Donald Herbert imao je samo 34 godine kada mu se život zauvek preokrenuo. U decembru 1995. godine, dok je gasio požar u jednoj kući u Bufalu, krov se srušio i zatrpao ga gomilom drveta i crepova. Njegovi kolege vatrogasci uspeli su da ga izvuku, ali tek nakon nekoliko minuta bez kiseonika. Kada je njegova supruga Linda stigla u bolnicu, Donald je već bio u komi.
Borba porodice za njegov život
Linda se priseća da ga je molila da ostane uz nju i decu, nadajući se da će reagovati na njene reči. Njihovi sinovi takođe su pokušavali da dobiju bilo kakav znak – stisak ruke, pokret nožnog prsta – ali odgovora nije bilo. Nakon godinu dana Donald se probudio iz kome, ali sa ozbiljnim posledicama: imao je teškoće sa govorom, vidom i pokretljivošću, a nije mogao da jede bez pomoći.
Godine u minimalnom stanju svesti
Ubrzo nakon toga, Donald je ponovo pao u stanje minimalne svesti. Bio je sposoban da reaguje na nadražaje, ali bez mogućnosti komunikacije. Njegova porodica je bila prinuđena da ga smesti u starački dom, gde je živeo uz pomoć sonde za hranjenje i stalne nege. Stručnjaci su Lindi savetovali da se pomiri s tim da njen muž nikada neće biti isti.
„Odvela sam ga jednom neurologu i pitala hoće li mu biti bolje. On mi je rekao: ‘Pogledajte ga, nema ničega.’ Bila sam slomljena“, priseća se Linda. Njihovi sinovi priznali su da im je bilo izuzetno teško da gledaju oca u takvom stanju, a najmlađi, Nik, nikada nije uspeo da se navikne na tu sliku.
Čudo nakon devet godina
Sve se promenilo 30. aprila 2005. godine, kada se Donald iznenada probudio u staračkom domu i izgovorio rečenicu: „Gde je moja porodica?“ Njegova deca i prijatelji vatrogasci odmah su došli, a medicinska sestra im je dala kameru da zabeleže trenutak.
Donald, tada 43-godišnjak, ponovo je progovorio nakon gotovo decenije ćutanja. Pošto je ostao slep, prepoznavao je svoje bližnje po glasu. Njegova deca su ga grlila, a on je iznova postavljao isto pitanje: „Koliko me dugo nije bilo?“
Emocije i suze ponovnog susreta
Kada je saznao da je prošlo gotovo deset godina, Donald se rasplakao. Bio je uveren da je odsutan samo nekoliko meseci. Najmlađi sin Nik, koji je imao četiri godine kada mu se otac povredio, tada je već bio tinejdžer. Donald ga je opipavao rukom da vidi koliko je porastao, misleći da je i dalje mali dečak.
Kratak povratak pre tragičnog kraja
Nažalost, sreća nije dugo trajala. Donald se povremeno budio, ali njegovo zdravstveno stanje ostalo je krhko. U februaru 2006. godine doživeo je novu povredu mozga prilikom pada iz kreveta, a ubrzo zatim i upalu pluća. Preminuo je 21. februara, manje od godinu dana nakon što je ponovo došao svesti i video svoju porodicu.
Sećanje na hrabrog oca
Iako je njegov život tragično prekinut, trenutak kada se Donald Herbert probudio posle devet godina ostaje jedan od najdirljivijih primera snage ljubavi i nade. Njegova porodica zauvek će pamtiti trenutke koje su ponovo proveli zajedno, ma koliko kratko trajali.
Stil / Blic žena