Zaledila sam se na vratima dečije sobe, pazeći da ne prospem čaj. Moja svekrva je sedela pored Mšinog kreveca. U jednoj ruci držala je staru Dimitrijevu fotografiju, a drugom je nežno milovala obraz mog uspavanog sina. Bila je toliko zaokupljena poređenjem da me nije ni primetila.
"Mnogo liči na Dimu kada se smeje", tiho sam rekla, ulazeći u sobu.
Trgla se i brzo sklonila fotografiju.
"Zašto mi se tako prikradaš?" stegla je usne. "On uopšte ne liči na tebe. Dima je u tim godinama već imao mladež ispod desnog oka, a beba nema. U svakom slučaju… više liči na tebe. Ili na nekog drugog."
Te reči su bile izgovorene tiho, gotovo šapatom, ali su mi odjeknule u glavi kao udar groma. Odjednom mi je bilo hladno, iako sam nosila topao džemper i držala vruću šolju.
"Šta hoćeš da kažeš, Nina?" upitala sam.
"Ništa posebno, draga. Deca ponekad liče na daleke rođake. Genetika je čudo."
Prošla je pored mene i sutradan me, kao usput, podsetila da će čuvati Mišu jer imam sastanak s klijentom. Klimnula sam glavom, gledajući sina kako mirno spava.
Kada su se vrata zatvorila, čaj mi se izlio po pantalonama. Nisam ni primetila. Samo mi je jedna misao pulsirala u glavi: Ona misli da Miša nije Dimitrijev.
Razgovor koji me nije umirio
Te večeri, dok sam uspavljivala sina, pažljivo sam gledala njegove crte. Tamna kosa kao Dimitrijeva. Nos, mali ali već izražen – njegov. Oči… zelenkaste, kao moje. Da, nisu smeđe kao kod Dimitrija i njegove majke, ali to su samo geni, zar ne?
Dima se vratio kasno, umoran, zagledan u telefon.
"Tvoja majka je danas bila kod nas", rekla sam.
"I?" podigao je pogled.
"Stalno ga poredi sa tvojim slikama iz detinjstva. Daje čudne komentare."“
"Ma gluposti. Ona obožava Mišu. Samo ima svoj način."
Klimnula sam glavom, ali nisam osetila olakšanje. Naprotiv – nemir je postao jači.
Porodična večera i prva otvorena uvreda
Nekoliko dana kasnije bili smo kod nje na večeri. Dok je Dimitrij pomagao u kuhinji, ja sam hranila Mishu i gledala porodične fotografije na zidovima.
"Pusti mene da ga držim", rekla je i pružila ruke.
Miša je zaplakao čim ga je uzela.
"On me uopšte ne oseća", rekla je povređeno. "Tuđa deca uvek osećaju da nisu među svojima."
Osetila sam kako mi se noge lede.
Kasnije je izvadila kutijicu sa srebrnim kašičicama – porodičnom tradicijom.
"A Miši?" pitala sam.
"Za sada ću sačekati. Moram biti sigurna da je deo porodične istorije."
Tada je sve postalo jasno. Nije to bila moja paranoja. Bila je to otvorena sumnja.
Predlog koji je sve slomio
Nekoliko dana kasnije pojavila se kod nas nenajavljena.
"Ako je dete zaista Dimitrijevo", rekla je mirno, "zašto ne uradimo DNK test?"
Šolja mi je ispala iz ruku. "Da li me ozbiljno tražiš da dokazujem da nisam prevarila muža?"pitala sam.
"To je za mir cele porodice."
"Izađi iz moje kuće", rekla sam.
U tom trenutku Dimitrij se vratio.
"Mama predlaže DNK test", izgovorila sam kroz suze.
On je pobeleo, ali onda rekao rečenicu koju nikada neću zaboraviti: "Verujem ti… ali možda test i nije loša ideja. Samo da se svi smire."
U tom trenutku nešto se u meni slomilo.
Kada sam shvatila da sam sama
Spakovala sam stvari i otišla kod majke.
"Ne možeš graditi porodicu na dokazima", rekla mi je. "Porodica se gradi na poverenju."
Dimitrij je dolazio, zvao, slao poruke. Četvrtog dana doneo je uput za DNK test.
"Još uvek ne razumeš", rekla sam mu. "Nije problem test. Problem je što nisi stao uz mene."
Istina koja ništa nije popravila
Test smo uradili. Rezultati su stigli za nedelju dana. Pozvala sam sve.
Svekrva je otvorila kovertu.
"Miša je Dimitrijev sin", rekla je tiho. "Izvini."
"Nisi bila zabrinuta", odgovorila sam. "Uništila si poverenje."
Dimitrij je pokušao da mi se približi, ali sam ga zaustavila.
"Da si mi zaista verovao, ovaj test nikada ne bi postojao."
Ono što je ostalo posle svega
Kada su svi otišli, ostala sam sama u sobi, gledajući fotografije: venčanje, ultrazvuk, prvi dani sa Mišom.
Ne znam šta će biti dalje. Znam samo jedno – poverenje koje se jednom slomi ne popravlja se papirima, analizama i izvinjenjima.
Kao razbijena šolja čaja. Možeš je zalepiti, ali pukotine zauvek ostaju vidljive.