Priče o porodicama koje žive daleko od društva, na marginama sistema i bez adekvatne medicinske i socijalne pomoći, često otkrivaju koliko genetika, siromaštvo i izolacija mogu oblikovati sudbine ljudi. Jedan od najpoznatijih i najšokantnijih primera je porodica Vitaker iz američke savezne države Zapadna Virdžinija – porodica čija je istorija obeležena višegeneracijskim srodničkim vezama, teškim zdravstvenim problemima i gotovo potpunim povlačenjem iz spoljašnjeg sveta.
Njihova priča izaziva nelagodu, ali i važno pitanje: šta se zaista dešava kada se bliski srodnici razmnožavaju kroz više generacija?
Incest kroz istoriju: tabu koji je ipak postojao
Incest kod većine ljudi izaziva jezu i gađenje, ali istorijski gledano – nije bio redak. U mnogim kulturama, naročito među vladajućim elitama i bogatim porodicama, brakovi među rođacima bili su način da se „očuva krvna linija“, imetak i politička moć.
Međutim, takvi odnosi nose ozbiljne genetske rizike. Kada se srodnici razmnožavaju, raste verovatnoća da će dete naslediti iste štetne gene od oba roditelja, što može dovesti do teških mentalnih i fizičkih poremećaja.
Ko su Vitakerovi?
Porodicu Vitaker čine Lorjen, Rej i Timi, zajedno sa još desetak srodnika. Njihovi roditelji bili su prvi rođaci – delili su iste babe i dede – što je dovelo do čitavog niza genetskih komplikacija kod potomaka.
Pored zdravstvenih problema, žive u izuzetno teškim uslovima, gotovo bez osnovne infrastrukture i socijalne podrške. Zbog kombinacije siromaštva, izolacije i nedijagnostikovanih mentalnih stanja, porodica je godinama bila potpuno van domašaja sistema.
Susret koji je zaprepastio svet
Dokumentarac o porodici Vitaker snimio je novinar i autor Mark Lait. Gostujući u jednom podkastu, opisao je prvi susret sa porodicom kao potpuno izvan kontrole:
"Ti ljudi hodaju unaokolo, oči im idu u različitim smerovima i još uz to laju na nas. Jedan od njih, ako ga pogledaš u oči i kažeš mu nešto, počne da vrišti i beži, a pantalone mu spadaju pa trči sa pantalonama oko članaka", ispričao je Lait.
Dodao je i da mu je prilikom naredne posete bila potrebna policijska pratnja, jer situacija nije bila bezbedna.
Teške mentalne smetnje i genetski rizici
Zbog višegeneracijskog inbridinga, porodica Vitaker ima čak četiri puta veću verovatnoću da pati od retkih genetskih poremećaja. Mnogi članovi imaju ozbiljne mentalne smetnje i ne mogu pravilno da govore.
Rej Vitaker, na primer, komunicira gotovo isključivo gunđanjem i lajanjem. Iako ne postoje zvanični podaci o njegovoj dijagnozi, spekuliše se da ima neverbalni autizam trećeg nivoa – najteži oblik, kod kojeg osoba ostaje bez razvijenog govora i u odraslom dobu.
Jedan od blizanaca iz porodice takođe se oženio sopstvenom rođakom, čime je dodatno povećan rizik od prenošenja poremećaja na narednu generaciju.
Šta kaže nauka: posledice braka među rođacima
U radu iz 2015. godine, dr Aleks Prajson iz Nacionalnog saveta za rehabilitaciono obrazovanje naveo je da brak između bliskih rođaka značajno povećava rizik da dete nasledi DNK koja izaziva autizam i druge neurološke probleme.
"I autizam i inbriding poremećaji mogu imati slične abnormalnosti moždane strukture i funkcije", napisao je dr Prajson.
"Skeniranje mozga ove dece pokazuje varijacije u obliku i strukturi mozga u poređenju sa neurotipskim mozgom."
Naučnici smatraju da je autizam rezultat kombinacije genetskih faktora i faktora okoline, ali srodnički brakovi višestruko povećavaju rizik da se ti faktori poklope na najnepovoljniji način.
Neverbalni autizam i tzv. "stimming"
Iako je Rej neverbalan, on pokazuje da razume pitanja. Tokom intervjua odgovara gunđanjem, klimanjem glavom i gestovima. Kada ga pitaju šta jede – pokazuje sendvič. Kada se pomene njegov pokojni brat Fredi – grca i pokazuje na grob u blizini kuće.
U retkim slučajevima, osoba sa autizmom ostaje potpuno neverbalna i u odraslom dobu. Ovi slučajevi čine mali procenat autistične populacije, ali su među najtežima.
Kod osoba sa autizmom i ADHD-om često se javlja tzv. „stimming“ – ponavljajući pokreti ili zvukovi kojima osoba pokušava da reguliše svoja čula i emocije. To može uključivati:
- lajanje i gunđanje,
- lupanje glavom,
- žvakanje noktiju,
- nagle pokrete tela.
Stručnjaci objašnjavaju da ove radnje pomažu osobi da se nosi sa prevelikom stimulacijom ili unutrašnjom napetošću.
Priča koja otvara važna pitanja
Porodica Vitaker nije samo bizaran slučaj za dokumentarce – ona je primer šta se dešava kada se genetski rizici, siromaštvo, izolacija i nedostatak zdravstvene zaštite spoje u jedno.
Njihova sudbina pokreće ozbiljna pitanja o odgovornosti društva, edukaciji o genetici i potrebi da se najranjivijim ljudima obezbede dijagnoza, terapija i dostojanstveni uslovi za život.
Jer iza svake "šokantne priče" stoje stvarni ljudi – sa bolestima koje nisu birali i životima koje niko na vreme nije zaštitio.