Prvo dete iranskog šaha Mohameda Reze Pahlavija bila je devojčica – i to je, po tadašnjim zakonima i običajima Irana, značilo jedno: ona nikada neće moći da sedne na presto. Još dok je bila beba, nad njenom sudbinom već se nadvijala senka razočaranja, iščekivanja sina i tihe poruke da je – suvišna. Tako je započeo život princeze Šahnaz Pahlavi, žene koju su pratile moć, privilegije, ali i duboka usamljenost, potiskivanje i večito sklanjanje u stranu.
Aktuelni sukob između Izraela i Irana ponovo je u fokus javnosti vratio porodicu Pahlavi, naslednike poslednjeg iranskog cara. Dok se mlađi članovi porodice povremeno oglašavaju i zauzimaju političke stavove, sudbina njihove najstarije naslednice ostaje gotovo zaboravljena – kao da je i istorija nastavila da je gura u senku, baš onako kako je to činila i njena porodica.
Majka koja je izabrala slobodu, a ćerku ostavila iza sebe
Princeza Šahnaz Pahlavi rođena je 27. oktobra 1940. godine, tokom prvog braka šaha Mohameda Reze. Njena majka bila je kraljica Favzija od Egipta – žena izuzetne lepote, ali i duboke nesreće. Njihov brak bio je politički aranžman, zamišljen kao savez dve monarhije: sunitske egipatske i šiitske iranske. Favzija je bila ćerka egipatskog kralja Fuada I i sestra kralja Faruka I, dok je Iran tražio prestiž i međunarodni legitimitet.
Međutim, brak je bio hladan, bez ljubavi i razumevanja. Favzija nikada nije zavolela ni šaha ni Iran. Teheran joj je bio stran, dvor surov, a uloga koju je morala da igra – nepodnošljiva. Nakon rođenja ćerke, zapala je u duboku depresiju, a već nekoliko godina kasnije vratila se u Egipat, odlučna da se nikada više ne vrati.
Razvod je bio neminovan, ali pod jednim, okrutnim uslovom: Šahnaz mora da ostane u Iranu sa ocem. Favzija je pristala. Izabrala je slobodu, spokoj i život bez dvorskih okova – ali bez ćerke. Tako je princeza, još kao dete, ostala bez majke koja je bila živa, ali zauvek daleka.
Dete za pregovore i brakove bez ljubavi
Šah Mohamed Reza je očajnički želeo sina. Posle Favzije, oženio se kraljicom Sorajom, ali ni taj brak nije doneo naslednika. Tek sa trećom suprugom, caricom Farom Dibom, dobio je četvoro dece – među njima i sina Rezu.
U međuvremenu, Šahnaz je u očevim očima postala valuta. Još jednom je njena sudbina stavljena na sto kao predmet pregovora. Planirao je da je uda za iračkog kralja Fejsala II, čime bi dodatno ojačao političke veze u regionu. Međutim, princeza je prvi put pokazala prkos i odbila brak koji joj je bio namenjen bez njenog pristanka.
Ipak, sloboda izbora bila je kratkog daha. Već sa 16 godina udala se za Ardešira Zahedija, uticajnog političara i diplomatu, dvadeset godina starijeg od nje. Upoznali su se dok je bila devojčica u Nemačkoj, a venčali 1957. godine u Golestanskoj palati. Godinu dana kasnije dobili su ćerku Mahnaz, ali brak je bio daleko od srećnog i završen je razvodom 1964.
Drugi brak sklopila je 1971. godine sa Hozrojem Džahanbanijem, sinom uglednog iranskog generala. Ovaj put je pronašla stabilnost. Zajedno su dobili dvoje dece – sina Kejhosrova i ćerku Favziju, koju je simbolično nazvala po majci koja joj je nedostajala čitavog života.
Moćna žena, ali uvek u senci
Tokom vladavine svog oca, Šahnaz nije bila samo tiha princeza. Bila je obrazovana, poslovno sposobna i uspešna žena. Ulagala je u poljoprivredu, industriju i fabrike za proizvodnju i montažu bicikala i motora, pokazujući preduzetnički duh koji je bio retkost za žene tog vremena u Iranu.
Ipak, nikada nije bila lice monarhije. Dok su drugi članovi porodice blistali u javnosti, ona je ostajala po strani – naviknuta da bude nevidljiva.
Iranska revolucija 1979. godine zatekla ju je, kao i ostatak porodice. Nakon pada monarhije, sa porodicom je pronašla utočište u Švajcarskoj, gde i danas živi. Tokom godina dobila je i švajcarsko, a potom i egipatsko državljanstvo, čime se simbolično vratila korenima svoje majke.
Za razliku od polubrata Reze Pahlavija, koji se često oglašava i javno nastupa, princeza Šahnaz je ostala dosledna sebi – daleko od kamera, intervjua i političkih ambicija. Njeno ime se retko pominje, a njen život ostaje zatvoren za javnost.
Moćna, sposobna i dostojanstvena, ali uvek u senci – sudbina princeze Šahnaz Pahlavi ostaje jedan od najtiših, ali i najtužnijih portreta žene rođene u zlatnom kavezu istorije.