Marija i Mark mesecima su planirali svoje venčanje, pažljivo birali svaki detalj i sanjali o savršenom danu. Konačno, došao je trenutak koji su čekali s nestrpljenjem — njihov veliki dan.
Venčanje je bilo zakazano za 12 časova, tačno u podne. „Tog jutra sam se probudila srećnija nego ikada. Imala sam osećaj da na svetu ne postoji žena koja je u tom trenutku srećnija od mene. Kada sam obukla venčanicu, preplavile su me emocije koje ću pamtiti zauvek“, ispričala je Marija za Daily Mail.
Nešto pre podneva, Marija je krenula ka crkvi i čekala dolazak gostiju. Svi su stigli — osim mladoženje. Ni traga ni glasa od Marka.
„Pomislila sam da je negde zaglavio u saobraćaju, vikendom uvek bude gužva. Prošlo je 30 minuta, zatim sat vremena, a zabrinutost je rasla. Zvala sam ga bez prestanka, ali telefon je bio ugašen.“
Tek tri sata kasnije, Mark je odlučio da se oglasi.
„Pustio me je da čekam tri sata, a onda se setio da bi možda mogao da se javi. Pozvao me je i rekao: ‘Izvini, ja ovo ne mogu. Ne volim te više.’“
Najlepši dan u životu Marije u sekundi se pretvorio u noćnu moru. „Bez ikakvog dodatnog objašnjenja, moj san o savršenom venčanju je nestao. On se odselio u drugi grad i nikada više nismo razgovarali. I dan-danas se pitam gde sam pogrešila i kako nisam videla znakove upozorenja.“
Ipak, Marija nije dopustila da bol definiše njen dan. Restoran je već bio plaćen, hrana pripremljena, pa je odlučila da ovaj dan ipak učini posebnim — ali na svoj način.
Kontaktirala je lokalno sklonište za beskućnike i odlučila da ugosti ljude koji su najviše trebali osmeh i toplu večeru. „Videti radost na njihovim licima popravilo mi je dan više nego što sam mogla da zamislim. Bio je to savršen završetak, uprkos svemu“, zaključila je Marija.