Jedna od najprepoznatljivijih glumica bivše Jugoslavije, Nada Vojinović, ostavila je neizbrisiv trag svojim talentom, lepotom i smelim ulogama. Njeno prisustvo na filmu bilo je više od same pojave – bila je zavodnica koja je publiku osvajala ne samo izgledom, već i harizmom.
Nada je rođena 10. novembra 1954. godine u Novom Sadu, a njena karijera ubrzo je odvela na velika platna jugoslovenskog filma. Publika je posebno pamti po ulogama koje su isticale njen zavodnički šarm, a često se na filmu pojavljivala i u izazovnim scenama.
Nada Vojinović ostavila je neizbrisiv trag u brojnim filmovima, a među najpoznatijima su: "Radio Vihor zove Anđeliju", "Lav u srcu", "Lov u mutnom", "Nedeljni ručak", "Tesna koža", "Pejzaži u magli", "Moj tata na određeno vreme",. Poslednju ulogu ostvarila je 1987. godine u filmu "Kriminalci", tumačeći lik devojke iz voza.
Pedagoški rad
Pored glume, Nada se posvetila i obrazovanju mladih glumaca. Postala je profesor glume, prenoseći znanje i iskustvo novim generacijama, istovremeno zadržavajući svoj prepoznatljivi stil i harizmu.
Stavovi o muškarcima i životu
Već 1982. godine magazin Yugopapir je pisao o Nadi, posebno ističući njen originalan i nekonvencionalan pogled na muškarce. Tada su čitaoce naročito zaintrigirale njene izjave:
"Želela bih muški harem, ali se bojim da bi bio prazan."
"Muškarce treba koristiti kao papirne maramice."
Nada je kasnije objasnila kontekst ovih izjava:
"Istina je da sam davala izjave u stilu da ne obraćam mnogo pažnje na muškarce, naime, da mislim da im ne treba pridavati suviše važnosti. Ja ne znam šta je to, jednostavno, nema pravih muškaraca. Ne znam kakvo je ovo vreme došlo.
Ili sam ja imala nesreću, moram da kažem nesreću, da upoznam muškarca koji je u mom životu napravio totalan preokret. Do te mere me je izludeo, da posle njega ne mogu ništa da pronađem. Uz njega sam spoznala sebe i suštinu odnosa muškarac-žena. Posle njega, mada ta veza traje još uvek, počela sam prema svim muškarcima da se ponašam drugačije, jer sam shvatila koliko je on pravi.
Mi smo se toliko dobro pronašli u odnosu muškarac-žena, ne samo seksualnom, da je za mene tu kraj. Ja, u stvari, volim tu neku sebe u njemu, kao što svi volimo sebe u drugima. Posle njega, ja govorim da muškarce treba koristiti tek tako, kao papirne maramice."
Otvorenost prema ljudima
Nada je takođe govorila o svom odnosu prema ljudima uopšte i isticala da sve prihvata onakve kakvi jesu:
"Naime, ja se prema ljudima oko sebe odnosim vrlo otvoreno i širokogrudo. Imam puno razumevanja i veliko srce. Ljude primam onakve kakvi jesu, sa svim manama i vrlinama. Ako se družim sa čovekom čija je mana piće, ja ću da se napijem sa njim, jer znam da on to voli, razumeš. Hoću da pomognem prijatelju da svoj život proživi onako kako želi, pa makar da je pijanac, lopov, makar bio najbolji, hoću da mu pomognem upravo u tom njegovom življenju.
Život je jedan, nikada ne znamo kada je kraj. Ja živim kao da je ovo poslednji dan mog života i mislim da je glupo pridavati važnosti bilo čemu što te ometa da živiš život onako kako ti hoćeš."