Zimski Krstovdan u sebi nosi bogatstvo narodnih običaja i predanja, ali vernici ne bi smeli da zaborave ono najvažnije – samo iskrena molitva vodi ka Božjoj blagodati. Često se dešava da ljudi, u želji da „ispoštuju red“, skliznu u sujeverje, zaboravljajući da je snaga Časnog krsta daleko iznad svakog običaja, tumačenja i narodnog verovanja.
Krstovdan hrišćani obeležavaju 18. januara, a u narodu je ukorenjena izreka: „Ko se krstom krsti, na Krstovdan posti.“ Ovaj praznik podseća vernike na veliku silu Krsta Gospodnjeg, pod čijim se znamenjem okupljamo u molitvi, tišini i skrušenosti. Kroz vekove su se razvili brojni običaji i verovanja koja su, iako duboko usađena u narodni duh, često na ivici sujeverja i mogu zavesti neupućene, odvlačeći ih od suštine praznika.
Mnogi se na Krstovdan bave prognoziranjem vremena, plodnosti zemlje ili sudbine u godini pred nama. Ipak, u svemu tome ne sme se izgubiti iz vida prava suština – a to su molitva, poniznost pred Bogom i priznanje sile Časnog krsta. Vernici bi trebalo da budu oprezni i da ne dopuste da ih neosnovana verovanja udalje od onoga što je istinski važno, jer samo molitva Krstu Gospodnjem i Hristu Spasitelju može doneti pravu blagodat, mir i zaštitu.
Časni krst
U molitvi Časnom krstu, koja se izgovara na ovaj dan, krije se prava snaga i smisao praznika:
„Slava Gospode, Krstu Tvome Časnome!
Neka vaskrsne Bog, i neka se razveju Njegovi neprijatelji, i neka beže od Lica Njegova oni koji Ga mrze.
Neka iščeznu kao što iščezava dim, kao što se topi vosak na domaku ognja; tako neka izginu đavoli pred licem onih koji ljube Boga i osenjuju se krsnim znakom, i koji radosno govore: Raduj se, prečasni i životvorni Krste Gospodnji, koji progoniš đavole silom raspetog na tebi Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je sišao u pakao i satro silu đavolsku, i koji nam je darovao tebe, Krst Svoj Časni, za proganjanje svakog protivnika.
Prečasni i životvorni Krste Gospodnji, pomaži mi uvek sa Svetom Vladarkom, Djevom Bogorodicom, i sa svima Svetima zanavek. Amin.“
Zato, na Krstovdan, pre nego što posegnemo za narodnim verovanjima, setimo se da je vera iznad svega molitva. U svetlosti Hristove žrtve, krst nije samo simbol, već živi svedok spasenja i snaga koja razvejava tamu. Sujeverje nas udaljava od te svetlosti, dok nas molitva vraća onome što je večno i božansko.
Na krstu je raspet Hristos, koji nas je svojom smrću oslobodio straha i beznađa. Neka nam Časni krst uvek bude štit, a molitva naše najjače oružje.