Praskovja Raspućina rodila je mužu Grigoriju Raspućinu sedmoro dece, ali je preživelo samo troje: Matrona, Varvara i Dmitrij. Selo Pokrovsko davno je postalo tesno Grigoriju Jefimoviču, a on je krenuvši na hodočašća stigao čak do Sankt Peterburga, gde je pridobio naklonost samog cara Nikolaja Drugog Romanova, ali što je najvažnije, njegove supruge Aleksandre Fjodorovne.
"Starac" (iako je Raspućin u trenutku upoznavanja sa carskim parom imao svega trideset šest godina) posedovao je tajanstveni dar; pored njega bi prestajali napadi bolesti carevića Alekseja, bol bi se povlačila, a krvarenja bi prestajala. Mislili su da ima natprirodne moći, iako je zapravo samo zabranio porodici da koristi lek koji je pogoršavao stanje carevića.
Godine 1913. Grigorije Raspućin je iz Pokrovskog doveo ćerke Matronu i Varvaru kako bi im pružio obrazovanje, uveo ih u društvo i u budućnosti ih udao za plemiće. Seosko ime "Matrona" pretvorilo se u "Marija". Kao starija, postala je očeva pomoćnica i često je boravila sa njim u dvoru i u društvu visokih dama.
Matrona Grigorjevna
Nakon ubistva Grigorija Raspućina, život njegovih ćerki se promenio. Nije bilo nikoga ko bi se bavio njihovom budućnošću. Matrona se udala za oficira Borisa Solovjova i sa početkom revolucije emigrirali su u Evropu. Morali su ići zaobilaznim putem, preko Vladivostoka, Singapura i Japana. Par je dobio dve ćerke.
Da bi obezbedila egzistenciju, prvo u Berlinu, a potom u Parizu, Matrona Grigorjevna je radila kao guvernanta, dadilja i učiteljica ruskog jezika, dok je njen suprug radio u fabrici automobila i 1926. godine umro od tuberkuloze.
Matrona je pokušala sudskim putem da dobije odštetu za očevu smrt od Feliksa Jusupova, ali je tužba odbačena. Radila je kao plesačica u kabareu, a kasnije se zaposlila u cirkusu inastupala kao krotiteljka tigrova. Predstavljali su je kao "ćerku poznatog ludog monaha čiji su podvizi u Rusiji zadivili svet". Ipak, Matrona nije posedovala očev hipnotički dar; jednom prilikom ju je napao medved, te je morala da završi cirkusku karijeru. Kasnije je radila u brodogradilištu, dobila je državljanstvo SAD i preminula 1977. godine. Potomci Matrone Raspućine i danas žive u SAD i Francuskoj.
Varvara i Dmitri Raspućin
Sudbina Varvare i Dmitrija Raspućina, koji su ostali u Rusiji, bila je mnogo tragičnija. Varvara se vratila u Pokrovsko kod brata. Godine 1922. Raspućinovu porodicu proglasili su "štetnim elementima", a 1930. Praskovja Raspućina i njen sin Dmitrij sa porodicom poslati su u progonstvo, gde su pomrli od bolesti.
Varvara je, pak, jednostavno nestala. Poslednji podatak o njoj pronađen je u arhivama Tjumenjskog odeljenja pravosuđa, gde se vodila kao daktilografkinja u sudu. Godine 1925. ozbiljno se razbolela od tuberkuloze, a ne završivši lečenje, odlučila je da krene u Moskvu kako bi pokušala da dobije dozvolu za izlazak iz zemlje i pridruži se sestri. Međutim, po svemu sudeći, Varvara je preminula na putu ili po dolasku u Moskvu.
Zahvaljujući praunuci Matrone Grigorjevne, Lorans Io-Solovjovoj, u Rusiju su predati porodični arhivi, među kojima je pronađeno i Varvarino pismo sestri. U njemu se žalila da je jedva skupila novac čak i za poštansku marku, da gladuje i živi u velikoj bedi.
Tako su skončala deca Grigorija Raspućina.
Stil/Dzen