Marija Mihajlović danas otvoreno govori o svom iskustvu sa rakom dojke i ističe koliko jedan jednostavan pregled može promeniti život iz korena. „Naučila sam da pregled od pet minuta zaista može da promeni život i da sreća nije u tome kada se na pregledu ništa ne pronađe, već kada se otkrije sve što postoji na vreme“, kaže Marija za portal Žena.rs.
Njena priča je opomena i inspiracija svim ženama da ne zanemaruju svoje zdravlje.
Decembar koji je promenio sve
Marija se dobro seća tog hladnog decembarskog dana kada je otišla na zakazani sistematski ultrazvučni pregled. Iako je svake godine redovno išla na preglede, tog dana je osećala neku posebnu želju – da novu kalendarsku godinu započne čistih računa. Doktorka je obavljala pregled u ležernoj atmosferi, smejale su se šalama, ali odjednom je nešto u tom trenutku promenilo sve.
„Sećam se da je doktorki Ani na trenutak zastao dah i da se hladna sonda duže zadržala na mojoj dojci. Tužno me je pogledala, ništa nije izgovorila, ali bilo mi je jasno da je nešto pronašla. Oni koji su to iskusili znaju dobro kako u tom trenutku stane svet“, priseća se Marija.
Brza reakcija i podrška stručnjaka
Nakon otkrića, sve se dešavalo brzo. Marija je upućena kod profesora Granića, koji ju je primio sa toplinom i odlučnošću. „Prihvatio me je kao svoje dete i kroz čitav proces me vodio odlučno, bez ulepšavanja stvarnosti. Zahvaljujući njemu nisam odustala, čak i kada su trenutci bili preteški“, kaže Marija.
Operacija je izvedena 24. decembra 2020. i bila je poštedna – odstranjena je sama promena, uz čišćenje okolnog tkiva. Sedam dana čekanja na histopatološke nalaze bili su, kako kaže Marija, najdužih sedam dana u njenom životu.
Suočavanje sa novim izgledom i sopstvenim strahovima
„Teško je bilo bez kose izaći među ljude i istrpeti poglede pune osude, gađenja i tuge. Najteže mi je bilo da sve to saopštim roditeljima“, priznaje Marija. Uprkos tome, suprug Vladimir bio je njena najveća podrška, a motivaciju su joj davali i sin Viktor (10) i ćerka Laura (8).
Marija ističe da je okružena ljudima koji su je podržavali – od komšija koji su pomagali u vođenju dece do prijateljica koje su stalno bile tu za nju. „Moja deca su najhrabrija na svetu. Nikada nisu pokazivala strah, uvek su bili tu za mene i supruga. Ponosna sam na njih više nego na bilo šta drugo“, kaže Marija.
Borba i psihološka snaga
Usledile su venske terapije i promene koje su zahtevale prilagođavanje svakodnevnog života. „Psiholog mi je savetovao da decu uključim u sve što radim, da im ne krijem istinu, ali da ne pravimo dramu od manje bitnih stvari. Bili su prisutni kada sam prvi put ošišala kosu i bodrili me da ne nosim perike. Naučili su me da ljude gledam njihovim iskrenim pogledom“, ističe Marija.
Podrška na poslu i u društvu
Marija radi kao ekonomista u internacionalnoj kompaniji koja je bila ogromna podrška tokom njenog lečenja. Rad od kuće odmah je odobren, bolovanje gotovo da nije ni otvarala, a kolege su joj pružale i finansijsku podršku. „Buketi cveća i korpe voća su stizali redovno. Moj marketing tim sada podržava sve projekte koji se tiču obolelih od karcinoma dojke i zajedno obeležavamo mnogobrojna događanja“, dodaje Marija.
Članstvo u Udruženju „Žena uz ženu“ takođe joj je dalo snagu. „Sa njima je sve lakše. Zajedno podižemo svest o prevenciji, jer rana dijagnoza je jedina dobra prognoza, a strah nije saveznik“, kaže Marija.
Lekcija koju je život naučio
Marija danas naglašava da joj je bolest donela više nego što joj je uzela. „Kažu: jednom onkološki pacijent, uvek onkološki pacijent. Ja sada mogu da kažem da sam hrabrija i smelija nego ikad. Bolest mi je dala krila i sada letim daleko. Nebo nije granica“, zaključuje ona.
Pregled od pet minuta, koji je tada mrzela da obavi, promenio je njen život iz korena. Poruka koju šalje svim ženama je jasna – ne čekajte, brinite o sebi i svom zdravlju, jer svaki trenutak može biti presudan.
Stil / Žena.rs