poezija velikog glumca
Nikad objavljena PESMA NEBOJŠE GLOGOVCA, reči paraju dušu: Imam tužno pozorište, nema aplauza!
Danas se navršava tri godine od smrti legendarnog srpskog glumca, pa vam donosimo dirljivu pesmu koja nikada nije ugledala svetlost dana za njegovog života
Autor:
Nebojša Glogovac preminuo je na 9. februara 2018. godine od raka pluća na odeljenju pulmologije Kliničkog centra Srbije. Velikan srpskog glumišta sa sobom je ostavio suprugu Milicu i troje dece- sinove Gavrila i Miloša i i ćerkicu Sunčicu. Pored porodice i prijatelja, sa sobom je ostavio i vanserijske uloge koje nikada neće izbledeti.
Nebojša je voleo da crta, a pisao je poeziju od studentskih dana, pa do kraja. Baratao je rečima, voleo je da napiše poruku u stihu. Njegove SMS-ove i danas svi njegovi bližnji čuvaju, i dalje im se smeju. Bio je Šekspir SMS-a.
Posle njegovog odlaska, Milica je u tim pakovanjima, bolnoj selidbi, pronašla jednu svesku sa crtežima i poezijom.
Tužno pozorište
Imam tužno pozorište. Oko jastuka sa loše nacrtanim cvećem. Sa zidova još cure nečije suze. Između crno-belog i kolora. Jedan reflektor. Jedan gledalac.
Mnogo glumaca. Mnogo. Par iskrenih. Sa osmehom I suzom. Ali gledalac se zaneo, pa zaboravio da tapše. Sad sedi sam. Zatvara oči i predstava se nastavlja.
Na tren vidi njihove ruke odozgo. Prema njemu. Igra se njima. Igraju se. Smeje se jako kao nikad.
Tresu se suze na zidovima. Oseća ritam i dah na vratu I Sunce u stomaku I svetlo u glavi. Vrisak. I mir. I mir. Nema aplauza.