji i dalje boravi kod njih dok ne nauče srpski, odnosno albanski jezik.
''Naučila sam srpski jezik kao da sam ga oduvek govorila. A i ovde sam se odlično snašla, jer su me svi lepo prihvatili. Najsrećnija sam, u stvari, što mi je suprug pun razumevanja i što je kruna našeg zajedništva i ljubavi trogodišnja Bojana'', reči su kojima svoju priču za ''Večernje novosti'' započinje Edmonda Kardaku Tomić (38), Albanka iz Skadra koja se udala za Zorana Tomića (39) iz kuršumlijskog brdsko-planinskog sela Sagonjeva.
Zoran Tomić je, nakon brojnih neuspešnih pokušaja da se oženi i osnuje porodicu, rešio da potraži sreću u Albaniji.
Nakon trodnevnog traganja za devojkom po albanskim selima "posrećilo" mu se u jednom selu blizu Skadra gde je upoznao Edmondu i odmah je zaprosio", glasio je tada izveštaj.
''Pošto ovde nije bilo devojaka koje bi se udale za mladića na selu, odlučio sam da sa bratom i rođakom krenem u Albaniju jer sam čuo da devojke iz Skadra žele da se udaju za naše momke'', priča Zoran, koji u šali kaže da je ženidbom sa Edmondom dobio glavnu premiju na lutiriji.
''Iako ništa nismo imali ugovoreno, uspeli smo da pronađemo ženu koja razume srpski i koja nas je uputila na Edmondinu porodicu. Još toga dana smo dogovorili brak, ali smo kasnije još jednom otišli sa poklonima za njenu porodicu, a nju poveli sa nama. Odmah je pokazala koliko je vredna i da razume život na selu, iako je do tada živela u gradu'', dodaje on.
Od nepoznanice do inspiracije
U trenutku kada su stupili u brak, njihova veza predstavljala je presedan — ne samo zbog različitih nacionalnosti i veroispovesti, već i zbog društvenog konteksta koji je još uvek bio opterećen svežim sećanjima na sukobe iz prethodne decenije. Uprkos tome, Zoran i Edmonda su pokazali da lična odluka može nadjačati kolektivne predrasude, čak i kada je komunikacija otežana osnovnim jezičkim barijerama.
Gde su danas?
Njihova poslednja zajednička objava na Facebooku datira iz 2020. godine, zbog čega nije moguće sa sigurnošću utvrditi kako danas izgleda njihov život. Ipak, bez obzira na to gde su i šta rade, ostaje činjenica da je njihova priča ostavila trag i otvorila vrata mnogim sličnim sudbinama koje su usledile nakon njih.