Moja duša
Moja duša je staro vino bez pretakanja
komad bajatog hleba gutanog bez žvakanja
Moja duša je svoj sopstveni vrag krvopija
Sama sobom narcisoidno se opija
Moja je duša mešina stara na šinama
Komad hleba na milost crnim ptičurinama
Ona ni ne sluti sve tajne smišljene grožnje
Po međunarodnom domaćem redu vožnje
Ponekad ne znam da li duša ta je i moja
Da li jeste numerisana il’ je bez broja
Samerljivo li je šta daje a šta uzima
Nit’ znam koliki prostor ona zauzima
Može li je ikoji silnik srpkom popiti
I kakvim će se bunilom on opiti.
Bunar
Srećan padam ka dnu konačnog bunara
Željan da dokonam šta je ispod te vode
Kriju li se onde diskovi računara
Na kojima piše gde svrha naša ode
Znam da će sloboda nagraditi padanje
Posle kratkotrajne vretenaste ronidbe
Kroz vodu i kroz blato dna i kroz probadanje
Oslobođen najzad od podlačke gonidbe
Jedino mi dušu podmukla sumnja mori:
A šta ako je to prolaz u svet još gori?
Sistemski narod
O da smo narod sirov divalj
Kraj praiskonskih voda živalj
Njihove bi nas bombe mlele
Kao lisice mrave pčele
Bunar po bunar bi venuo
Ćovek po čovek bi šenuo
Ali mi smo sad sistem složen
Iz jedne peći vatrom ložen
Iz iste čaše vodom pojen
Ludilom istim smrtno dojen. (napisano 1999. godine)
Rađa Popov bio je pesnik, pisac, pripovedač, lektor, novinar, sto čuda i veliko dete. Ovo su njegove tri najlepše pesme koje nisu pisane za decu