Čvrste veze porodicaObrenović i Lunjevica, kojoj je pripadala Draga Mašin, uspostavljene su davno pre pojave knjaza Miloša na istorijskoj sceni Srbije, a ne uoči Drugog srpskog ustanka, kako javnost uglavnom smatra.
Međutim potpuna saznanja o trajnim prisnim vezama vladarskih i nevladarskih Obrenovića sa istorijski znanom porodicom Milićević-Lunjevica, teško da će ikada biti kompletirana. Zato što su, od Majskog prevrata 1903. godine, kad je dinastija Obrenović zbačena sa vlasti ubistvom svog poslednjeg vladarskog kraljevskog para Aleksandra Prvog Obrenovića Petog i kraljice Drage, poreklom iz familije Lunjevica, njihovi državni akti, kao i sva štiva o njima, knjige, tiraži srpskih i inostranih listova iz čitaonica i “političkih” kafana, od prestonice Beograda do tadašnjih politički uticajnih provincijskih gradića – izbrisani.
Od srpske javnosti, nakon tragične smene na prestolu, revnosno su ih sklanjale srpske tajne službe lojalne novouspostavljenom kralju Petru I Karađorđeviću. takođe se veruje da su svoje prste tu umešale, kroz svoje klanove lojalne tajnim službama, dve velesile sa apsolutističkim vladavinama – “Evidenc birou” Austrougarske carevine Franca Jozefa II, i “Ohrani” cara samodržitelja Rusije Nikolaja II Romanova. Te dve imperijalne obaveštajne službe se povezuju kao saveznice u Majskom prevratu, čiji organizator je bila tajna služba Kajzerove carske Nemačke Vilhelma II, a neposredni izvršioci iz redova srpske tajne organizacije “Crna ruka”, čiji je je šef bio Dragutin Dimitrijević Apis.
Veze Obrenovići-Lunjevica nastale su pre oba srpska ustanka
Prema zvaničnoj istoriji kaže se da su zajednička uloga te dve istorijski važne porodice počele uspostavom poverenja između kneza Miloša Obrenovića i Nikole Milićevića Lunjevice, dede kraljice Drage, pred Drugi srpski ustanak.
Ipak po pisanoj zaostavštini u inostranstvu i u privatnim arhivima u Beogradu, prisne veze te dve porodice uspostavljene su davno pre pojave Miloša Obrenovića na istorijskoj sceni Srbije!
Naime godinama pre oba Srpska ustanka, Karađorđevog iz 1804. i Miloševog iz 1815. godine, bile su učvršćene pouzdane lične, trgovačke, onda i istorijske ustaničke veze između gospodara Obrena Martinovića a, pogotovo, još bolje lične veze i saradnja njegovih sinova gospodara Jakova i gospodara Milana Obrenovića (kasnijeg vojvode) sa porodicom Milićević-Lunjevica!
Milićevići su prezime Lunjevica svom izvornom prezimenu iz Hercegovine, dodali po svom novom, kasnijem viševekovnom staništu te familije u selu Lunjevica kod Gornjeg Milanovca.
A deo zvaničnih državnih istoričara smatra, da je Nikoli Milićeviću nadimak Lunjevica, koji je posle njemu i celokupnoj kasnijoj familiji postao deo dvodelnog prezimena, nadenuo Miloš Obrenović, kad je već bio vladarski knez Kneževine Srbije.
Šta sve znamo o ljubavi Aleksandra i Drage?
Istinski proživljene drame, strahovi, teške nedoumice, ubrzo nakon obostrane iznenadne ljubavi kralja Aleksandra Obrenovića i Drage (udovice Mašin) unuke Nikole Lunjevice, trajno su i doživotno obeležile živote obe te istorijski važne familije. Pogotovo je kraljeva prosidba Drage za svoju suprugu i srpsku vladarku unela nemir u onovremenu srpsku javnost, što je dobro poznato iz mnogih drugih izvora, ali nadasve – u njenu porodicu…
Ovom dramom i stradanjem porodice Lunjevica, istraživači se u vremenima od Majskog prevrata 1903. nisu odviše bavili.
Pogotovo se srpska zvanična istoriografija u tim zlim vremenima, nije bavila sudbinom tri preživele sestre i dvojice braće kraljice Drage Obrenović, ubijenih s njom i kraljem Aleksandrom tokom Majskog prevrata.
U noći prevrata, braća kraljice Drage, podoficiri Nikola i Nikodije, smesta su pobijeni a sve tri njene sestre, po unapred utanačenom planu puča i kraljeubistva, pohapšene.
Od masakra, tog ranog jutra posle krvavog noćnog prevrata, spasile su ih hitne i bezuslovne, tada telegrafske, intervencije evropskih vlada i dvorova kod kontra-obrenovićevskih zaverenika, koje svojim fizičkim prisustvom oficijelno nije predvodio lično Dragutin Dimitrijević Apis, tada major, iako je bio jedan od organizatora kraljeubistva.
Nekoliko dana kasnije, sve tri sestre kraljice Drage su iz strogog kućnog pritvora pod stražom zaverenika, internirane u Francusku. Sudbina ih je najpre odvela – u Bijaric,gradić na atlantskoj obali, gde su deset godina ranije životi kraljice Drage i kralja Aleksandra sastavljeni prvi put, i zauvek.
Pred smrt kraljice Natalije Obrenović u progonstvu u Francuskoj, gde se razočarana u Srbiju ne samo zbog sinovljevog ubistva davno zamonašila i to u katoličku veru, sestre Milićević-Lunjevica preseljavaju u Švajcarsku. Živele su u Cirihu, Lozani pa u Ženevi. One su: Hristina-Seja (kasnije udata Petrović), Đina i najmlađa Ana, u porodici od milošte zvana Vojka a koju je sama kraljica Draga zvala Cojo.
Deda po ocu bio im je vojvoda Nikola Milićević, rođen 1767. godine u selu Lunjevica kod današnjeg Gornjeg Milanovca. Starinom, ta porodica je poticala iz Hercegovine. Po svoj prilici, u Šumadiju se doselila skupa sa Vukomanovićima, precima kneginje Ljubice, supruge kneza Miloša. Po starim hronikama, obe te familije trebalo bi da su prethodno u Hercegovinu preselile iz Pećke nahije, početkom 16. veka.
Milićevići-Lunjevice i Vukomanovići bili su rodbina, što će se kasnije dokazati ženidbom Miloša Ljubicom, a onda i brakom kraljevskog para Aleksandra i Drage (rodom iz porodice Milićević-Lunjevica) koji se završio tragično po njih, ali i po Srbiju.
Stil / gminfo.rs / Milorad Bošnjak