Često brinemo o izgledu tela, zdravlju srca ili stanju kože. Međutim, organ koji upravlja svim tim procesima jeste – mozak. On je naš glavni "procesor", središte ličnosti, pamćenja, emocija i donošenja odluka. Ipak, gotovo svakodnevno, nesvesno, izlažemo ga rizicima koji dugoročno mogu imati ozbiljne posledice.
Doktorka Ela Gordon, iskusni neurolog iz Izraela sa dugogodišnjom kliničkom praksom, sastavila je ličnu "crnu listu" stvari koje nikada ne bi dozvolila sebi niti članovima svoje porodice. Njeni stavovi ne zasnivaju se na teoriji, već na godinama rada sa pacijentima i praćenju posledica savremenog načina života.
Izraelska medicina važi za jednu od najnaprednijih u svetu, naročito u oblasti neuronauka. Upravo zbog toga iskustvo doktorke Gordon nosi posebnu težinu – ona svakodnevno svedoči kako sitne, naizgled bezazlene navike mogu dovesti do ozbiljnih neuroloških problema.
U nastavku sledi 11 stvari koje, prema njenim rečima, predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje mozga.
1. Spavanje kraće od šest sati – tihi ubica neurona
"Nikada ne bih spavala manje od šest sati", naglašava doktorka.
Mnogi veruju da manjak sna mogu nadoknaditi tokom vikenda, ali mozak ne funkcioniše na taj način. Tokom dubokih faza sna aktivira se glimfatički sistem – svojevrsni "kanalizacioni sistem" mozga – koji uklanja toksične proteinske naslage, uključujući beta-amiloid, povezan sa razvojem Alchajmerove bolesti.
Hronični nedostatak sna dovodi do nagomilavanja toksina, slabljenja koncentracije i pamćenja, ali i povećava rizik od dijabetesa tipa 2, hipertenzije, srčanih oboljenja, depresije i anksioznosti. Istraživanja pokazuju da već jedna neprospavana noć može smanjiti kognitivne sposobnosti za oko 30%, što je uporedivo sa blagim alkoholnim opijanjem.
2. Manipulacije vratom kod kiropraktičara – rizik za krvne sudove
"Ne podržavam kiropraktičke manipulacije vratnim delom kičme zbog rizika od oštećenja arterija", kaže Ela Gordon.
Nagla i snažna manipulacija vratom može dovesti do raslojavanja vertebralnih arterija, stvaranja tromba i ishemijskog moždanog udara, posebno kod mlađih osoba.
Alternativa su konsultacije sa neurologom ili ortopedom, fizikalna terapija, medicinske vežbe i nežne manualne tehnike. Pre bilo kakvih intervencija preporučuje se magnetna rezonanca vratnog dela kičme.
3. Prekomerna upotreba lekova protiv bolova – začarani krug
"Pacijenti uzimaju i po 10 tableta dnevno i ne razumeju zašto ih glava još više boli", upozorava doktorka.
Reč je o takozvanoj medikamentoznoj (abuzusnoj) glavobolji. Česta upotreba analgetika menja prag osetljivosti na bol, pa se glavobolja vraća sve intenzivnija. Važno je pronaći uzrok bola – napetost, vaskularni problem ili migrenu – i ne uzimati analgetike više od 10–15 dana mesečno.
4. Iznenadna jaka glavobolja pri naporu – alarm za hitnu pomoć
Nagla, „gromovita“ glavobolja tokom fizičkog napora, podizanja tereta ili seksualnog odnosa nije bezazlena.
"Takav bol je glavni simptom subarahnoidalnog krvarenja", upozorava neurolog.
U pitanju je krvarenje ispod moždane opne, često usled pucanja aneurizme. Neophodna je hitna medicinska pomoć i CT dijagnostika jer su minuti presudni.
5. Profesionalni sport za decu – rizik za razvoj mozga
"Nikada ne bih svoju decu usmerila ka profesionalnom fudbalu ili boksu."
Ponovljeni udarci u glavu, čak i bez potresa mozga, izazivaju mikropovrede koje se akumuliraju. Posledice mogu biti rano slabljenje kognitivnih funkcija, problemi sa pamćenjem i emocionalna nestabilnost.
Studije su pokazale visoku učestalost hronične traumatske encefalopatije kod bivših profesionalnih sportista, dok je dečji mozak još osetljiviji.
6. Prestanak učenja – put ka kognitivnom padu
"Nikada neću prestati da učim."
Učenje podstiče stvaranje novih neuronskih veza i povećava kognitivnu rezervu, koja štiti od demencije. Učenje jezika, sviranje instrumenta, nova profesija ili hobi – sve to stimuliše neuroplastičnost. Posebno su korisne složene motoričke veštine poput plesa ili kaligrafije.
7. Ignorisanje stresa i dehidratacije
Hronični stres povećava nivo kortizola, koji oštećuje neurone hipokampusa – centra za pamćenje. Dehidratacija od svega 2% može smanjiti koncentraciju i radnu memoriju za 20–30%. Mozak se sastoji od oko 80% vode, zbog čega je redovan unos tečnosti ključan.
8. Simptomi moždanog udara – pravilo "U.D.A.R."
Pravilo U.D.A.R. pomaže u brzom prepoznavanju moždanog udara:
U – Usta (osmeh): Asimetričan osmeh ili spušten ugao usana.
D – Dizanje ruku: Nemogućnost podizanja ili zadržavanja jedne ruke.
A – Artikulacija: Nerazgovetan govor ili nemogućnost izgovora jednostavne rečenice.
R – Reaguj odmah: Pozvati hitnu pomoć bez odlaganja.
Postoji "zlatni terapijski prozor" od 4,5 sata tokom kojeg je lečenje najefikasnije.
9. Kontraceptivne pilule i migrena sa aurom – opasna kombinacija
Migrena sa aurom (bljeskovi, trnjenje, cik-cak linije) ukazuje na povećanu podražljivost mozga. U kombinaciji sa estrogenim kontraceptivima, koji povećavaju zgrušavanje krvi, rizik od ishemijskog moždanog udara značajno raste, naročito kod žena koje puše.
Preporučuje se konsultacija sa ginekologom o alternativnim metodama kontracepcije.
10. Ekrani pre druge godine – strogo zabranjeno
Do druge godine dete ne bi smelo provoditi vreme pred ekranom. U tom periodu mozak intenzivno razvija neuronske mreže za govor, emocionalnu inteligenciju i socijalne veštine.
Američka akademija pedijatrije preporučuje izbegavanje ekrana do 18–24 meseca, osim video-poziva sa bliskim osobama. Prekomerna izloženost ekranima povezuje se sa kašnjenjem u govoru i smanjenjem koncentracije.
11. Disanje na usta – skrivena opasnost
Hronično disanje na usta, posebno tokom sna, može dovesti do noćne apneje i ponavljanih prekida disanja. Dugotrajna hipoksija oštećuje hipokampus i povećava rizik od demencije i depresije.
Rešenje je konsultacija sa ORL specijalistom ili somnologom, a terapija može uključivati lečenje alergija, ispravljanje devijacije nosne pregrade ili primenu CPAP aparata.
Zaključak
Mozak je naš najvredniji organ – on jeste naš identitet, naše pamćenje i sposobnost rasuđivanja. Ove preporuke predstavljaju osnovnu strategiju zaštite od moždanog udara, demencije i kognitivnog propadanja.
Poznavanje rizika je prvi korak. Svesno ponašanje i pravovremena reakcija mogu značiti razliku između očuvanog zdravlja i ozbiljnih posledica.