Muško-ženski odnosi su od vajkada bila tema broj jedan. Veoma komplikovana tema koja često nailazi na nerazumevanje "suprotstavljenih strana".
Do dana današnjeg ustaljena je priča da su muškarcipovršni, vođeni nagonima, skloni prevarama, nisu toliko emotivni kao žene, međutim da to nije slučaj svedoče priče koje istorija pamti o velikim ljubavima muškarca prema ženi.
Kroz istoriju, ljubav je bila u stanju da pokreće carstva, inspiriše besmrtna dela, a ponekad i da navede ljude na gestove koji su podjednako dirljivi koliko i glupi.
Pored romantičnih idealizacija, ove istinite priče nam pokazuju da ljubav ostavlja duboke tragove ne samo u onima koji je žive, već i u kulturi i kolektivnom sećanju. Ovo je 10 primera najznačajnijih i najdirljivijih činova ljubavi koje su izveli istorijski ljudi.
1. Abelar i Eloiza
Pjer Abelar je bio jedan od najuticajnijih filozofa i teologa srednjeg veka u Francuskoj u 12. veku. Eloiza, njegova učenica, bila je briljantna i intelektualna mlada žena. Ubrzo su se njih dvoje ludo zaljubili. Njihova veza je bila intenzivna i strastvena, ali skandalozna za društvo i sveštenstvo tog vremena. Tajno su dobili dete i venčali se takođe u tajnosti.
Kada je Eloizin ujak otkrio aferu, razbesneo se i organizovao brutalnu osvetu: poslao je grupu ljudi da kastrira Abelarda. Nakon napada, Abelar se povukao u monaški život, a Eloiza je bila primorana da ode u manastir.
Uprkos tragediji i razdvojenosti, decenijama su održavali ljubavnu prepisku. Njihova pisma se smatraju draguljima srednjovekovne književnosti, odražavajući ljubav, tugu, kajanje i intelektualnu strast. Priča o Abelardu i Eloizi inspirisala je bezbroj drama, pesama, romana i opera. Sahranjeni su zajedno, vrhunski simbol ljubavi koja je odolela vremenu i nedaćama.
2. Napoleon Bonaparta i Žozefina
Napoleon Bonaparta (1769-1821), revolucionarni general, kasnije francuski car, jedna je od najuticajnijih ličnosti u istoriji. Upoznao je Žozefinu de Boarne (udovicu sa dvoje dece) 1795. godine. Bila je elegantna, harizmatična i starija od njega.
Venčali su se 1796. godine, neposredno pre nego što je Napoleon krenuo u svoju vojnu kampanju u Italiji. Tokom ovih kampanja, Napoleon joj je pisao strastvena ljubavna pisma, izražavajući ljubomoru, želju i nežnost.
Međutim, veza nije bila savršena. Žozefina je u početku bila neverna, a kasnije je i Napoleon imao ljubavnice. Na kraju, pritisak zbog naslednika primorao je Napoleona da se razvede od Žozefine 1809. godine. Uprkos tome, nastavio je da je duboko voli do smrti. Njegove poslednje reči na samrti bile su: „Francuska, vojska, Žozefina...“.
3. Frederik Šopen i Žorž Sand
Frederik Šopen je bio poljski kompozitor i pijanista, smatran jednim od najvećih genija muzičkog romantizma. Žorž Sand (pseudonim Amandin Aurore Lusil Dipen) bila je proslavljena francuska književnica, takođe poznata po svom slobodnom razmišljanju i skandalizaciji pariskog društva.
Šopen i Sand su se upoznali u Parizu 1836. godine. On je bio nežan, krhak i lošeg zdravlja. Ona je bila snažna, nezavisna, šest godina starija i skandalozno moderna. Intenzivno su se zaljubili i živeli su u strastvenoj, ali burnoj vezi skoro 10 godina.
Zime 1838. godine, zajedno su pobegli na Majorku, gde je Šopen komponovao neka od svojih najpoznatijih dela, poput Preludija opus 28, dok se borio sa tuberkulozom. Žorž Sand se brinula o njemu, ali porodične tenzije i fizičko propadanje na kraju su uništili vezu. Razdvojili su se 1847. godine, neposredno pre Šopenove smrti.
Veza je ostavila dubok trag na Šopenovom radu: mešavinu melanholije i lepote. Njegova muzika je, u velikoj meri, bila izraz ove strastvene, intelektualne i tragične ljubavi.
4. Rihard Vagner i Kozima List
Rihard Vagner (1813-1883) bio je jedan od najuticajnijih kompozitora u istoriji muzike, tvorac monumentalnih dela kao što su Tristan i Izolda i Prsten Nibelunga. Započeo je vezu sa Kozimom List, ćerkom čuvenog kompozitora Franca Lista, dok je ona još bila udata za dirigenta Hansa fon Bilova, prijatelja i poštovaoca Vagnera. To je bio skandal u kulturnim krugovima u to vreme.
Kozima je napustila muža zbog Vagnera i bila mu je pratilja do kraja njegovih dana. Iz njih se rodilo nekoliko dece.
A 1870. godine Vagner joj je učinio jednu od najdirljivijih posveta u umetnosti: komponovao joj je Simfonijsku Zigfridovu idilu, intimni orkestarski komad koji je tajno izveden na stepeništu njihovog doma kao rođendanski poklon u znak sećanja na rođenje njihovog sina Zigfrida.
5. Šah Džahan i Mumtaz Mahal
Šah Džahan (1592-1666) bio je peti car Mogulskog carstva, dinastije koja je vladala velikim delom Indijskog potkontinenta. Kao princ, upoznao je Ardžumand Banu Begum, koju je kasnije nazvao Mumtaz Mahal („izabranica palate“). Venčali su se 1612. godine i održavali brak pun saučesništva, naklonosti i strasti.
Godine 1631, dok je porođala njihovo četrnaesto dete, Mumtaz Mahal je iznenada umrla, ostavljajući cara u dubokoj tuzi. U čast njenog sećanja, Šah Džahan je dao da se izgradi Tadž Mahal, kolosalni mauzolej napravljen od belog mermera, ukrašen dragim kamenjem, okružen simetričnim vrtovima i fontanama.
Bilo je potrebno preko 20.000 radnika i zanatlija, više od 20 godina da se izgradi. Nakon njegove smrti, Šah Džahan je sahranjen pored Mumtaz Mahal unutar Tadž Mahala, čime su ispunili svoje obećanje da će zauvek ostati ujedinjeni.
6. Horas Grizli i Roza Rauhbah
Horas Grizli (1918-2010) bio je britanski vojnik koga su Nemci zarobili 1940. godine. Dok je bio zarobljenik, Horas je upoznao Rozu Rauhbah, nemicu koja je tamo radila kao prevodilac. Njih dvoje su se zaljubili, uprkos tome što su se našli usred brutalnog konteksta.
Prkoseći stalnoj opasnosti, Horas Grizli je bežao više od 200 puta da bi se tajno sastao sa Rozom. Nakon svake posete, dobrovoljno se vraćao u logor kako bi izbegao izazivanje sumnje ili odmazde protiv nje. Njihova ljubav je bila tajna, očajnička i rizična.
Grizli je ispričao svoju priču u memoarima „Da li ptice još uvek pevaju u paklu?“ (2008), gde opisuje ne samo svoju neverovatnu smelost već i intenzitet ljubavi rođene na najnehumanijem mestu koje se može zamisliti.
7. Viktor Igo i Žilijet Druet
Viktor Igo (1802-1885) bio je jedan od najvećih pisaca romantizma i autor besmrtnih dela kao što su „Jadnici“. Godine 1833, Viktor Igo je upoznao Žilijet Druet, prelepu mladu parisku glumicu, tokom proba za jednu predstavu. Od tada je ona odustala od karijere zbog ljubavi i postala njegova tajna i odana pratilja do kraja života.
Njihova veza je bila skrivena romansa u očima društva, pošto je Igo bio oženjen, ali emotivno duboka. Žilijet mu je napisala više od 20.000 pisama tokom 50 godina, postajući njegova poverljivica, stalna podrška i čuvar njegovih tajni.
Tokom Igoovih godina izgnanstva nakon sukoba sa Napoleonom III, Žilijet ga je bezuslovno pratila. Iako nikada nisu bili zvanično venčani, Igo ju je nazivao svojom „ženom duše“ i posvećivao joj pesme i spise.
8. Ludvig van Betoven i „Besmrtna voljena“
Ludvig van Betoven (1770-1827) bio je jedan od najvećih i najuticajnijih kompozitora svih vremena. Godine 1812, Betoven je napisao strastveno i intenzivno pismo ženi koju je nazvao „moja besmrtna voljena“ („Unsterbliche Geliebte“ na nemačkom). Pismo nikada nije poslato i do danas, pravi identitet primaoca ostaje misterija.
U ovom pismu, Betoven joj je izrazio mešavinu očaja, strasti i apsolutne odanosti. Piše: „Uvek tvoja. Uvek moja. Uvek naša.“ Ova fraza je postala jedna od najpoznatijih izjava ljubavi u istoriji.
Godinama se spekuliše ko je bila ova „besmrtna voljena“. Glavni kandidati su: Antoni Brentano, udata aristokratkinja, sa kojom neki naučnici veruju da je Betoven možda imao tajnu vezu, i Džozefina Brunsvik, sa kojom je Betoven imao poznatu ljubavnu prepisku, iako je i ona bila udata žena. Druge teorije ukazuju na druge žene. To će uvek ostati misterija.
9. Džon Kits i Fani Bron
Džon Kits (1795-1821) bio je jedan od najvažnijih pesnika u engleskoj poeziji, iako je umro mlad i siromašan. Njegov rad će biti u potpunosti cenjen nakon njegove smrti.
Upoznao je Fani Bron 1818. godine. Strastveno su se zaljubili, ali njihova romansa je bila podjednako lepa koliko i tragična. Kits je bio briljantan, ali siromašan mladić, a njegovo zdravlje je počelo da se pogoršava zbog tuberkuloze.
Prevazilazeći prepreke, tajno su se verili. Tokom bolesti, Kits joj je napisao neka od najdirljivijih ljubavnih pisama u engleskoj književnosti, puna želje, nežnosti i očaja. Kits je odlučio da se drži podalje od Fani kada se ozbiljno razboleo kako bi je zaštitio od patnje.
Na kraju je otputovao u Italiju u nadi da će poboljšati svoje zdravlje, ali je umro u Rimu 1821. godine u 25. godini. Nikada se nisu venčali. Fani je čuvala Kitsova pisma tokom celog života i nikada se nije udala za drugog muškarca. Pisma su objavljena posthumno i sada se smatraju jednim od vrhunaca romantične epistolarne ljubavi.
10. Edvard Lidskalnin i Agnes Skafs („Slatkih šesnaest“)
Edvard Lidskalnin (1887-1951) bio je ekscentrični, povučeni letonski imigrant poznat po izgradnji enigmatičnog Koralnog zamka na Floridi, megalitskog spomenika koji i danas intrigira inženjere i naučnike. Emigrirao je u Sjedinjene Države nakon što je njegova verenica, Agnes Skafs, koju je zvao „Slatkih šesnaest“, raskinula veridbu dan pre venčanja u Letoniji. On je imao 26, a ona samo 16 godina.
Slomljen od bola, Edvard je ostatak života posvetio stvaranju spomenika toj izgubljenoj ljubavi: Koralnog zamka, građenog u tajnosti više od 20 godina, bez pomoći, modernih alata ili teške mehanizacije.
Najneobičnije je to što je Lidskalnin radio sam, noću, pomerajući i klesajući ogromne blokove koralnog krečnjaka. Nikada nije objasnio kako je to uradio, podgrevajući mit da je koristio tajno znanje o magnetizmu ili „levitaciji“.