Matija Bećković je jedan od najznačajnijih savremenih srpskih pesnika, akademik SANU, esejista i govornik čije se pesme slušaju isto koliko se čitaju. Rođen je 1939. godine u Senti, odrastao u Crnoj Gori, a književno ime je izgradio na spoju epskog, lirskog, narodnog i filozofskog jezika. Njegovi stihovi često zvuče kao istina izgovorena naglas – jednostavna, a duboka.
Za najlepšu i najpoznatiju ljubavnu pesmu Matije Bećkovića većina čitalaca i književnih kritičara navodi pesmu:
„Kad dođeš u bilo koji grad“
To je pesma o apsolutnoj, tihoj, vernoj ljubavi, onoj koja ne traži objašnjenja, koja postoji čak i kada se ne vidi.
Kome je posvećena najlepša ljubavna pesma Matije Bećkovića?
Pesma je posvećena njegovoj supruzi Veri Pavladoljskoj Bećković, životnoj saputnici s kojom je proveo decenije. Matija nikada nije bio pesnik koji privatni život izlaže javnosti, ali upravo ta uzdržanost daje težinu njegovim ljubavnim stihovima.
Vera je preminula 1998. godine, kada je Matija imao nešto manje od 60 godina. On uvek sa velikom ljubavlju priča o svojoj Veri, a nama je ostavio najlepše stihove koji su postali ljubavna zakletva napisana na srpskom jeziku, u kojoj kaže "Biću tu i kada me nema".
3 citata Matije Bećkovića koji su najlepša ljubavna zakletva
Zato što si me ti volela ja sam voleo sebe.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko da i kad bih pao – do zemlje bih se naživeo.
“Ko tebe voli taj će zakasniti da se na vreme leči i da se ponovo rodi.”