Virus humane imunodeficijencije trebalo bi, kao i svaki drugi, da ostane SAMO TRI SLOVA u medicinskom kartonu, ipak, i posle četiri decenije od otkrivanja, predstavlja razlog za stigmu, diskriminaciju i zanemarivanje obolelih.
Marko je jedan 1827 osoba u Hrvatskoj koje su obolele od virusa humane imunodeficijencije. Ispričao je kako je saznao za dijagnozu, šta mu je bilo najteže i kako su reagovali ljudi u njegovoj okolini.
HIV je virus humane imunodeficijencije, ulaskom u ljudski organizam napada specifičnu vrstu belih krvnih ćelija te se u njima množi, uništava ih i tako postupno dovodi do slabljenja imuniteta. Reč je o virusu koji može dovesti i do AIDS-a, smrtonosne i neizlečive bolesti. Prema podacima Registra za HIV/AIDS, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabeleženi prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do kraja 2020. godine je zabeleženo ukupno 1827 osoba kojima je dijagnostikovana infekcija HIV-om (izvor HZJZ). Jedan od njih je i Marko (22). Menadžer dva kafića u Zagrebu i grafički dizajner ispričao je kako izgleda njegov život i što se promenilo kad je u 18. godini saznao za dijagnozu. S obzirom na to da se radi o tabu temi, odlučio je da ostane anoniman.
- Ni dan danas ne znam kako sam se zarazio. To leto sam radio sezonski posao i živeli smo u neprikladnim uslovima, a i praktikovao sam s**s bez zaštite. Nakon sezone otišao sam u Nemačku kod tetke kojoj sam previjao rane da bih tek kasnije saznao da ona ima HIV - govori nam.
Međutim, naglašava kako virus ne može dugo da živi van tela pa "teorija" o prenosu sa tetke na njega je zaista neverovatna. Međutim, lekari su mu rekli da se virus razvio u razdoblju kad je boravio kod nje.
- Ne želim više da "razbijam" glavu time kako je došlo do zaraze. Imam ga i sad se fokusiram na lečenje - naglašava.
Dijagnoza HIV-a
Za svoju dijagnozu je saznao sasvim slučajno. Bio je dobrovoljni davalac krvi i samoinicijativno je otišao u Petrovu bolnicu. Međutim, veče nakon davanja krvi mu je pozlilo. S obzirom na to da je bio sportista, mislio je da će se sutradan oporaviti.
Sledeći dan su ga zvali iz Petrove, a on je ignorisao poziv jer je mislio da ga zovu zbog toga što je zaboravio karton davaoca.
- U međuvremenu sam dobio temperaturu i tri večeri zaredom sam išao na Rebro jer nisam mogao da je spustim. Izgubio sam i na težini. Treće veče sam završio u bolnici jer sam uz temperaturu imao i unutrašnje krvarenje. Zbog visoke temperature popucali su mi kapilari na ždrelu. Nakon svih nalaza i pretraga su me poslali kući jer niko nije ni posumnjao na HIV - rekao je Marko.
Dodaje kako su ga i dalje zvali iz Petrove bolnice.
- Napokon sam se javio i rečeno mi je da je ozbiljna situacija i da moram da se javim u njihovu ambulantu. Po dolasku sam saznao da više ne smem da dajem krv jer sumnjaju na određene bolesti. Potom sam poslat u Kliniku za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Tamo su me automatski hospitalizovali i nakon nekoliko pretraga utvrđen mi je HIV - otkrio je.
Priseća se kako se već tada virus jako razvio, imao je pet miliona kopija u telu. Prvu terapiju nije dobro podneo i za mesec dana je izgubio 16 kilograma. Čak su počele i rane na telu da mu se otvaraju. Međutim, medicinsko osoblje je brzo pronašlo rešenje.
- Moje telo je prihvatilo treću terapiju i danas sam na njoj. Nakon mesec dana mi se vratila boja, snaga i apetit. Uspeo sam, sa pet miliona kopija virusa do nule, što je iznenadilo i lekare. Danas sam čist. Ne mogu da se izlečim, ali mogu da držim virus pod kontrolom. Srećom, u mom slučaju nikad nije došlo do AIDS-a - rekao je.
Potresna ispovest od koje se ledi krv u žilama...